"Politika ogledala" i "dipfejk": Kako autokratski režimi usavršavaju svoju igru dezinformacija

Feliks Karte, stručnjak za dezinformacije s bogatim iskustvom, viši je savjetnik organizacije Reset, londonske nevladine organizacije koja istražuje uticaj društvenih mreža na demokratiju.

Ranije je Karte radio u StratComu, odjeljenju za strateške komunikacije diplomatske službe Evropske unije (EU), gdje je učestvovao u kreiranju politika za suzbijanje digitalnih prijetnji.

U intervjuu za Tatarsko-baškirsku redakciju Radija Slobodna Evropa (RSE), Karte govori o taktikama koje autokratski režimi, poput ruskog, koriste za širenje dezinformacija na globalnom nivou. Posebno ističe nedavne aktivnosti u Moldaviji tokom predsjedničkih izbora i referenduma o integraciji u Evropsku uniju.

RSE: Detaljno ste opisali kako su osumnjičeni ruski akteri navodno podmićivali političare, kupovali glasove i širili dipfejk videozapise usmjerene protiv moldavske predsjednice Maje Sandu tokom nedavnog glasanja i referenduma. Sandu je to nazvala "nezapamćenim napadom na demokratiju." Možete li podijeliti detalje o ovoj kampanji koju podržava Kremlj?

Karte: Puno je izvještaja u svjetskim medijima koji opisuju ove taktike. Na primjer, sedmicama prije izbora, moldavske vlasti otkrile su velike količine gotovine kod putnika koji su se vraćali iz Moskve indirektnim letovima. Sume su bile sumnjive zbog svoje učestalosti i obima. Jednog dana vlasti su zaplijenile 1,5 miliona dolara, sumnjajući da su ta sredstva namijenjena političkom uticaju.

Šef policije Moldavije izjavio je za BBC da je, do početka oktobra, skoro 130.000 moldavskih birača primilo uplate povezane s ovom šemom, što čini oko deset posto aktivnog biračkog tijela zemlje. Glavna tužiteljka za borbu protiv korupcije takođe je pratila tokove sumnjivog novca povezanog s bjeguncem i oligarhom Ilanom Šorom, koji trenutno živi u Rusiji. Ona je istakla da je Šor usmjeravao sredstva kako bi uticao na birače da se protive proevropskom referendumu Moldavije i njenom putu ka evropskim integracijama.

Izvori povezani s Kremljom također su se infiltrirali na društvene mreže u Moldaviji. Na primjer, širili su dipfejkove – vještački generisane videozapise koji su danas jeftini i jednostavni za proizvodnju.

U jednom od tih videozapisa Sandu je navodno ismijavala siromaštvo građana. U drugom lažnom videu, koji je Sandu morala javno demantovati u svom novogodišnjem govoru, lažno je prikazana kako zabranjuje Moldavcima da piju čaj od bobičastog voća, piće koje mnogi Moldavci vole.

Ovo su klasični slučajevi dezinformacija – taktike osmišljene da izazovu nepovjerenje i potaknu bijes protiv demokratskih vlada.

RSE: Pisali ste o "taktici ogledala" koju autokratski režimi poput Rusije koriste u svojim kampanjama dezinformacija. Možete li objasniti kako ta taktika funkcioniše?

Karte: Naravno, "politika ogledala" je taktika u kojoj propagandista optužuje protivnike za ponašanja ili strategije koje oni sami sprovode. Kremlj često koristi ovu taktiku kako bi zbunio publiku i skrenuo krivicu. Na primjer, propaganda Kremlja često optužuje Ukrajinu i Zapad za "nacističko" ponašanje i pokušaje destabilizacije Rusije, dok je zapravo Kremlj taj koji pokušava uništiti demokratske vlade stranih zemalja, destabilizovati i potčiniti društva.

Slično tome, Kremlj stalno optužuje Zapad ili određene grupe, poput LGBTIQ zajednica, za "miješanje" u unutrašnju politiku Rusije, dok je očigledno da se upravo Rusija miješa u izbore i medije drugih zemalja. Ovo je primjer taktike ogledala u akciji – cilj je zamagliti granice između istine i laži, ispravnog i pogrešnog, te na kraju učiniti ljude ravnodušnima prema tome ko njima vlada, jer više ne mogu vidjeti razliku između demokratije i autokratije.

Ova taktika je učinkovita, u nekim zemljama više nego u drugima. Na primjer, u Slovačkoj je javna podrška članstvu u NATO-u pala sa 72 posto na 58 posto. Prema slovačkom think-tanku GLOBSEC, većina ljudi u Slovačkoj više ne pripisuje primarnu odgovornost za rat u Ukrajini Rusiji.

