TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE
A kud jače, i ovako izgibosmo...
Aleksa Bečić imao je prije petnaestak godina šansu da, kao buntovni mladić i borac za svoj grad, jednog dana postane Luka Rakčević. Nažalost, on je izabrao da bude Andrija Mandić... Od kojeg se sad razlikuje samo po decibelima...
Auu, kakvo je zlopamtilo ovaj naš premijer... Prošlo je pola godine i više otkako je ministar policije svoju rođenu Vladu predao Upravnom sudu, ali Milojko Spajić to još nije oprostio Danilu Šaranoviću...
U toj neviđenoj tužbi - ili nikad viđenoj, kako je premijer blagovremeno razjasnio - ministar Šaranović je tvrdio da je Vlada odbila njegov predlog da na čelo policije dođe Lazar Šćepanović, zatim nezakonito ovlastila premijera da predloži novog kandidata, da je Spajić potom protivpravno predložio Aleksandra Radovića i da je na kraju taj policijski funkcioner nezakonito izabran za v.d. direktora Uprave policije.
Prekoračenje ovlašćenja ili zloupotreba položaja, kako god, ne pamtim kako je ta partijska bitka za prevlast u službi bezbjednosti objašnjavana u medijima iz pravnog ugla...
- Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži - kratko je tada prokomentarisao Spajić.
Stara čekalica, da zna za jadac pokazao je tek sedam mjeseci kasnije.
- Za trista šezdeset i pet dana skoro sedam stotina kriminalaca je uhapšeno.
Znači, dva kriminalca dnevno su Danilo i ekipa hapsili, tako da kažem - napravio mu je sačekušu za primjer ostatku kabineta.
Političku? Ne, nego pravnu...
Zato što za protivpravno iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja i prekoračenje granica službenog ovlašćenja slijedi kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Istina, ne pred Upravnim nego nekim višim sudom.
* * *
U šta spada činjenični opis da su "Danilo i ekipa uhapsili skoro sedam stotina kriminalaca", to baš i ne znam.
Ali da premijer tradicionalno ne stoji dobro sa istinom, e to je lako saznati...
U istražnom zatvoru ima mjesta za najviše 370 pritvorenika i uglavnom su popunjena.
Za slučaj kakve velike bezbjednosne frke može malo da se prebukira, početkom oktobra bilo ih je 31 preko norme.
Što su "Danilo i ekipa" uradili sa ovih 700, premijer nije objasnio.
Ministar policije i potpredsjednik za bezbjednost, odbranu i borbu protiv kriminala valjda hoće, slijede odgovori na poslanička pitanja...
* * *
Nažalost, za tu informaciju - i mnoge važnije - javnost je ostala uskraćena.
- Gospodine Bečiću, mi danas sa vama a ni sa ministrom Šaranovićem nećemo voditi dijalog. To je naš protest protiv vašeg odbijanja da snosite moralnu i političku odgovornost za bezbjednosnu anarhiju u zemlji. Ostavljamo vas da sa vašim partijskim kolegama razmijenite hvalospjeve - saopštila je u prvim minutima sjednice parlamenta Aleksandra Vuković-Kuč...
U prvom licu množine, što je inače sasvim normalno kad se poslanik obraća u ime kluba.
Zašto je onda potpredsjednik Vlade bio iznenađen, to samo on zna.
Odnosno, trebalo bi da zna, ali se to nije moglo zaključiti iz njegovog odgovora poslanici DPS-a.
- Ništa neočekivano jedino što je mene iznenadilo da je uvažena koleginica Kuč ali sam odmah pretpostavio kad sam vidio da ona čita da ne govori iz glave preuzela jednu nezahvalnu ulogu - tako je rekao Bečić.
Nijeste razumjeli?
Nijesam ni ja, ali Demokrate moram da citiram bez lektorisanja. Još otkako su, u pokušaju da pacifikuju Demokratski front, radikalizovali sebe do te mjere da uopšte ne obraćaju pažnju na riječi koje izgovaraju...
* * *
Radikalno se promijenio i Aleksa Bečić. Šteta, imao je prije petnaestak godina šansu da, kao buntovni mladić i borac za svoj grad, jednog dana postane Luka Rakčević.
