Pravniče Čarapiću, ne mijenjaju se propisi k’o čarape

Odmah mi je bilo sumnjivo kada se g. Čarapić obratio “Vijestima” (“Čarapić: Ne nagađajte šta su moje namjere”) sa nebeskih visina sopstvene profesionalne časti i ugleda, znajući kako su se on i njegova stranka do sada ponašali kada ih uhvatimo na djelu.

U suštini, to se obično svodi na “mi imamo najbolje namjere, ali zli mediji i novinari nam ne daju da se razmahnemo i podmeću nam klipove u točkove, jer nas patološki mrze, kme, kme”.

Bolje je bilo pravniku Čarapiću, sa prestižnim međunarodnim diplomama i stipendijama, da se nije oglašavao, jer je svojim “reagovanjem” samo potvrdio svoje “časne” namjere, koje su precizno detektovane u članku na koji “reaguje”.

Da ponovimo gradivo: Vlada je “brzinskom” uredbom omogućila sebi da prekine mandat gđi Pavličić, a u Strazbur pošalje gđu Peković; Ustavni sud je uredbu proglasio neustavnom, i suštinski poništio izbor gđe Peković, ali je ona, ni kriva ni dužna, ostala da zastupa državu pred Evropskim sudom za ljudska prava - znači Vlada, kojom rukovodi stranka g. Čarapića, i dan danas ne poštuje odluku Ustavnog suda, jer je trebalo da u Strazbur odmah vrati gđu Pavličić, barem zato što je Upravni sud ukinuo i rješenje kojim se ona smjenjuje.

I onda se časni pravnik i legalista g. Čarapić sjetio kako da se to prevaziđe - predložiće zakon u kome stoji da se mandat zastupnici gđi Peković koja je izabrana po ukinutoj uredbi, dakle neustavno, nastavi dok ne istekne.

“Smatrao sam da je jedino ispravno da se u prelaznim odredbama odredi kontinuetet mandata zaštitniku koji trenutno obavlja tu funkciju, uzimajući u obzir preporuke Venecijanske komisije i Evropske komisije da nije dobro da se izmjenama zakona i novim zakonima prekidaju mandati”, veli prekjuče g. Čarapić da je tog dana tako smatrao.

Eto priznanja “časnih” namjera. Jedna od malobrojnih odredbi po kojoj se predloženi zakon razlikuje od ukinute uredbe, jeste upravo u tome šta se dešava sa zastupnikom kome mandat traje - ukinutom uredbom mandat se prekida gđi Pavličić izborom gđe Peković, dok se predloženim zakonom nezakoniti mandat gđi Peković nastavlja do isteka.

Na stranu što se g. Čarapić tek sada sjetio preporuka VK i EK, koje su važile i u vrijeme donošenja, neustavne, ukinute Vladine uredbe.

Predlog tog zakona, o kome je, tvrdi, dumao nekoliko mjeseci, g. Čarapić je predao Skupštini, zamislite, istog dana kada je Ustavni sud objavio a mnogi mediji prenijeli da je uredba ukinuta. Kakva slučajnost! Dva dana prije tog 27. juna, objavljeno je da je i Upravni sud poništio riješenje kojim je gđa Pavličić smijenjena. Odnosno, da je ona, faktički, zastupnica Crne Gore u Strazburu.

G. Čarapić sada tvrdi da u momentu podnošenja zakona (pres o tome održao je četrdesetak minuta nakon što su “Vijesti” objavile saopštenje Ustavnog suda da je ukinuo uredbu) nije znao za odluku Ustavnog suda, odnosno da nije znao da je gđa Peković nezakonito u Strazburu, jer je pravni osnov za njeno imenovanje, odnosno uredba, ukinut. Ali tvrdi da je tog 27. juna njegov stav bio da je uredba neustavna. Pa zašto se onda poziva na nju u predlogu zakona? I zašto je to bilo toliko hitno? Jasno je, da bi gđa Peković nastavila mandat do kraja.

I tvrdio je do prekjuče da nije znao je li odluka Ustavnog suda stupila na snagu.

Da li pravnik Čarapić zna da postoji Službeni list, i da je pretragom od desetak minuta mogao na sajtu utvrdi da je odluka Ustavnog suda objavljena u julu? I ako je imao časne namjere, da je od tada imao gotovo četiri mjeseca da povuče zakon koji je predao, izmijeni ga u skladu sa tim namjerama, izbriše ukinutu uredbu iz predloga i ponovo ga preda parlamentu? Ali nije.

Suviše ovo podsjeća na dosadašnje pisanje zakona i amandmana g. Čarapića. Sa vjerovatno istim “časnim” namjerama, pokušao je da produži mandat penzionisanom sudiji Ustavnog suda i da omogući svim zakupcima državnog zemljišta na kojem su izgradili objekte da postanu njegovi vlasnici, kad im to padne na pamet. Mogao bi, zbog lične i profesionalne časti i ugleda, barem na ovako svima očigledne stvari, barem jednom kaže “neću” onima koji od njega traže da izvodi ovakve pravne vratolomije.

Sve ovo znači da “Vijesti” nisu nikad nagađale o namjerama g. Čarapića, već su ih u svim ovim slučajevima pravilno detektovale, i u dva slučaja do sad doprinijele da se one ne ostvare.

Ipak, pošto očigledno nije naučio lekciju, ne bih se iznenadio da g. Čarapić u ime kluba predloži da se u zakonu o parlamentu, ako ikada dođe na dnevni red, nađe odredbica da poslanici mogu službenim autom koje su zadužili prevoziti madrace i druge stvari prilikom selidbe.

Zašto da ne, to je sitnica pri pokušaju legalizovanja neustavnog mandata zastupnika u Strazburu. Ko može više, može i manje, zna to časni i ugledni pravnik, profesionalac i poslanik.

P. S. Ček, ček. Možda je namjera g. Čarapića da najavljenim amandmanima u prelaznim odredbama zakona omogući da Vlada u Strazbur ipak vrati gđu Pavličić, čiji zakoniti mandat traje do ljeta 2027. godine? To bi bilo časno, ali je li vjerovatno?

Mihailo Jovović, glavni urednik "Vijesti".

( Mihailo Jovović )