Centralna javna rasprava o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju: Privatnici ljuti jer ih je država skinula s vrata

Ukidanje državne finansijske injekcije privatnim fakultetima, ali i propisivanje jedinstvenih kriterijuma za izbor u akademska zvanja, što je jedan od ključnih uslova za osnivanje novih, ali i reakreditacija postojećih privatnih ustanova, neprihvatljivi su za njihove predstavnike.

Zamjerke na norme, predviđene Nacrtom zakona o visokom obrazovanju, juče je tokom centralne javne rasprave saopštilo više predstavnika privatnog sektora u obrazovanju. Čuli su se i predlozi da jedan propis treba da važi za njih, a da se poseban propis napravi za državni Univerzitet.

Dekan Fakulteta za državne i evropske studije iz Podgorice (FDES), Đorđije Blažić kazao je da je za njega kao pravnika neprihvatljiv termin privatni fakultet, jer je “obrazovanje oblast od javnog značaja” i ne može se razgraničavati na privatni i državni sektor.

“Godinama resorni organi nisu prstom mrdnuli da obezbijede finansiranje studenata i odjednom sad država ne treba da finansira našu djecu. Ja, kao pedagog, ne želim da učestvujem u tome”, kazao je Blažić tokom rasprave.

Prema njegovim riječima, privatni fakulteti mogli bi doći u situaciju da “ukidamo pravo studentima koje su imali deset godina a koje nikad nije bilo sprovedeno”.

“Neprihvatljivo je da se studentima ukida finansiranje, čak smatram da treba da se poveća. Utvrdite da je obrazovanje od javnog interesa a onda ukinete pravo na finansiranje”, kazao je Blažić.

Predstavnik privatnog Univerziteta “Adriatik”, Vinko Nikić kazao je da treba finansirati privatne fakultete.

“Ja sam vlasnik fakulteta kojeg nema na Univerzitetu Crne Gore, i ko je taj koji može reći da to ne treba finansirati? Kada je u pitanju saobraćaj, kada smo posljednji put proizveli saobraćajnog inžinjera? Još u doba Jugoslavije”, kazao je Nikić, predstavnik Fakulteta za saobraćaj komunikacije i logistiku Univerziteta “Adriatik”.

On je kazao da je manje bitno ko je osnivač obrazovne ustanove, a da je mnogo važnije što je neka oblast od javnog interesa.

Bošnjak: Da u svijetu školujemo, ali da se vrate

“Vijesti” su nedavno pisale da Nacrt zakona, pored ukidanja finansiranja privatnih obrazovnih ustanova, predviđa i da članove Savjeta za visoko obrazovanje bira Skupština Crne Gore na period od četiri godine, a nove nadležnosti tog tijela tiču se uslova za izbor u akademska zvanja, što je do sada bila česta zamjerka stručne javnosti.

Bivša potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak kazala je da Savjet za visoko obrazovanje treba da ima veće nadležnosti i da do sada nije imao posebno veliki značaj.

“Na čiji se predlog ovi članovi imenuju, to nigdje ne piše, i vrlo je diskutabilno jer može da dođe neko sa nekom listicom u Skupštinu i predlloži nekoga. Mora se definisati ko predlaže ljude za Savjet”, kazala je Bošnjak.

Osvrćući se na mogućnost finansiranja studenata na prestižnim svjetskim univerzitetima, Bošnjak je kazala da je “korektno da ne finansiramo privatne fakultete iz državnog budžeta, nego da stipendiramo studente koji završavaju deficitarne fakultete.

“Ja sam za to da se zakonom obavežu takvi studenti, ne podzakonskim aktom, jer je podzakonski akt manje snage i manje obavezujući, i da nema nekih kaznenih odredbi, nego da se vrate i da daju svoj doprinos zemlji ako ih već Crna Gora finansira”, istakla je ona.

Bošnjak je naglasila i da potrošnja novca Univerziteta Crne Gore mora biti transparentnija.

Ustanove visokog obrazovanja, prema Nacrtu, ne mogu dobiti početnu akreditaciju, ali ni dozvolu za rad, ukoliko, pored ostalog, nijesu obezbijedile akademsko osoblje, izabrano u akademsko zvanje prema propisima Crne Gore. Isti uslov biće potrebno ispuniti i prilikom reakreditacije ustanove, koja je predviđena na svakih sedam godina.

Bošnjak je kazala da je velika greška što nije bilo kontrola između reakreditacija kad su u pitanju privatne ustanove.

“Većina zna da privatne obrazovne ustanove zaposle određene ljude u onom vremenu kad im treba da se reakreditacija izvrši, a onda ih posle otpuste ili im promijene status, i ne budu u istom stanju kao kad su dobili akreditaciju. Iz tog razloga mislim da treba ostaviti mogućnost dojava Agenciji da provjeri u svakom momentu jesu li ispunjeni uslovi za dobijanje reakreditacije”, kazala je Bošnjak.

Treba da se propiše koji su razlozi za ukidanje nekog studijskog programa, kazala je Bošnjak i istakla da treba ispitati tržište rada, da ne bi školovali ljude za biro rada.

Bošnjak je istakla da joj je neprihvatljivo da samo članovi Upravnog odbora mogu da odluče ko će biti rektor, i da je vrlo važno da se pojača insititucija rektora.

“Zalažem se za neposredni izbor rektora”, kazala je Bošnjak.

Za doktorske studije prosjek cijelog školovanja

Profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu UCG Mara Šćepanović osvrnula se na kriterijume za upis na doktorske studije.

“PMF se zalaže za to da za doktorske studije ne treba da bude eliminatorni faktor samo ocjena sa prethodnog nivoa studiranja koja treba da bude veća od 8,50, već treba da se uzme u obzir ocjena sa svih nivoa studija i treba da se gleda dužina studiranja. Ta tri faktora treba razmatrati pri upisu na doktorske studije”, kazala je Šćepanović.

Ona je kazala da “nema ništa protiv stipendiranja izvrsnih studenata”.

“Ali mi jako smeta da kad talentovani studenti sa Elektrotehničkog fakulteta paralelno žele da upišu Fakultet za fiziku, pa mi moramo da im kažemo da to moraju da plate. Drugi studijski program upisuju samo dobra djeca. Zašto oni moraju da plate taj studijski program?”, pitala je Šćepanović.

Dekanica Pravnog fakulteta, Aneta Spaić, kazala je da doktoranti ne mogu biti samo oni koji u posljednjoj fazi studija imaju prosjek 8,50. Oni moraju pokazati kvalitet u kontinuitetu, tokom cijelog trajanja studija, kazala je Spaić.

Ona je istakla da Pravni fakultet još od 2015. godine traži liberalizaciju sistema studiranja i sistem 4+1.

Spaić je kazala da su privatni fakulteti posljedica potrebe za pluralizmom na tržistu visokog obrazovanja, ali da obavljanje djelatnosti od javnog značaja mora da bude praćeno da bi bilo adekvatno, da ne bismo doživjeli ono što imamo u okruženju.

“U Hrvatskoj nema privatnih pravnih fakulteta, a u Njemačkoj postoji samo jedan sa ograničenim brojem upisa”, kazala je Spaić.

( Jelena Kočanović )