Made in America 2.0

Globalizacija je na samrti, što pokazuje jednoglasni prezir prema slobodnoj trgovini u SAD. Uoči predsjedničkih izbora, oba kandidata - Donald Tramp i Kamala Haris - izgledala su zadovoljno zbog povećanja carina.

Ovo predstavlja veću opasnost za ostatak svijeta nego za Ameriku. Nakon globalne finansijske krize 2008. godine, američka ekonomija je, počev od 2016, ostvarila značajan oporavak. Nakon te godine žestoke izborne bitke između Trampa i Hilari Klinton, SAD su nadmašile druge zemlje G7 u rastu, produktivnosti i prinosu na berzi.

U poređenju sa svojim partnerima, Amerika, sa svojim ogromnim unutrašnjim tržištem od 340 miliona ljudi, izgleda vitalnije i bolje opremljena da izdrži trgovinsku oluju. U SAD izvoz čini samo 11% BDP-a, a u Njemačkoj - skoro 50% BDP-a. Dok je Kina 1990-ih progutala mnoge fabričke poslove zahvaljujući ogromnom fondu jeftine radne snage, rukovodioci širom SAD sada otkrivaju da su strogi režim u zemlji i rastuće plate uprljali brend "Made in China". Istovremeno, ogromni američki energetski resursi i centri za inovacije u Silicijumskoj dolini, Ostinu i Rali-Daramu ponovo oživljavaju opciju "Made in the USA".

Istorija stavlja stvari u perspektivu. Do ljeta 1944. saveznička pobjeda u Drugom svjetskom ratu izgledala je izvjesnije: američke, britanske i kanadske trupe jurišale su na plaže Normandije, dok je Pacifička flota povratila skoro svu teritoriju koju je zauzeo Japan. Ali kakav oblik svijet treba da poprimi nakon što se dim rasprši?

Amerika je dala ogroman poslijeratni poklon saveznicima i bivšim neprijateljima podržavajući slobodnu trgovinu. Iako je imala dovoljnu vojnu moć i industrijski potencijal da uspostavi imperijalnu dominaciju, izabrala je drugačije - politiku ekonomske otvorenosti.

Američka vlada je pozvala ministre finansija u Breton Vuds da razviju nova pravila za međunarodni monetarni sistem i otvorila svoje granice za uvoznu robu, dozvoljavajući američkim potrošačima da kupuju Soni radio-aparate, Folksvagen "bube" i mnogo toga drugog. (Naravno, protekcionističke mjere uvođene su i u SAD).

Zašto je Amerika izabrala ovaj put? Dvije riječi: Hladni rat. Fokusirajući se na nadolazeći sukob, američka vlada je započela partiju ekonomskog šaha dok je SSSR još uvijek postavljao figure na tabli. Kapitalizam je postao timski sport, a Amerika je morala da privuče više igrača.

Ova politika se bila u raskoraku sa prethodnom istorijom. Sjedinjene Države su mogle da se vrate politici protekcionizma, Smut-Holijevom carinskom zakonu iz 1930. godine, koji je povećao prosječne carine na više od 20 hiljada vrsta robe za 60% i smanjio uvoz za dvije trećine. Ali umjesto toga, Amerika je uradila nešto nevjerovatno. Mornarica je rasporedila više od 6.700 brodova kako bi osigurala pomorske teretne rute. Tako je - još jednom - rođena globalizacija. Zemlje širom svijeta mogle su da se fokusiraju na proizvodnju dobara prema svojim komparativnim prednostima i da dobiju ona dobra koja nisu imale. Ubrzo su Njemci, Japanci, a kasnije i Južnokorejci saznali šta je ekonomsko čudo.

Rezultat toga je da je svijet postao nevjerovatno bogat. Globalni BDP je dramatično porastao, sa približno 1 bilion dolara 1960. na više od 100 biliona dolara 2022. godine; udio ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu pao je sa 54% na manje od 10%; prosječan životni vijek produžen je sa 50 na 73 godine.

Ali tri i po decenije nakon završetka Hladnog rata, ovaj Pax Americana je izgubio svoj sjaj. Mornarica je smanjena na 296 brodova, a nekada veliki gradovi, posebno Sent Luis i Baltimor, uvenuli su kad se industrija preselila u Kinu i Meksiko. Populistički političari i birači koji se suočavaju sa ozbiljnim izazovima vide globalizaciju više kao trojanskog konja nego kao stub američke nacionalne bezbjednosti. I to, uglavnom, zbog uspona Kine koja je, kako se smatra, dobila najviše benefita od globalizacije.

Ipak, proročanstva da će kineska ekonomija pomračiti američku nisu se obistinila. Štaviše, troškovi rada u Kini porasli su pet puta od ranih 1990-ih, a zemlja je na ivici demografskog kolapsa težeg od onog u Rimskom carstvu.

U međuvremenu, Amerika se ponovo podiže. Pošto je pandemija kovida-19 razotkrila krhkost proizvodnih lanaca, potrošnja na industrijske građevine u SAD je dvostruko porasla između 2020. i 2022, a zatim se još jednom udvostručila od 2022. do 2024. godine. Gradovi Feniks (Arizona) i Kolambus (Ohajo), pojavljuju se kao čvorišta za proizvodnju poluprovodnika, a počinje da oživljava čak i Detroit. Niski troškovi energije (zahvaljujući revoluciji u škriljcima) i napredne industrijske tehnologije transformisale su američku ekonomiju. Malo ko je početkom vijeka mogao da predvidi ovakav ishod. To oživljavanje se odražava na finansijskim tržištima, gdje su kompanije sa malom i srednjom kapitalizacijom fokusirane na industrijske proizvode dobro poslovale u proteklih deset godina.

Razumljivo je da su investitori danas nervozni zbog straha od recesije, nestabilnosti tržišta, poteškoća sa likvidnošću i ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku. Ali u ekonomskom spektaklu 21. vijeka, koji se odvija pred našim očima, Amerika nije samo centar pažnje; ona piše scenario. Možda nas čeka paklena predstava.

T. G. Buchholz je bio direktor kancelarije za ekonomsku politiku Bijele kuće za vrijeme predsjednika Džordža V. Buša i generalni direktor Tiger hedge fonda; dobitnik je nagrade za nastavu Allyn Young Harvardovog Odjeljenja za ekonomiju;

M. Mindlin je investitor rizičnog kapitala i kapitala koji se fokusira na energetiku

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)

( Todd G. Buchholz, Michael Mindlin )