RSE: Kako Rusija koristi svoj rat protiv Ukrajine u kampanjama dezinformacija?

Karte: Kao što sam spomenuo, ruska invazija na Ukrajinu (2022. godine) bila je i prethodno popraćena sveobuhvatnom kampanjom dezinformacija koja je imala za cilj prikazati Ukrajinu kao "nacistički režim" i stvoriti lažne izgovore za invaziju. Ključni cilj ruske dezinformacije bio je oslabiti javnu podršku Ukrajini u zapadnim zemljama poput SAD-a ili Njemačke.

Na primjer, takozvana "Doppelganger" kampanja širi proruske narative putem lažnih veb stranica i računa na društvenim mrežama, čak i imitirajući vjerodostojne medije kako bi privukla pažnju. Ključne teme uključuju dovođenje u pitanje učinkovitosti sankcija protiv Rusije, pojačavanje negativnih osjećaja prema ukrajinskim liderima i širenje straha od ukrajinskih izbjeglica u Evropi.

RSE: Kako konzervativna retorika odgovara ruskim naporima dezinformacija?

Karte: Ruska propaganda često koristi konzervativnu retoriku, fokusirajući se na teme poput "wokeizma", porodičnih vrijednosti i prava LGBTIQ zajednice kako bi rezonovala s konzervativnim građanima u Evropi koji osjećaju da društvene promjene ugrožavaju tradicionalne norme. Istaknuti primjer je narativ "Gayropa", koji evropsku toleranciju prikazuje kao moralni pad i prijetnju porodičnim vrijednostima.

U ovom kontekstu, (predsjednik Rusije) Vladimir Putin se predstavlja kao snažna ličnost koja može "spasiti" Evropu od onoga što se naziva "woke virusom", što odjekuje načinom na koji su predstavljeni pojedinci poput (novoizabranog predsjednika) Donalda Trampa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Naravno, interes Kremlja za ove konzervativne vrijednosti je isključivo strateški. Ruska vlada i njeni neliberalni saveznici širom Evrope, daleko od stvarne odbrane tradicionalnih vrijednosti, predstavljaju prijetnju temeljnim konzervativnim stubovima poput evropskog mirovnog poretka, slobodnog tržišta, pa čak i hrišćanskih vrijednosti poput poštenja, saosjećanja i poniznosti.

Strategija Kremlja usmjerena je na manipulaciju društveno konzervativnim publikama, oslanjajući se na osjećaj preopterećenosti društvenim promjenama, dok istovremeno zamagljuje granice između tradicionalnih centrističkih desnih stranaka i ekstremno desničarskih pokreta.

Kremlj se poziva na zajedničke konzervativne teme kako bi pridobio publiku centra desnice, a zatim ih hrani sadržajem koji potiče anksioznost i neprijateljstvo. Cilj Rusije je, u konačnom, ojačati ekstremističke političke partije s proruskom agendom – nauštrb tradicionalnih konzervativnih stranaka. RSE: Koliko je tehnologija, posebno vještačka inteligencija, danas ključna u kampanjama dezinformacija?

Karte: Smatram da često precjenjujemo ulogu novih tehnologija poput vještačke inteligencije (AI) u dezinformacijama. Pogledajte primjer izbora u SAD: prema američkim vlastima, Rusija se miješala u izborni proces sponzorišući domaće influensere na Jutjubu kako bi širili proruski sadržaj, posebno podržavajući Trampa.

Iako su ove operacije uticaja skupe i učinkovite, one se ne oslanjaju prvenstveno na AI alate poput ChatGPT-a. Prava šteta ne proizlazi iz same vještačke inteligencije, već iz loših namjera Rusije i značajnih resursa koje ulaže u dezinformacije.

RSE: Koliko je Evropa spremna za borbu protiv kampanja dezinformacija? Šta bi se moglo bolje uraditi?

Karte: EU je preduzela značajne korake u borbi protiv dezinformacija, uključujući osnivanje posebne radne grupe u svojoj diplomatskoj službi prije više od deset godina, podržavanje nezavisnih medija i istraživača te regulisanje platformi društvenih medija.

Ipak, ruska propaganda i dalje ostaje korak ispred skrivajući svoje porijeklo putem posrednika i komercijalnih subjekata, što otežava identifikaciju izvora. Osim toga, neke političke partije unutar EU aktivno šire proruske narative, što dodatno otežava učinkovite protumjere i ukazuje na složenost borbe protiv dezinformacija unutar samih granica EU.

( Radio Slobodna Evropa, Ne.V. )