Nažalost, on je izabrao da bude - Andrija Mandić.
Od kojeg se sada razlikuje samo po decibelima.
- Ja sam došao da ukrstimo argumente i vidimo ko je taj ko je godinama i decenijama sistemski i ciljno uništavao bezbjednosni sektor... - započeo je Bečić to ukrštanje sa odsutnim protivnicima.
Kao da se viškom decibela može sakriti istina da ga u parlament ne pozivaju zbog ukrštanja argumenata.
Njegovo je samo da, kao potpredsjednik Vlade kojega Skupština i bira i razrješava, podnese raport i odgovori na svako poslaničko pitanje.
Nije odgovorio ni na jedno.
A govorio jeste, baš dugo, bučno i nadobudno...
* * *
Od pitanja koja su partijski drugovi i koalicioni partneri postavili Danilu Šaranoviću teže je bilo podnijeti samo njegove odgovore.
Dva dana nakon likvidacije dvojice Cetinjana u po bijela dana u Podgorici, dvije sedmice nakon dvostrukog ubistva u Sokolcu i nakon šezdeset poginulih u saobraćaju od početka godine, u parlamentu je ministru policije priređen kongres divljenja...
- Sjeli ste vjerovatno na najgorećiju stolicu koja postoji u ovom trenutku u Crnoj Gori. Moram reći da vam odajem počast za tu hrabrost - tako je počelo.
I nastavljeno zadivljujućim pripremama kadrovskog plana i pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji MUP-a...
I isto takvim mjerama za brži prelazak turista preko granice, sa sve trakom na kojoj domaćini imaju pravo prvenstva...
I krucijalnom dilemom koja komisija treba da odlučuje o prijemu policajaca u službu...
I jednako aktuelnim dopunskim pitanjima o zločinima u doba bivšeg režima...
- Za procvat kriminala u Crnoj Gori od 2015. godine odgovornost snose donosioci političkih odluka - presudio je ministar po kratkom postupku.
* * *
Kao da 2024. nije poslije 2015.
I kao da ni ministar, ni Vlada u kojoj Šaranović (još) sjedi nijesu donosioci političkih odluka u godini obnovljenog cvjetanja kriminala.
I kao da je to obnavljanje sasvim slučajno počelo početkom njihove vladavine...
Uprkos tome, ni njemu ni Vladi ne pada na pamet da za to treba da snose odgovornost...
Za ubistvo u Sokolcu zbog toga što Uprava policije nije mještane zaštitila od trodecenijskog robijaša, razbojnika i svaštočinje.
Za likvidaciju u Podgorici zato što dvojica Cetinjana nijesu, po izlasku iz pritvora, nadzirana. Ne samo da bi druge čuvali od njih, nego i njih od drugih, kako se to kaže po starocrnogorski...
Ili, bolje, kako to kaže Sudski savjet:
- Kad optuženi izađe iz pritvora određuju mu se mjere nadzora i zabrana napuštanja mjesta boravišta. To je bio slučaj i sa licima koja su stradala u Podgorici. O izvršenju tih mjera stara se Uprava policije.
Nije se postarala.
* * *
- Ja sam prvi koji će podnijeti teret u borbi protiv organizovanog kriminala. Hiljadu puta sam to rekao i dokazao na djelu - kazao je ministar policije.
Ali nije dokazao, iako se taj veliki teret podnosi jednom malom običnom ostavkom.
- Oni koji traže moju glavu, u političkom smislu, kritikuju me što sam dan nakon ubistva pošao i razgovarao sa građanima Sokolca - tako je on shvatio zahtjeve razočaranih građana, zabrinutih civilnih aktivista i odgovornih političara.
Uprkos tome što su svi, osim njegovih partijskih kolega, odlično razumjeli da ga niko ne kritikuje zbog odlaska na mjesto zločina dan kasnije.
Nego zbog onoga što je urađeno dan ranije - povlačenja policije sa mjesta mogućeg i gotovo očekivanog zločina...
( Ratka Jovanović-Vukotić )