Lubarda o Njegošu: Otvorio je nove misaone puteve
"Eto, Njegoš je upotrijebio narodni ep, narodne izreke, kao materijal, a ne kao cilj, jer, jakom duhu nijesu potrebni plagijati. Kad takav duh uzima, on mora da daje tri puta više. I umjetnost se daje, a ne oduzima", naglasio je Lubarda
Prijatno podsjećanje; kada na sve strane slavimo ove Njegoševe dane.
Tokom susreta i razgovora koje sam nekada imao s crnogorskim slikarom Petrom Lubardom, pričali smo, pored ostalog, i o uzorima u umjetnosti. Slavni slikar rekao mi je da je to prevazišao poodavno.
- Uzor je često jedna tendecija ili nemoćnosti ili polazne tačke. Ako je riječ o nemoćnosti, onda taj uzor nosi sa sobom i jednu posljedicu, da je čovjek, odnosno umjetnik, pripadnik neke škole ili pravca - kazao mi je Lubarda.
Tvrdio je da kreatori nikad nijesu mislili da stvaraju škole ili pravce, već da realizuju svoje neminovnosti, odnosno zapažanja i stremljenja jednog vremena, epohe. U drugom smislu, smatrao je Lubarda uzor je više potvrda negoli sam uzor, tj. polazna tačka za stvaralačku moć.
- Eto, Njegoš je upotrijebio narodni ep, narodne izreke, kao materijal, a ne kao cilj, jer, jakom duhu nijesu potrebni plagijati. Kad takav duh uzima, on mora da daje tri puta više. I umjetnost se daje, a ne oduzima - naglasio je Lubarda.
- Što je Njegoš napravio s tim? Otvorio je nove misaone puteve, a nije ništa ponavljao. To je suština Njegoševog pisanja. Da li je on Srbin ili Crnogorac, ili, eventualno, neke sasvim druge nacije ili rase, to uopšte nije važno. Ali je bitno da je od one nacije iz koje je ponikao mogao da vidi i ponese njen ljudski kvalitet - kazao mi je Petar Lubarda.
Na pitanje da li je ovakvim putem išao, Lubarda mi je rekao:
- Nažalost, možda ja ovakvim tehničkim neposrednim putem nijesam išao, jer proces mog vremena, ako nije po godinama dugačak, on je intenzivan i bogat događajima. Možete misliti, ja sam u svom djetinjstvu imao prilike da gledam arhaične ljude koji su izgledali kao da su iz doba prastare klasike. Međutim, ti ljudi su bili prethodnica atomske energije. Eto, prvi put kad sam stupio u Luvr, iako sam bio, to mogu slobodno da kažem, nepismen u likovnom smislu, meni su Egipćani izgledali kao da su iz mog rodnog mjesta Ljubotinja. Vidio sam da su se češljali drvenim češljevima kakve je upotrebljavala i moja baba...
Čudni su putevi Gospodnji.
( Slobodan Vuković )