Kristijan Đuranović: Možda nije vrijeme za rok, ali za dobru društvenu temu je uvijek trenutak

Muzički žanrovi bluz i rok oblikovali su svjetsku savremenu scenu. Mnogim izvođačima poslužili su da ispjevaju najljepše ljubavne pjesme, dok ima i onih koji su kroz društveno-angaživane tekstove željeli da “zabilježe trenutak” u kojem žive i ostave podsjetnik za “neka bolja vremena”.

I dok su rok bendovi česta pojava u Crnoj Gori, za bluz se rijetki odlučuju. Među čuvarima bluz muzike kod nas najznačajnije ime je crnogorskog muzičara Kristijana Đuranovića. Kroz projekte koje je radio sa bendom Light Under The Black Mountain, ali i solo albume Đuranović se već decenijama trudi da bluz koji je nastao krajem 19. vijeka u afroameričkim zajednicama približi domaćoj muzici. Zato je bend Light Under The Black Mountain koji je snimao na engleskom jeziku, odlučio da preimenuje i tako su nastale Kukavice - crnogorski sastav koji njeguje bluz i pjeva na crnogorskom jeziku.

Kukavice su do sada objavile sedam singlova, a posljednji “Vlak” donio je najtvrđi zvuk te više naginje ka roku. O zvuku Kukavica Đuranović kaže:

“Kukavice su nastavak klupskog blues rock benda Four Blues Drivers i autorskog benda Light Under The Black Mountain, pa samim tim nam je ostala ta karakteristika blues zvuka, a u suštini se radi ipak o rock and rollu, a ne izvornom bluesu. Od samog početka ideja je bila da se rade pjesme na crnogorskom jeziku i da to bude klasičan rock and roll onakav kakav smo uvijek voljeli čuti i zbog kojeg smo i zavoljeli muziku. Sedmi po redu singl ‘’Vlak’’ jeste za nijansu drugačiji, ali opet je suština ostala netaknuta. Mislim da će naredni, osmi singl pod nazivom ‘Blues’ biti definitivno drugačiji. Radimo ga skupa sa Draganom Ivanovićem koji će nam biti gost na pjesmi i on će upravo dati neki poseban groove tako da će se pjesma zvukom izdvojiti od ostalih, a opet ostati u kolosijeku Kukavica”, otkriva Đuranović.

Bluz i rok muzika oduvijek su bili glasnik ljudske patnje, unutrašnjih borbi i društvenih nepravdi. U tom duhu, Kukavice u novom singlu dotiču jednu od najmračnijih tema savremenog društva - tragične sudbine ljudi s druge strane zakona. Pjesma oslikava trenutke između života i smrti, vrijeme od kobnog metka do posljednjeg daha, pružajući introspektivan pogled na sudbine koje, nažalost, često završavaju nasiljem. Ovaj singl stiže u vrijeme kada Crnu Goru potresaju brojni obračuni kriminalnih klanova, ostavljajući iza sebe tragične posljedice. U zemlji koja je posljednjih godina postala centar sve učestalijih ubistava u okviru obračuna organizovanih grupa, numera “Vlak” predstavlja svojevrsni omaž izgubljenim životima, bez glorifikacije, već kao podsjetnik na težinu pogrešnih izbora i surovu realnost.

“Ideja mi je bila da pokušam na svoj način da opišem suočavanje sa sobom u onom trenutku kada čovjek prihvati da više nema nazad. Od trenutka teškog ranjavanja do trenutka smrti postoji vrijeme koje nekad bude kraće, a nekad duže, a u pjesmi je opisano kao čekanje voza uz jednu western horor atmosferu. U tekstu pjesme postoji trenutak kada se čovjek čiji je način života bio brz i opasan suoči sa posljedicom i zapita se da li je moglo drugačije, ali opet se vraća u svoju hrabrost i prihvata sudbinu i kaže ‘nek razbije te snjegove koji prekrili su bregove i nek vodi me sad vlak u taj mrak’, gleda smrti u oči i smije joj se. To je posebna vrsta ljudi čiji način života ne možemo da shvatimo”, otkriva Đuranović šta ga je inspirisalo da napiše ovu pjesmu.

Nekada su klinci birali gitaru umjesto pištolja, muziku umjesto nasilja, a oni koji su se bavili rokom bili su uzori, idoli i “face” u društvu. Muzika je bila jezik bunta, izraza i snage, a mladi su kroz nju nalazili identitet, stvarali vrijednosti i prkosili problemima. Međutim, današnja stvarnost pokazuje drugačiju sliku - mnogi mladi sve češće biraju put kriminala, vođeni iluzijom brzog uspjeha, materijalnog bogatstva i moći. To je poražavajući odraz društva koje je izgubilo prioritet u njegovanju kulture i umjetnosti kao sredstava za izgradnju boljeg svijeta.

Kako bismo se vratili na put gdje su muzika i kultura ponovo stubovi društva, potrebno je kolektivno osvješćenje - ulaganje u umjetnost, podrška talentima i povratak istinskim vrijednostima. Samo tada možemo očekivati da mladi ponovo izaberu gitaru umjesto oružja i stihove umjesto sukoba, jer muzika je lijek za dušu, univerzalni jezik koji oplemenjuje. Upravo na ovu anomaliju društva osvrnuo se i Đuranović:

“Svako bira svoj put. Ja sam izabrao gitaru i muziku, ti novinarstvo, neko je izabrao da lovi ribu. Nekim ljudima je to dosadno, žele brzo da žive, uzbudljivo i opasno. Novac je danas, nažalost, najbitniji. Takav sistem života nametnuo je trku za zaradom i u svemu tome dešavaju se mnoge stvari koje su opasne po društvo. Takav sistem naškodio je i kulturi i svemu onom što je civilizacija prepoznala kao opšte dobro. Znaš ono ima i toga - pišeš knjigu - za koga; crtaš sliku - za koga; sviraš jazz - za koga? Ali se društvo mora boriti da vrijednosti opstanu. Novac nas je zaledio, bez osjećaja za drugi ljudski život gazimo sve. Nadam se da će neki novi klinci ispraviti to, ali mi ih moramo usmjeriti, moramo ispravljati stvari, pokušati na neki način vratiti prave heroje za idole”, poručuje Đuranović.

Stihovi u pjesmi “Vlak” poput “Predug je život, mnogo je šansi da zasadiš cvijet” podsjećaju nas na važnost strpljenja i mudrih izbora, na to da svaki trenutak nudi priliku za stvaranje nečeg vrijednog i lijepog. S druge strane, popularne fraze poput “jednom se živi” i “treba uživati u životu” često se koriste kao izgovor za impulsivne odluke i nepromišljene poteze. Iako te riječi mogu nositi poruku o slobodi i uživanju u sadašnjem trenutku, njihovo pogrešno tumačenje nerijetko vodi ka destruktivnim izborima i dugoročnim posljedicama, ne samo za pojedinca, već i za njegove najbliže.

“Uvijek je prisutno to banalizovanje tipa ‘pušim mnogo, a i da ne pušim umrijeću’. Takav odnos prema životu danas ima mnogo ljudi. Najgore je kad društvo postane ravnodušno prema svemu, tada dovesti život u opasnost je vrlo lako. Život je dovoljno dug da izaberemo, da razmislimo, da dobro razmislimo, pa da odlučimo, pa tek onda da uradimo. Na albumu smo obuhvatili tekstovima mnogo tih tema koje su oko nas. I vršnjačko nasilje, nasilje u porodici, stradanje od droge, problem društva u kojem ljudi rade poslove koje ne vole... na kraju i ljubav se našla kao tema. Lijepo je baviti se rock and rollom. Nekako liječi, ispunjava, nekako se čovjek osjeća korisno. Iako nije dobro vrijeme za rock muziku, za dobru društvenu temu je uvijek trenutak”, smatra Đuranović.

Grad sa bogatom kulturom i istorijom Kotor danas je mnogima sinonim za kriminal i klanove. Slična slika je širom Crne Gore, gdje ubistva na ulicama i u kafićima postaju tužna svakodnevica. Mlade treba vratiti na pravi put i uvjeriti da brza zarada i život s druge strane zakona vode u ćorsokak, a ne u uspjeh. Miran san, pošten rad i osjećaj ličnog dostojanstva nemaju cijenu. Za Đuranovića Kotor je grad njegove mladosti i njegova vječna inspiracija.

“Kotor kao grad je ipak jedan hroničar, putnik kroz milenijume i on je iznad svih društvenih promjena i problema, i on je uvijek to što je stub i jedan oslonac svima onima koji žele inspiraciju da bi stvarali i održavali umjetnost u životu bez obzira na sve probleme koji nas prate. Sistemi se rađaju i nestaju, Kotor živi. Živimo, nažalost, u zemlji koja nema tačnu moralnu viziju, barem se meni tako čini. Izgubili smo kurs, lutamo sferama kojima vladaju interesne grupe i u takvom stanju nemamo pravo ni upirati prstom u bilo koga jer je nemoral u svim slojevima društva. Zapitajmo se da li oni koji treba da se bore za vrijednosti, zakon, moral su i sami moralni”, zaključuje Đuranović.

( Marija Vasić )