Kako je Tramp pobijedio

Obožavaoci “Gospodara prstenova” možda se sjećaju scene kada kralj Teoden shvata da će njegovo uporište u Helmovom ponoru pasti pred pljačkaškim Orkama i njihovom “žestokom zlobom” i pita se: “Kako smo došli do ove tačke?” Nakon pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD, mnogi Amerikanci postavljaju isto pitanje.

Kako je osuđeni zločinac koji je pokušao da poništi rezultate predsjedničkih izbora koje je očigledno izgubio prije samo četiri godine, dobio glasove više od 71 miliona Amerikanaca? To bi se moglo dogoditi u zemlji bez jakih demokratskih tradicija. Na primjer, u Venecueli je Ugo Čavez otišao u zatvor poslije neuspješnog pokušaja državnog udara 1992. godine, ali je šest godina kasnije izabran za predsjednika zemlje. Nije se očekivalo da bi se tako nešto moglo dogoditi u najstarijoj i najmoćnijoj demokratiji svijeta.

Tramp nije samo prestupnik. On je i šarlatan koji je više puta pokazao gotovo potpuni nedostatak političkog znanja. I potencijalni diktator koji je obećao da će izvršiti masovne deportacije i organizovati progon “neprijatelja”. Ipak, pobijedio je, ne samo u Elektorskom koledžu, već i u ukupnom broju glasova na nacionalnom nivou, što nije postigao ni 2016. ni 2020. godine.

Objašnjenje počinje od Trampovih pristalica. Isti ljudi koji osuđuju “vokizam” zbog navodnog suzbijanja otvorenog javnog dijaloga, smatraju i da je potpuno neprihvatljivo kritikovati bijele, starije, ruralne glasače koji su slijepo lojalni Trampu, ma koliko njegovo ponašanje bilo odvratno, opasno i hirovito. Oni koji opravdavaju ove birače kažu da oni ne razumiju ko je Tramp niti prijetnju koju on predstavlja i objašnjavaju da mu podršku pružaju zbog legitimnih pritužbi, kao što je ekonomska nesigurnost.

Ovo objašnjenje je djelimično tačno, ali moguće je u Trampovoj bazi ipak vreba nešto zlokobnije. Mnogi od njegovih glasača možda žele da vide uništavanje institucija zemlje. Oni se ne plaše Trampovih prijetnji demokratiji i vladavini prava, naprotiv, vide u njemu buldožer za razbijanje koji su tako dugo čekali.

Da, Trampovi birači možda ne žele da on ispuni svako svoje prijeteće obećanje koje je dao. Ali umjesto da to vide kao razlog da ga ne podrže, oni odbacuju zapaljivu retoriku nazivajući je hiperbolom. Ako ništa drugo, rezonuju oni, Trampova pretjerivanja dokazuju da je on čovjek iz naroda, a ne samo još jedan uglađeni političar koji daje pažljivo kalibrisane izjave usklađene u timu političkih stratega. Ovo je uprošćena logika slijepih vjernika - krajnje je nedosljedna i praktično neupitna.

Mnoge Trampove pristalice tajno - ili, sve više, glasnije - dijele njegove najgore instinkte. Njegov rasizam? Mnogim bijelim Amerikancima je muka od govora o “bijelim privilegijama” a još više od imigranata koji navodno prelaze granicu da bi im preuzeli poslove i dobili dolare iz poreza. Njegova mizoginija? Mnogi mladi muški glasači se osjećaju potcijenjenim ili odbačenim od strane koleginica i sviđa im se ideja da žene podsjete gdje je “njihovo mjesto”. Njegove prijetnje da će kazniti “unutrašnje neprijatelje”? Odgovor se nameće sam po sebi: oni su neprijatelji.

Trampove pristalice odbacuju i sve druge kritike. Stručnjaci koji upozoravaju da će Trampovi planovi skupo koštati američku ekonomiju? Oni jednostavno nisu u stanju da uzmu u obzir njegovu izuzetnu poslovnu sposobnost. Oni koji ističu njegove manevre da obogati sebe i svoju porodicu (Trampov zet Džared Kušner prikupio je milijarde od Saudijske Arabije za svoj investicioni fond) preuveličavaju obim i uticaj tih poslova.

Što se tiče Trampove vulgarnosti, to uopšte nije problem i to, po svemu sudeći, čak ni za njegove evangelističke pristalice. Tramp bi mogao da izvodi felacio na mikrofonu na mitingu, ali ga je Bog izabrao da postane moderni Sajrus. Poput kralja Persije koji je izbavio Jevreje iz vavilonskog ropstva, Trampova božanska misija je da oslobodi (bijele) hrišćane iz “zatvora” moderne Amerike, i ponovo od te zemlje napravi bastion evangelističkih vrijednosti. I, naravno, ruka Božija je odbila metak ubice na ljetošnjem mitingu.

Trampu su mnogi pomogli da preobrati glasače u svoju raskalašnu vjeru. Fox News, izuzetno profitabilna propagandna mašina Ruperta Mardoka, iskrivila je kontekst i podstakla bijes. Giganti društvenih mreža su u velikoj mjeri (i u slučaju X mreže Ilona Maska) odustali od pokušaja da obuzdaju dezinformacije.

Tehnološki milijarderi su takođe direktno podržali Trampov uspon (Mask je postao drugi najveći Trampov donator tokom ove izborne kampanje), nadajući se da će imati koristi od nadolazeće deregulacije - cijene akcija Tesle su već skočile u nebo. Tehnološki titani i tihi ali politički moćni ljudi sa Volstrita, poput Džejmija Dajmona, postali su savremeni američki ekvivalent njemačkim poslovnim liderima koji su vjerovali da mogu da kontrolišu Adolfa Hitlera.

Trampove kolege republikanci nemaju takvih iluzija, što pomaže da se objasni zašto mu se čak i oni koji su nekada pokušali da ga izazovu sada klanjaju. Bivša guvernerka Južne Karoline Niki Hejli pružila je veoma snažan otpor Trampu na republikanskim predizborima, ali ga je nakon ispadanja iz trke odmah podržala - vjerovatno da bi spasila svoju političku karijeru.

Kukavičluk nekih republikanskih političara pomogao je Trampu da se otrese političke radioaktivnosti koja bi ga progutala nakon što je pozvao svoje pristalice da marširaju na Kapitol 6. januara 2021. Sljedećeg dana, činilo se da su ličnosti, poput senatora Miča Mekonela i Lindzija Grejema, konačno odlučile da operu ruke od Trampa. Ali samo nekoliko dana kasnije odbili su da glasaju za njegovo opoziv. A kada je Tramp ove godine počeo kampanju za predsjedničku nominaciju stranke, požurili su da ga podrže.

Niko ne želi da padne u nemilost diktatora. A pošto je odlukom Vrhovnog suda predsjedniku SAD praktično dodijeljen imunitet od krivičnog gonjenja, Tramp će postati ni manje ni više nego diktator. Ako želi da uvede ogromne carine na kinesku robu, da se povuče iz NATO-a ili pošalje imigrante u kampove, on će to i učiniti. Isto važi i za kažnjavanje svakog ko pokuša da ga izazove.

Kako smo došli do ove tačke? Većina bijelih Amerikanaca izgubila je vjeru u svoju zemlju. Poslovne elite željne profita stekle su neograničenu moć da, preko svojih novčanika i internet platformi, utiču na politiku. A republikanski političari su žrtvovali svoju pristojnost - i američku demokratiju - na oltaru moći.

Autorka je profesorica međunarodnih poslova u Novoj školi Univerziteta u Njujorku

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)

( Nina L. Hruščova )