Stvarnost uvijek završava kao buduća prošlost

Tradicionalni 46. Crnogorski likovni salon “13. novembar” biće otvoren danas u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”, a po konceptu “Impresija budućeg”, selektorke Selme Đečević

4166 pregleda0 komentar(a)
Selma Đečević, Foto: Samir Lačević

Možemo li misliti bez “starih ideja”? Možemo li misliti samo na osnovu “predosjećanja budućnosti”? Zašto i čemu umjetničko djelo?

To su neka od pitanja, smatra teoretičarka savremene umjetnosti Selma Đečević, na koja se traži odgovor od samih početaka umjetničkog stvaralaštva do danas. Upravo ta pitanja ona postavlja odabranim umjetnicima u svojstvu selektorke ovogodišnjeg, 46. Crnogorskog likovnog salona “13. novembar”.

Tradicionalni cetinjski Salon biće svečano otvoren danas u 19 časova u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”, a selektorka Đečević je za temu odabrala okvir “Impresija budućeg”. Interesantna lepeza pozvanih umjetnika garantuje raznovrsnu postavku, kako motivski, filozofski, tako i tehnički...

Svoja djela predstavljaju: Elisa Andessner, Marko Čakalović, Abaz Dizdarević, Stefan Doru Moscu, Vladimir Dado Đuranović, Darko Đurović, Tijana Gordić, Anka Gardašević, Nikola Marković, Tanja Markuš, Damir Murseljević, Lidija Nikčević, Adin Rastoder, Jovana Šarac Dakić, Milena Vukoslavović.

Na svečanom otvaranju Salona govoriće gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković, selektorka Đečević, a tom prilikom će biti dodijeljene i tri ravnopravne nagrade, kao i Grand Prix Salona, o čemu odlučuje žiri u sastavu: istoričarka umjetnosti i predsjednica žirija dr Maja Đurić, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković i teoretičarka savremene umjetnosti, selektorka Selma Đečević.

Do “Impresije budućeg” došla je preko prošlosti, jer je, ocjenjuje, crnogorsko likovno stvaralaštvo zadugo svoju tematsku ili referentnu oblast nalazilo u oživljavanju istorije i u komunikaciji sa njom.

“Impresija prošlosti (a ponekad i prošlost impresija) bila je predmetom umjetničkog iskaza nekadašnjih, dijelom i sadašnjih stvaralačkih generacija. Dešavalo se i da referisanje na prošlost bude ponekad tumačeno kao refleks ili predstava stvarnosti, uglavnom stoga što se u našem društvenom ambijentu stvarnost tretirala kao linearni nastavak prošlosti, kao prošlost koju živimo danas. Glavni razlog tome bila je činjenica da našim savremenim identitetima prošlost daje dominantno obilježje. Bez namjere da se konfrontira sa takvim stanjem stvari, ova postavka, sa izvjesnim svojstvima stvaralačkog eksperimenta, ima za cilj da tematizuje ili problematizuje stvarnost budućeg vremena”, kaže Đečević i sumira:

“Pojednostavljeno rečeno, umjetnička djela koja nastaju ove, 2024. godine, trebalo bi da predstavljaju stvarnost za 30, 50, 70 godina, stvarnost tadašnjih impresija, stvarnost tadašnjeg stvaralačkog iskaza i, u konačnom, stvarnost tadašnjeg referisanja na prošlost”, dodaje Đečević.

Ona konstatuje da “stvarnost, uvijek i neminovno, završava kao buduća prošlost”...

“Zato je cilj ove postavke da pretpostavi nove oblike neke buduće stvarnosti, a ne da pretpostavlja kakve će oblike dobiti iskazi naše sadašnjosti u nekom budućem vremenu”, ističe selektorka.

foto: Promo

Đečević ističe da izbor umjetničkih djela za ovogodišnji Salon predstavlja pokušaj da se načini potpuni otklon od prošlosti, ali ne prošlosti kao prostora sjećanja, već kao prostora u kojem obitavaju mjere i određenja koja definišu ovaj trenutak i našu buduću stvarnost.

“Ovom izložbom smo pred autore postavili zadatak da misle o toj budućnosti koja zasigurno neće biti usavršeni nastavak naše stvarnosti, već stvarnost koja, moguće, uopšte neće imati prošlost. Ali, kao što smo već rekli - prošlosti koja je repozitorij vrijednosti, a ne izvorište mišljenja o stvarnosti. Zato svi zajedno postavljamo pitanja: šta će biti znak u toj stvarnosti? Šta će biti poruka umjetničkog čina? I, napokon, šta će biti umjetnički čin u njoj? Naravno, sve je to samo naše predosjećanje budućnosti, igra bez činjenica. Ili, možda nešto nalik eksperimentu o izvorištima budućeg umjetničkog stvaranja... Upravo radovi koji čine ovu izložbu pokušavaju da otkriju ona iskustva koja će određivati impresiju budućeg. To su iskustva koja već putuju prema nekim budućim umjetnicima, kao i ona iskustva koja ćemo im mi danas poslati. Iskustva koja putuju ka nekim budućim stvaraocima najvažnija su veza između nas i njih i najtrajniji smisao našeg stvaralačkog čina”, poručuje Đečević.

Organizatori Salona su Prijestonica Cetinje i Društvo istoričara umjetnosti Crne Gore, sufinansijer je Ministarstvo kulture i medija, a partner Narodni muzej Crne Gore. Tehničku podršku u realizaciji izložbe pružili su Muzej savremene umjetnosti Crne Gore, Narodni muzej i Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju.