PRAVA STRATEGIJA
Pobjeda Izraela možda ne bi značila i mir
Nakon niza spektakularnih vojnih i obavještajnih pobjeda Izraela protiv regionalnih neprijatelja, ostaje dilema - što je veći uspjeh u borbi, to će put ka miru i bezbjednosti postati teži. Nasljeđe izraelskog trijumfa u Šestodnevnom ratu 1967. jasno to pokazuje
Nakon smrti vođe Hamasa Jahje Sinvara, koji je planirao napad od 7. oktobra 2023. koji je izazvao rat u Gazi, vojni trijumf Izraela izgleda bliži nego ikada. Ali da li će ova pobjeda ugroziti dugoročnu budućnost Izraela?
Tokom 12 mjeseci nakon napada Hamasa, izraelski premijer B. Netanjahu je nastojao da usmjeri punu vojnu moć Izraela protiv neprijatelja svoje zemlje u regionu. Lideri Hamasa i Hezbolaha su ubijeni, a izraelske obavještajne i vojne snage su pokazale svoju sposobnost da napadaju bilo gdje - od vladinih gostionica u Teheranu i skrivenih bunkera u Bejrutu do ruševina Gaze.
Niko ne poriče da je Izrael ozbiljno oslabio Hamas i Hezbolah (dvije komponente iranske Osovine otpora) i da će to činiti sve dok se njegova vojna kampanja ne završi. Ali ostaje da se vidi dokle će ići konfrontacija sa Iranom. (...) Netanjahu je, do sada, svoje najoštrije izjave rezervisao za Iran, čak otvoreno pozivajući na promjenu režima u toj zemlji, i nema sumnje da je spreman da iskoristi vojne i tajne resurse Izraela za postizanje ovog cilja.
Iz čisto vojne perspektive, Izrael je postizao uspjeh za uspjehom otkako je bio zatečen napadom Hamasa, najsmrtonosnijim danom u istoriji zemlje. Uništavajući Hamasovo vođstvo, vojnu infrastrukturu i militante, Izrael je pretvorio Pojas Gaze u distopijski pakao. A u nastojanju da neutrališe Hezbolah, Izrael je primorao četvrtinu Libanaca da napuste svoje domove, prisiljavajući stotine hiljada da potraže utočište u Siriji, još jednoj razorenoj zemlji koju je opustošilo više od decenije rata.
Ali da li će vojna pobjeda dovesti do trajnog mira? Iako avioni i dronovi izraelskog ratnog vazduhoplovstva potpuno dominiraju nebom, a SAD stalno dopunjuju svoj arsenal teških bombi, Izrael nije nužno bezbjedniji danas nego prije godinu dana.
Vrijedi podsjetiti da su trenutne bezbjednosne prijetnje Izraela proizašle iz njegove spektakularne pobjede u Šestodnevnom ratu 1967. godine. Braneći se od masovnog napada više arapskih armija, Izrael je zauzeo velike djelove arapske i palestinske teritorije, uključujući pojas Gaze (ranije pod kontrolom Egipta) i Zapadnu obalu (bivši dio Jordana).
Od tada je nesumnjivo postignut određeni napredak ka miru: izraelsko-egipatski i izraelsko-jordanski sporazumi su efikasno eliminisali prijetnju Izraelu od strane tradicionalnih vojnih snaga. Ali uprkos privremenom uspjehu sporazuma iz Osla 1993. godine, prijetnje koje je predstavljala izraelska okupacija Gaze i Zapadne obale su i dalje prisutne. Iako su arapske zemlje obećale “mir za zemlju” (prestanak neprijateljstva ako Izrael povuče trupe sa okupiranih teritorija), ovaj politički proces je zastao i ustupio mjesto nazadovanju mnogo prije 7. oktobra 2023.
Osuđujući događaje od 7. oktobra, generalni sekretar UN Antonio Gutereš je istakao da se “napadi Hamasa nisu dogodili u vakuumu”, jer je “palestinski narod bio podvrgnut gušećoj okupaciji već 56 godina”. Ova izjava naišla je na oštre kritike u Izraelu. Ali činjenice ostaju činjenice. Porijeklo prijetnje koja se tako brutalno materijalizovala 7. oktobra leži u neuspjehu Izraela, decenijskom, da se izbori sa posljedicama sopstvene pobjede 1967, uključujući okupaciju Zapadne obale i miliona Palestinaca.
Hoće li se istorija ponoviti? Da li će Izrael uspjeti da svoje najnovije vojne uspjehe pretvori u politički mirovni proces ili će se ponovo naći u situaciji koja će dugoročno ugroziti izraelske građane?
Često možete čuti razgovore o “sljedećem danu” nakon što je posljednji metak ispaljen u Pojasu Gaze, na Zapadnoj obali i u Libanu. Ova fraza u velikoj mjeri potcjenjuje razmjere problema. Samo ako ove teritorije mogu da obezbijede svoju nezavisnost i stabilnost u godinama koje dolaze, biće moguće da svi u regionu žive u miru i bezbjednosti. Dilema za Izrael je sljedeća: što je ubjedljivija njegova vojna pobjeda, to će biti teži put ka miru i bezbjednosti. Nasljeđe iz 1967. to čini sasvim jasnim.
Mnogi Izraelci su sada u velikom iskušenju da krenu naprijed sa vojskom: da unište sve što je preostalo od Gaze, da demontiraju status kvo u Libanu, da gurnu Iran ka promjeni režima. Ali sva ova dostignuća možda neće dovesti do trajnog mira. Dok Netanjahu uživa u svojim uspjesima u stilu Šestodnevnog rata, ostatak Izraela bi trebalo da zastane i razmisli o istoriji posljednjih 60 godina. Pobjeda ne donosi uvijek mir, posebno na Bliskom istoku.
Autor je bivši premijer i ministar spoljnih poslova Švedske
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
( Carl Bildt )