Luča moračkih vjekova i vidika obilježila 170 godina postojanja: Slavna tradicija, uz malo gorčine

Uprkos sve manjem broju đaka, Osnovna škola u Manastiru Morača, jedna od najstarijih u Crnoj Gori i dalje opravdava titulu “luča moračkih vjekova i vidika”. Nosi ime antifašiste i španskog borca Mojsija Stevanovića, a minule sedmice proslavila je 170 godina postojanja.

Svečanost je bila prilika za podsjećanje na slavnu tradiciju i malo gorčine, jer je u klupama samo 21 đak, uključujući i dva iz jedinog područnog odjeljenja u Barama.

U Morači se još sjećaju vremena kada je žamor nekoliko stotina osnovaca ispunjavao učionice i hodnike osnovne škole, za čije su postojanje vezana i znamenita imena i krupni istorijski događaji.

U knjizi “Razvoj školstva u Donjoj Morači” Svetozar Kujović kaže da je za osnivanje škole bio zaslužan arhimandrit manastira Dimitrije Radojević. On je, citira Kujović arhivske podatke, “podsticao vojvodu Cerovića da kod gospodara dobije saglasnost o otvaranju škole”.

Za prvog učitelja škole zvanično slovi Đuro Cerović, vojvoda i senator, rođen 1840. Sin je proslavljenoga vojvode, senatora i junaka Novice Cerovića. Međutim, prema nekim podacima, prvi učitelj bio je bio je jeromonah Simeun Damjanović iz Jasenove. Na tom poslu je ostao samo godinu, a onda je, navodno, na mjesto učitelja postavljen Novičin sin Periša, koji je ubrzo umro u Beogradu na školovanju. Zamijenio ga je brat Đuro, koji je kasnije postao vojvoda i predsjednih Velikog suda na Cetinju.

Kako piše u Kujovićevoj knjizi, 1870. godine na dužnost nastojatelja manastira i učitelja moračke škole došao je Mitrofan Ban. Naredne školske godine, pored njega, radio je i učitelj Jagoš Nikolić iz Bjelopavlića. Prema podacima iz knjige “Razvoj školstva u Donjoj Morači” vidi se da je tokom školske 1873/74. u školi bilo 77 đaka, a među njima i dvije djevojčice. Ta godina se zbog toga, napisao je Kujović, “smatra početkom školovanja ženske djece u Donjoj Morači”.

Mitrofan Ban je bio u školi do 1879. godine a nakon toga škola je “neprekidno radila, katkad sa dva razreda i jednim učiteljem”. Do početka XX vijeka u toj ustanovi smijenilo se 17 učitelja.

Lokalni hroničar i direktor kolašinskog Centra za kulturu Branislav Jeknić kaže da je “Glas Crnogoraca” 1904. godine opširno izvještavao o proslavi pola vijeka škole. U tekstu iz tog lista piše da je” proslava završena pjevanjem crnogorske himne”.

“Tadašnji jeromonah Nikifor Simonović 16. januara 1904. godine odlučio je da spoji proslavu obilježavanja 50 godina postojanja škole sa svetosavskom. Kako piše u “Glasu Crnogoraca” iz tog perioda “pred školom je čitav dan igralo kolo naroda, jer i samo vrijeme kao da je htjelo da nam proslavu uveliča, te je toplota bila oko podne kao usred proljeća”, kaže Jeknić.

Ni ratni vihor Prvog svjetskog rata nije zatvorio učionice škole u Manstiru Morača, a u tom periodu učitelji su, prema zapisima hroničara, bili Jagoš Simonović i Milivoje Bazović.

“U međuratnom periodu se znatno povećao broj učenika u školi u Manastiru Morači. Bila su svih godina po dva odjeljenja đaka sa po dva učitelja. Škola je imala samo najnužniji namještaj i vrlo oskudna nastavna sredstava: jednostavne klupe za đake, tablu, računaljku, globus i mape Jugoslavije, Balkana i Evrope. Udžbenici su nabavljani iz Srbije, najčešće bukvari i čitanke. Nastava je imala uglavnom verbalni karakter. Bili su zastupljeni sljedeći predmeti: srpski jezik, vjeronauka, istorija, zemljopis, prirodopis, lijepo pisanje, crtanje i gimnastike…”, piše Ananije Simonović u knjizi “Jasenova i Jasenovci”:

Nastava se povremeno odvijala za vrijeme Drugo svjetskog rada, a tadašnji učitelji, kako kažu hroničari, bili su Nokaš Medenica i Antonije Vuksanović. Ozbiljniji rad počeo je školske 1944/45, a nastavu je izvodila učiteljica iz Kolašina Milka J. Tošković.

Sedmogodišnja škola u Manastiru Morača osniva se po završetku Drugog svjetskog rata, prema odluci Sreskog narodnog odbora u Kolašinu.

“Sedmoljetka je, prema onome što je zapisao Kujović, bila smještena u staroj školskoj zgradi i dijelu manastirskih konaka. Povećao se i broj učionica i broj đaka. Nova školska zgrada u kojoj se izvodi nastava, iako početa značajno ranije, završena je sredinom pedesetih godina prošlog vijeka. Broj učenika tokom godina je rastao, ali i broj područnih odjeljenja i tako je bilo sve do osamdesetih godina prošlog vijeka. Broj učenika, od 80-ih godina prošlog vijeka je u konstantnom opadanju. Od nekada osam područnih odjeljenja imamo samo jedno u Barama koje ima dva učenika. Ne tako davno, hodnici i učionice naša škole bili su tijesni za sve đake, koji su ovdje i u još osam područnih odjeljenja, učili prva slova i brojeve. No, iako je sada mali broj učenika, nastavnici i učitelji trude se da naša djeca ni u čemu ne zaostaju u odnosu na djecu koja odrastaju i školuju se u sredinama. To potvrđuju i rezultati, koje naši đaci ostvaruju na opštinskim i državnim takmčenjima”, kaže sadašnji direktor Nikola Baković.

On podsjeća na brojna znamenita imena iz svijeta klture, književnosti, novinarstva, političkog života, sporta, duhovnosti…, koji su prva slova naučili u klupama OŠ u Manastiru Morača.

Baković kaže da trenutno ta ustanova ima dobre uslove za rad, pa su lani dobili savremenu računarsku opremu. Sredstvima Ministastva prosvjete, ovih dana, najavljuje, počinju radovi na rekonstrukciji školske zgrade, to jest, obnova fasade i bravarije.

( Dragana Šćepanović )