NEKO DRUGI
Tramp i NATO
Hoće li Donald Tramp i u novom mandatu na dužnosti predsjednika SAD ponovo prijetiti da NATO neće braniti one zemlje koje ne izdvajaju dva posto iz BDP-a za odbranu?
Čim se saznalo da je Donald Trump na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, 5. studenog, ponovo izabran za predsjednika, u Europskoj uniji i posebno NATO-u probudila su se neprijatna sjećanja na njegov prvi mandat u Bijeloj kući (2017-2021), kad je nekim svojim izjavama arogantno isticao moć SAD-a i izravno kritikovao nemoć europskih saveznika. Tada su se Trumpovim neprihvatljivim stajalištima najviše suprotstavljali njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, ali gospođa Merkel već četiri godine je u mirovini, u međuvremenu pala je vlada njenog nasljednika Olafa Scholza, a Macron, zbog problema s oporbom, nije više toliko politički jak. Neki se nadaju da će Trump u drugom predsjedničkom mandatu biti manje rigidan, ali on je nepredvidljiv. Podsjetit ću da u prvom mandatu nije pokazao puno interesa za Europu i njenu sigurnost, a Europsku uniju doživljavao je kao trgovinskog i gospodarskog suparnika, a ne kao saveznika, pa je povećao porez na uvoz automobila i čelika iz Europe, što je Bruxelles primoralo na kontramjere.
Trumpova stajališta o NATO-u bila su puno oštrija, pa je već na otvaranju nove zgrade sjedišta NATO-a u Bruxellesu 2017. saveznicima održao pridiku: “Sjedinjene Američke Države su u proteklih osam godina trošile više na obranu nego sve ostale članice zajedno”, rekao je Trump okupljenim liderima, napominjući da osam članica ne plaća dovoljno za finansiranje svojih vojski. Prozvanom se tada vjerojatno osjećala i kancelarka Merkel, jer su izdaci Njemačke za obranu neposredno prije toga dostigli tek oko 1,2 procenta bruto domaćeg proizvoda, što je daleko od dogovorenog cilja od dva posto. Tada nije prestao s kritikom, rekavši da je to vrlo izravno izložio i tadašnjem generalnom tajniku Jensu Stoltenbergu. Merkel je to, po svemu sudeći, ozbiljno slušala znajući da će se za njemačku vojsku morati više izdvajati. Trump je u prijetnjama otišao i korak dalje, izjavivši da NATO neće braniti one zemlje koje ne izdvajaju dva posto iz BDP-a za obranu, ali je poslije shvatio da je pretjerao, jer bi takvim uskraćivanjem doveo u pitanje temelje ovog vojnog saveza.
Naime, NATO je osnovan 1949. godine u Washingtonu kako bi tokom hladnog rata (koji je bio od 1945. do 1991) zaštitio Europu od sovjetskih napada, a članstvo je s 12 do danas naraslo na 32 države. Član 5. Sjevernoatlantskog ugovora je zavjet kolektivne obrane koji povezuje svoje članice i obvezuje ih da štite jedne druge, a njime se utvrđuje da se napad na jednu članicu NATO-a smatra napadom na sve. Do sada je ovaj član aktiviran samo jednom i to nakon terorističkih napada Al-Kaide na Svjetski trgovački centar u New Yorku i na Pentagon u Washingtonu 11. rujna 2001. godine, kad je NATO napad na SAD proglasio napadom na cijeli savez. Tada je NATO koristio zračni sistem ranog upozorenja i kontrole kao pomoć u patroliranju nebom iznad SAD-a. Uslijedilo je praćenje brodova u Sredozemnom moru i sudjelovanje u ratu u središnjoj i jugozapadnoj Aziji, s tim što se zaposjedanje Afganistana nije dogodilo po ugovoru NATO-a, nego na temelju mandata Ujedinjenih naroda. Prilikom preuzimanja dužnosti generalnog tajnika NATO-a, Mark Rutte je izjavio da su se, zahvaljujući Donaldu Trumpu, povećala izdvajanja za obranu članica. To nisu bile jedine riječi pohvale koju je Nizozemac, na iznenađenje mnogih nazočnih, uputio Trumpu, nego je pohvalio i njegov kritički stav prema Kini, koji su u međuvremenu mnogi prihvatili.
Još dok je trajala predsjednička kampanja u SAD-u, u debatama u Bruxellesu često se upozoravalo na to da Europska unija mora biti otporna na Trumpa i imati odgovor na egzistencijalna pitanja ako bi se takva postavljala, ali je mnogo važnije da EU jača vlastitu obranu koja neće biti ovisna o SAD-u. O tome kako bi vojska EU izgledala puno se razgovaralo 2021. godine, ali je i tada i poslije bilo izvjesno da bi ta formacija imala proračun od pet milijardi eura za nabavku naoružanja i opreme. To se ne čini tako velikom sumom kad se zna da kompletan proračun za vojsku svih zemalja članica Europske unije na godišnjoj razini iznosi oko 360 milijardi eura. Predviđeno je da u prvo vrijeme ova vojska ima oko 50 tisuća vojnika i starješina raspoređenih u nekoliko motomehaniziranih brigada. Da li će novi predsjednički mandat Donalda Trumpa ponovo aktuelizirati formiranje vojske Europske unije, ovisit će o tome kako će se situacija odvijati na relaciji SAD-a i EU.
( Đuro Kozar )