Donalde Srbine, evo Plazme!

Srijeda, 6. novembar, jutro, i veliki trenutak za čitav srpski rod, time i svet, odavde do Tokija, posebno za Mickeya Spajića, premijera republike srpske 2. Jer za Milojka, tog jutra, sreća je bila dvostruka - nije samo dobio Trampa za predsjednika, već je u sopstvenom stanu našao Plazmu, zlatnu polugu ili fjučers, šta god vam to značilo.

Donalde Srbine klikću čitav dan dajkovići, vučićevići, dodici, mandići, i ostatak golorukog naroda. Tramp je pokazao zašto je Biblija najvažnija knjiga za njega, i zašto je preporučuje svakom Amerikancu ali i Srbinu - hrišćanski se odmah zahvalio lideru PES-a, jer bez Evrope sad 1 i posebno ES 2 nikad ne bi pobijedio Kamalu Haris.

Sve se to dešavalo paralelno sa čišćenjem stana, što je rutinska jutarnja radnja premijera prije nego što krene u kabinet. Mora da je ovog puta bila generalka, jer je Spajki pronašao neke neočekivane, mnogo vrijedne stvari. Među njima i kutiju Plazme, koja Mickeyu dođe isto što i Trampu Biblija. Ispod Natuzzi sofe, gdje se najčešće krije Vasiliju Čarapiću kada igraju žmurke, premijer je ugledao crveno čudo, i odmah o tome obavijestio Ilona Maska i upravu izgorjele fabrike u Požarevcu.

Pošto je tako pobjeda Trampa ujedinila Srbe u veselju, što je njihovo neprirodno stanje još od Kosova 1389, na trenutak je mogao da odahne i Spajićev komandant iz Beograda. Predsjednik - nadstrešnica. Čak toliko da je AV fokus sa 14 ubijenih, jer svi ozbiljni kažu “ubila ih Država”, prebacio na komšijsko dvorište i bolesnog Aliju Balijagića. Odnosno bošnjački korpus. Ispalo je da su Mandićev koalicioni partner Ervin i narod koji on ekskluzivno predstavlja skloni islamskom radikalizmu, a da su istoričar Rastoder i reis Fejzić remetilački faktor međuvjerske tolerancije i suživota. Istina, tu bombu nije bacio Vučić, morao je nešto ostaviti za svoje propagandne topove u Crnoj Gori. Umjesto da mu premijer odmah odgovori na bolesnu i opasnu provokaciju, pojurio je svoje službe, MUP i ANB da se oglase, uz napomenu da ne pominju gazdu iz Beograda. Zato su Šaranović i Milić prozvali neodgovornom propagandu zvaničnog Beograda, koja bez osnova širi narativ o islamskom radikalizmu, ne pominjući onog ko je došao na bolesnu ideju da novosadsku nadstrešnicu prikrije nekim Alijom Balijagićem. Šefom lokalnog ogranka Al Kaide. I tako to biva, kada država nema premijera i nema Vladu - onda državu brani nevladina organizacija. Bravo za Milicu iz CDT-a, vjerovatno će je Spajić nakon svega pozvati “kući”! Odnosno ponuditi da se učlani u PES.

Kao što je osramoćenu državnu zastavu, koju je šef parlamenta izbacio iz skupštinskog hola, ladno parkirao u hodnik, ispred stranačkih kancelarija. “Dobrodošla kući”, tvitnuo je crni Milojko, pored crvenog barjaka, izbačenog iz iste te kuće. I od 20-ak članova svog poslaničkog kluba uspio je da ubijedi jedino Bokelja Janovića da se sa njim uslika ispred relikvije. Ispada da su se ostali poslanici PES-a solidarisali sa Mandićem u odlaganju zastave na “tamno mjesto”. Ili su i Spajićevi poslanici navalili na posljednju živu kutiju Plazme pa nisu imali vremena za fotku ispred državne zastave.

A onda su u dan ili dva ubijena još dvojica Cetinjana u obračunu narko kartela, u Beranama je na avio-pisti koja je već mjesecima ili duže pretvorena u reli stazu i testni poligon za jake momke i mašine, usmrćena 16-godišnja djevojka, dok je u Podgorici ministar zdravlja najavio hitno formiranje komisije koje će da utvrdi da li je Ulcinjanka Drita Tafa izgubila glavu greškom nekog ljekara i medicinskog osoblja ili je sve bilo po protokolu. Kao kod predsjednika AV i nadstrešnice.

U Srbiji, gdje je u jednom trenu, djeliću sekunde, ugašeno 14 života, ostavku je podnio ministar građevinarstva, ali uz naglasak da ništa nije kriv, još manje odgovoran. U suštini, ostavku podnosi zbog Šefa, a ne zbog ubijenih. Jer njima, nastradalima, Vesićeva ostavka ništa ne znači, ali Vučiću spasava život. Donosi mu preživljavanje. Političko. I spin je uspio. Već dan nakon toga, predsjednik Srbije je bio spreman da ode u Novi Sad, ne zbog ubijenih, jer od tada je prošlo pet dana, već zbog “krvi” odnosno crvene boje bačene na prostorije predsjednikove stranke.

Za to vrijeme premijer ovdašnje republike srpske je čisteći stan našao unikatnu kutiju Plazme, dok je lider prve republike srpske u Banjaluci, “farbao” zgradu skupštine u boje američke zastave jer mu je Biblija, i za njega najvažnija knjiga u životu, već javila rezultate USA izbora.

Epilog sami znate. Neki Vučićević je prekrio Srbiju bilbordima Donalde Srbine, mnogo poznatiji Dodik je umjesto ražnja i šljivovice posred Banjaluke služio viski i i hamburgere, dok je nesuđeni premijer Montenegra Spajić, u Podgorici, slavio uspjeh ES 1 i ES 2 na još jednim izborima. Malo je bila Podgorica, sada je pao i Vašington.

Ne bi me začudilo da novoizabrani američki predsjednik, kad čuje za ovaj zvek koji je zadesio srpski svet nakon njegove pobjede, pošalje po jedan primjerak Biblije, Vučiću, Dodiku, Mandiću i Spajiću. Da bi naglasio važnost hrišćanstva za američki narod, Tramp se često hvali kako ima pet primjeraka Biblije. Taman za svakog od pomenutih po jedan. Nepravedno prema Medojeviću, prvom i najvećem konzervativnom hrišćaninu regiona, ali stara srpska izreka, ako je vjerovati RTCG, kaže: mrtvima polja, živima medalje. Odnosno najvažnija knjiga. Hrišćanstvo će definitivno spasiti svijet, Donald Ameriku, a Spajić Plazmu. Odnosno Bambi. Nek je vječan Požarevac.

( Željko Ivanović )