Nikšićanin napravio maketu hrama, iako ga nikada nije vidio uživo

Beogradski hram Svetog Save, koji se nalazi na Vračaru, Nikšićanin Slavko Jakić vidio je samo na fotografiji. Ali, to mu nije smetalo da napravi njegovu maketu visoku 1,6 metara, široku 125 centimetara, a tešku preko pola tone.

„Moja porodica i ja smo religiozni, a kako je Sveti Sava otac pravoslavlja, odlučio sam da uradim maketu hrama sa Vračara. I to na osnovu crno-bijele fotografije koju sam skinuo sa interneta. Na osnovu te fotografije određivao sam visinu i širinu hrama, veličinu kula, pravio srazmjer, i samo da sklopim maketu trebalo mi je mjesec i po. Iako su pojedini govorili da mogu da naručim maketu i onda samo slažem, nijesam želio to da uradim jer to za mene nije niti rad, niti ljepota. Ne privlači me da sastavljam nešto što je drugi radio. Način na koji sam odabrao da radim maketu jeste naporan i težak, ali zato i pričinjava veliko zadovoljstvo“, priča Jakić dok pokazuje urađenu kopiju hrama koja se nalazi u dvorištu njegove kuće, u naselju Humci.

Kopiju hrama počeo je da radi sredinom novembra prošle godine, a završio krajem maja. Dnevno je radio po pet-šest sati, a dešavalo se, kada „mu krene od ruke“, da radi i po desetak sati.

„Znao sam satima da ne izlazim iz garaže, da porodica zaboravi na mene, a da se komšije pitaju što me nema. Kako sam 'zidao' hram tako sam radio i unutrašnjost. Oblagao je glatkim kamenom, na pod stavljao keramiku, redom lijepio ikone i tako dizao kulu po kulu. Uporedo sam radio i rasvjetu i to dvije vrste - onu od 220 volti, u vidu lustera, i led trake koje idu od kupole do kupole, tako da hram uveče posebno lijepo izgleda“, pojašnjava Jakić.

Tu su i zvona, drvena vrata koja se otvaraju, krstovi, foto-grej stakla i postolje urađeno od kamena iz rodnih Drobnjaka.

“Za izradu hrama koristio sam kombinaciju kamena - sivi, crni, prirodni igličasti. Jednako sam bio ponosan na početku rada kada sam vidio da to odmiče kako treba, jer komplikovana je to građevina, kao i kada sam završio. Kada sam vidio da mi dobro ide sa još većom voljom sam radio, pa sam znao uveče kada legnem da jedva čekam da svane da nastavim sa radom“, priča Jakić.

Priznaje da prolaznici svaki dan svrate da pogledaju repliku hrama, ali i da mu je najdraži kompliment od njegove kćerke jedinice Jovane.

„Nažalost, zbog finansijske situacije biću prinuđen da prodam hram, iako će mi biti žao da se od njega rastanem. Volio bih kada bi ga Opština otkupila i postavila ga negdje u gradu“, kaže čovjek koji je 25 godina radio u nikšićkoj Željezari kao majstor hidrauličar.

Prije 12 godina imao je zdravstvenih problema i morao je da se penzioniše. Čim mu to privatne obaveze dozvole namjerava da ode u Beograd i posjeti hram čiju maketu je uradio.

U dvorištu Jakića spoj kamena, drveta, biljaka i vode

Dvorište Jakića je prava mala oaza – potok, mostić, kolica, burad, mala crkva. Spoj kamena, drveta, biljaka i vode. A sve Slavkovih ruku djelo.

„Kada sam završavao potok kćerka me pitala šta je sljedeće, a ja sam joj bez razmišljanja odgovorio crkva, tako da sam prije godinu i po uradio malu crkvu koja podsjeća na Visoke Dečane. Radio sam je mjesec dana i to laganim tempom. Nije bilo naporno, ali zahtijevalo je dosta strpljenja i vremena“, kaže Jakić. Od te crkve sve je krenulo – prvo hram Svetog Save, a na jesen i neka nova bogomolja.

„Svi su bili oduševljeni kada su vidjeli kako je crkva ispala. Komšije su mi kada su vidjeli kako crkva izgleda, oprostile što sam ih zaglušivao dok sam radio. Ljeto ću iskoristiti da se odmorim i da razmislim šta i kako dalje. Biće to opet neki hram. Ko zna, možda to bude hram Svetog Vasilija u Nikšiću, lovćenska kapela ili nešto treće“, kaže čovjek koji ljubav prema umjetnosti nosi još od školskih dana. Uvijek je, kaže, lijepo crtao, a i danas često djeci iz komšiluka sa zadovoljstvom uradi neki crtež.

( Svetlana Mandić )