Netanjahu se preračunao sa smjenom Galanta

Joav Galant je znao da su njegovi dani na funkciji ministra odbrane Izraela odbrojani nakon što je prvi pokušaj premijera Benjamina Netanjahua da ga smijeni prošle godine propao usred jednih od najvećih protesta ikada viđenih u Izraelu.

Netanjahu je tada popustio, ali se odnosi između njih nikada nisu popravili i stalno su se svađali kako je rat u Gazi ulazio u drugu godinu.

Stalno su kružile glasine da će biti smijenjen, ali je on odbijao da ode i ostao je trn u oku Netanjahua jer je tražio dogovor o taocima u Gazi i sukobljavao sa drugim strankama u koaliciji oko uključivanja pripadnika ultraortodoksne jevrejske zajednice u vojsku.

U televizijskom obraćanju nakon što je smijenjen u utorak, rekao je da Izrael tumara kroz maglu bitke i “moralnu tamu”, pozivajući na povratak talaca, zakon o obaveznoj vojnoj službi za ultraortodoksne Jevreje i komisiju za istragu neuspjeha 7. oktobra 2023. godine. Obraćanje je završio vojnim pozdravom.

Događaji 7. oktobra, kada su naoružani napadači predvođeni Hamasom ubili oko 1.200 Izraelaca i stranaca i oteli više od 250 talaca u napadu na zajednice oko Gaze, ostavili su mrlju na karijere Galanta i Netanjahua.

Galant je rekao da bi i on i premijer trebalo da budu predmet istrage, dotakavši se rasprostranjene kritike u Izraelu na račun Netanjahua zbog toga što nije preuzeo odgovornost za jednu od najvećih katastrofa u istoriji zemlje.

Kako je rat odmicao, činilo se da je Galant spremniji od Netanjahua da okonča borbe u Gazi

Galant se više puta sukobljavao sa tvrdolinijaškim strankama koje predvode ministar finansija Bezalel Smotrih i ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir, jedan od prvih koji je čestitao Netanjahuu na smjeni Galanta.

Galant je jednako kao Netanjahu bio beskompromisan u borbi protiv Hamasa i lovu na njegovog pokojnog lidera Jahju Sinvara, i na početku rata je izjavio da će cijena koju će Gaza platiti “promijeniti stvarnost za generacije”. Opisivao je neprijatelje Izraela kao “životinje u ljudskom obliku” i rekao da Izrael uvodi totalnu blokadu Gaze, sa zabranom uvoza hrane i goriva.

Međutim, kako je rat odmicao, on je djelovao spremniji od Netanjahua da okonča borbe, više se angažujući s porodicama talaca koji su još u enklavi. A prije nekoliko sedmica je kazao da je došlo vrijeme za postizanje dogovora za njihov povratak kući.

On je odbacio Netanjahuovo insistiranje na potpunoj pobjedi nad Hamasom kao “besmislicu” i više puta ga je pozivao da predstavi plan za upravljanje Gazom nakon rata. U isto vrijeme, odbacio je bilo kakav predlog da izraelska vojska ostane kao okupatorska sila, što je naljutilo one poput Ben-Gvira i Smotriha koji su rekli da žele da ponovo nasele Gazu.

Međutim, i on i Netanjahu su suočeni sa prijetnjom međunarodnog naloga za hapšenje zbog kampanje u Gazi, koja je uništila enklavu i ubila više od 43.000 Palestinaca, nakon zahtjeva tužioca Međunarodnog krivičnog suda u maju.

Ta mogućnost je izazvala bijes u Izraelu, ali je pitanje odgovornosti za vojne i bezbjednosne propuste koji su omogućili napad 7. oktobra od tada bilo uzrok većeg dijela tenzija u izraelskoj politici.

Životna misija

Nakon 35-godišnje karijere u vojsci koja je započela u jedinici komandosa mornarice, Galant je došao do čina generala prije nego što je prešao u politiku prije deset godina i postao ministar odbrane kada je Netanjahu ponovo došao na vlast krajem 2022. godine.

Rojters piše da je visoko cijenjen od strane administracije SAD-a i drugih stranih saveznika Izraela i da nikada nije djelovao opušteno u svijetu partijskih intriga, već mu je bio mnogo ugodnije u razgovoru sa vojnicima na prvoj liniji fronta.

“Bezbjednost države Izrael bila je, i uvijek će biti, moja životna misija”, rekao je u prvoj izjavi nakon što je saznao da je smijenjen.

S obzirom na to da Izrael vodi rat na više frontova, u Gazi, sa Hezbolahom u Libanu i potencijalno sa Iranom, tajming smjene je naišao na oštre kritike.

Gajil Talshir, ekspertkinja za izraelsku politiku sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, rekla je da je nakon sporova sa Netanjahuom i nedavnih tenzija oko zakona o obaveznoj vojnoj službi, bilo jasno da će Galant biti smijenjen.

“Bilo je samo pitanje vremena. A tajming, uoči mogućeg novog napada Irana, je najgori mogući”, rekla je.

Tenzije sa Netanjahuom datiraju barem od sredine prošle godine, kada je Izrael bio podijeljen povodom Netanjahuovog pokušaja da ograniči moći Vrhovnog suda, uz ogromne nedjeljne proteste protiv poteza koji su kritičari smatrali napadom na demokratiju.

Kako su protesti rasli, Galant se usprotivio i javno govorio protiv tog plana, rekavši da izaziva tako duboke društvene podjele da ugrožava nacionalnu bezbjednost.

Tada je Netanjahu prvi put pokušao da ga smijeni, ali je odustao nakon što su stotine hiljada Izraelaca izašle na ulice u spontanom talasu protesta koji je paralizovao zemlju.

“Gardijan” piše da je Netanjahu smijenio Galanta u trenutku kada je pažnja svijeta bila usmjerena na predsjedničke izbore u SAD-u, misleći da će to proći neopaženo, ali da se možda preračunao jer su Izraelci bijesni.

“Netanjahu je smatrao da je to rizik koji vrijedi preuzeti i da SAD neće praviti veliki problem. Pošto je Tramp pobijedio, taj ishod djeluje vjerovatno. Njegova jedina greška možda je bila ta što je potcijenio obim pobune i bijesa kod kuće”, navodi britanski list.

Netanjahu je smijenio Galanta u trenutku kada je pažnja svijeta bila usmjerena na predsjedničke izbore u SAD-u, misleći da će to proći neopaženo, ali se možda preračunao jer su Izraelci bijesni

Netanjahu je na Galantovo mjesto imenovao karijernog političara Izraela Kaca, koji je bio ministar spoljnih poslova. “Gardijan” piše da on nema nikakve vojne kvalifikacije, nema kredibilitet kod vojnih lidera niti iskustva u upravljanju tako ogromnim i složenim sistemom.

List ocjenjuje da je to tipično za Netanjahua, tokom čije vladavine su četiri ministra odbrane smijenjena ili su podnijeli ostavke.

“Netanjahu je uvijek sebe okruživao izuzetno izuzetno nekompetentnim ulizicama koje mu se nikad ne suprotstavljaju niti mu prijete. Ali sada, nakon niza vojnih uspjeha i ubistava visokog profila - uključujući vođu Hezbolaha Hasana Nazralaha, političkog lidera Hamasa, Ismaila Hanijea, i njegovog vođu, Jahju Sinvara, Netanjahu se osjetio osnaženim da smijeni Galanta”.

“Gardijan” piše da tu “nepromišljenost” treba posmatrati i u kontekstu stanja Netanjahuovog uma.

“Netanjahu ima zablude o sopstvenoj veličini. Vjeruje da može da preoblikuje Bliski istok rušenjem režima u Iranu i transformacijom Izraela putem autoritarnog ustavnog prevrata. Pogođen je sindromom Nerona, zbog kojeg ignoriše činjenicu da mu zemlja gori, kao i teškim oblikom sindroma Luja XIV, vjerujući da su on i država jedno i da Izrael bez njega ne može opstati”.

( A.Š. )