Grupa Mučin za "Vijesti": Angažovana muzika je odgovor na realnosti

Novi bend na crnogorskoj muzičkoj sceni, a poznata lica. Na YouTube servisu dostupan je “Glas”, prvi singl podgoričkog, ili kako oni kažu - titogradskog, Oi! post pank dua “Mučin” koji čine Nemanja Grbović (vokali, gitare) i Đorđije Njunjić (bubanj), a koji najavljuje predstojeće izdanje grupe čije pjesme karakteriše snažna društveno-politička poruka.

Njunjić je domaćoj publici, između ostalog, poznat iz pank grupe Punkreas, a Grbović iz treškog sastava MKZP.

“Prije nekoliko godina Nemanja Grbović i ja smo takođe imali bend, koji se zvao Gnar, svirali smo d-beat i izdali jedan EP i album. U međuvremenu smo naravili pauzu sa tim, ponovo razgovarali da li da nastavimo Gnar, ali smo zaključili da bi ipak svirali nešto drugo. Odlučili smo da je pravac u kojem bi naša svirka trebalo da ide Oi! pank muzika osamdesetih, pretežno britanska, kao i dobar dio post panka, kao i francuski Oi! koji ima malo mračniju crtu i često se naziva kold Oi!, slično kao koldvejv u opisima nju vejva”, objašnjava Njunjić u razgovoru za “Vijesti”.

U vremenu kada je muzička produkcija, po njegovim riječima, “otišla dođavola” sa editovanjima i peglanjima, karakteristika pjesama grupe Mučin je sirov zvuk. Grbović je radio muziku za sve pjesme sa predstojećeg izdanja i nekoliko tekstova, dok Njunjić kaže da doprinosi bubnjem i ponekim tekstom.

“On je izabrao ime Mučin koje zvuči baš onako balkanski i retro, a mnogi znaju zapravo kakva je ličnost bio Mučin Krnić i cijelu priču oko toga. Jak uticaj takođe ima i Yugo pank tako da se može u muzici čuti sve ovo gore navedeno od recimo Blitza, Joy divisiona, UK Decaya, Parafa, Camera silence...”, dodaje bubnjar.

Na pitanje zašto su se odlučili da “Glas” bude pjesma kojoj će se predstaviti publici, Njunjić odgovara da ona obuhvata sve ono što bend predstavlja, tekstualno i muzički.

“I kada smo razmišljali i uzimali u obzir ostale pjesme došli smo do zaključka da je Glas najbolja najavna pjesma EP-ja. Ona ima sve one elemente koje smo razmišljali da ubacimo u našu muziku. Zanimljivo je što i u okviru ovog žanra postoji dosta mogućnosti za eksperimentisanje”, kaže.

U vremenu kada je svaka individua svakodnevno bombardovana informacijama, senzacijama, trendovima, marketingom, kulturom poništavanja i raznim drugim silama koje se otimaju za pažnju i umove običnog čovjeka, pokušavajući da ga ukalupe u sediranog i predvidljivog potrošača, od ključne je važnosti znati zatvoriti oči i uši i poslušati svoj glas, poručuje u Mučin u prvom singl.

“Sve to predstavlja novu realnost življenja. Ali treba istrajavati u onome što ti želiš i čemu težiš. Ako dopustimo tim silama u bilo kojem smislu da nas kontrolišu i upravljaju, a to radimo, onda imamo i ovakav rezultat. Muzika je jedna od stvari koja je odgovor na sve to. Angažovana muzika, poput naše, a ima je mnogo i u regionu i svijetu jeste odgovor pojedinca i društva na te realnosti. Mnogim ljudima su oči, uši i mozgovi otvoreni i ispravno razmišljaju. To je suština i andergraunda, alternative. Lako je prepustiti se novoj realnosti i ploviti tom rijekom. Ali ta rijeka je zagađena. Mi imamo snage i plivamo uzvodno, ali čistim tokom”, poručuje Njunjić.

Debitantski EP Mučina je snimljen i spreman za objavu, omot se završava, a grupa planira da ga osim na YouTube platformi objavi i na Bandcampu, kao i CD-u.

“Za sad ćemo da promovišemo promo CD koji ćemo podijeliti pojedinim ljudima da čuju. EP još čeka i zvaničan naslov, ali pjesme koje će se pored “Glasa” naći jesu: “Zima”, “Eho 68”, “Prošlost se ne briše”. Zapravo EP je određeni koncept i čuće onaj koga zanima tekstualno tu unutrašnju borbu čovjeka koja se kasnije pretače i u društvo. Tekstualno ćemo sigurno biti angažovani i slati određene poruke. Zapravo ono što već sad mogu reći da postoje određene rečenice koje određuju bend poput ‘Za buduće genercije, mi gradimo socijalizam, a vi vile...’, mislim da je poruka jasna”, ističe bubnjar.

Ono što izdvaja Mučin je i što sebe opisuju kao antifa bend. Na pitanje zašto im je to važno, Njunjić kaže da smatra da to duguju muzici uz koju su rasli i koju sviraju, ali i ljudima da znaju šta da očekuju od njih.

“Sviramo muziku koja ujedinjuje. Mnogi su Oi! muziku i skinhead pokret poistovjećivali sa rasizmom, fašizmom. Živimo u svijetu i društvu đe se to toleriše. Na sceni i među ljudima kojima i mi pripadamo nema mjesta tome. Protiv smo seksizma, rasizma, nasilja bilo koje vrste, homofobije, fašizma i nacionalizma. Kad povučemo ovu crtu bili bi antinacionalni elementi. Jer sve ovo protiv čega smo zapravo živimo i svjedočimo u velikoj mjeri. Zato mislimo da je važno odrediti se po ovim principima, a valjda dugujemo to i našoj istoriji koja želi da se prekraja i da se neke stvari okrenu naopačke. Na papiru mi smo antifa država i društvo, ali fakat smo sve udaljeniji od toga. Muzika mora da ujedinjuje, a to želimo i mi da radimo”, zaključio je on.

( Stefan Strugar )