Crna Gora će opet imati izbornika?
Nije se pobjedom protiv Turske stanje u crnogorskom fudbalu popravilo preko noći, naprotiv - ona je samo nada u bolje dane. Jedna druga stvar je, ipak, važna koliko i pobjeda, bila je zapravo neophodna da bi se ostvario trijumf: to je ekipa koja slijedi selektora, čak i nakon sedam uzastopnih poraza. Sve to značajno povećava šanse Roberta Prosinečkog da ostane na klupi, iako je prije samo dva dana to djelovalo nerealno. Veliki Žuti je bio “otpisan” - kako je i sam rekao
Akcije Roberta Prosinečkog na klupi crnogorske reprezentacije značajno su porasle nakon pobjede nad Turskom, četvrtfinalistom Evropskog prvenstva i 26. ekipom svijeta na rang-listi Fife.
Njegova selekcija je, u posljednjem meču B Lige nacija - takmičarski, rezultatski neznačajnom ali, ispostaviće se - vrlo, vrlo bitnom, i to na 100 drugih načina, pokazala ponos, srce, zajedništvo.
Naravno, i kvalitet, koji Veliki Žuti nije uspio da pronađe i probudi od gotovo po pravilu oslabljenog tima na prethodnih pet utakmica. Jer, bez kvaliteta, koliko god Crna Gora bila desetkovana, ne može se pobijediti selekcija koja je umalo završila u polufinalu prethodnog Eura.
I šta sada?
Prosinečki je, kako je i sam rekao na konferenciji za novinare nakon meča, bio otpisan poslije pet poraza u takmičarskim mečevima (rekao je to i za svoju reprezentaciju, ali šta znači otpisana - ispala je iz Lige B, ništa drugo), a vjerovatno bi i sam otišao da je kojim slučajem stigao i šesti poraz.
Ipak, nije - Crna Gora je pobijedila, iznenađujuće i bombastično, na veliku radost navijača i već deprimirane fudbalske javnosti, koja se uveliko navikla na poraze. U Velsu se tako skandiralo “Montenegro”, evropski mediji pisali su o senznaciju u Nikšiću, magičnom Nikoli Krstoviću.
Ništa bolje od ovakve pobjede, barem u pogledu optimizima i najave budućih akcija, nije moglo da se dogodi crnogorskom fudbalu na dan kada je fenomenalan uspjeh ostvarila i omladinska selekcija (opet se plasirala u elitnu rundu kvalifikacija - u gornji dom evropskog fudbala), a kada su slavili i mladi u prijateljskom meču u Slovačkoj.
“Prosinečki - za i protiv”, bio je naslov u “Vijestima”, nakon oktobarskog poraza i nemoćnog izdanja u Velsu, četvrtog u četvrtom meču Lige nacija.
Isti tekst aktuelan je i sada, s razlikom što bi nakon pobjede protiv Turske napokon iz ovog ciklusa moglo da se izvuče i nešto pozitivno - nešto kao dobra najava. I moglo bi da prevagne na strani “za”, u odnosu na razloge “protiv”. Ispadanje iz Lige B i posljednje mjesto u grupi, pisali smo i tada, najmanji je problem - u C Ligi je ove jeseni igrala i jedna Švedska, sada će igrati Finska, koja nas je glatko dobila oba puta, igraće i Albanija, učesnik posljednjeg Eura, možda čak i Gruzija, Slovenija... (moraju da dobiju baraž)
Čelnici FSCG, na čelu sa predsjednikom Dejanom Savićevićem, nakon ovako lijepe pobjede sve emocije moraju da ostave po strani kada budu odlučivali da li da nastave sa Robijem ili ne. Trijumf nad Turcima, koliko god bio efektan i neočekivan, nije promijenio stanje u našem fudbalu i u našoj reprezentaciji. On je samo neka nada - svijetlo koje se nazire u tunelu...
Odluci mora da prethodi detaljna analiza i da se konačno postavi cilj - slijede teške kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Šta naša selekcija želi od njih? Da se plasira na Mundijal? Ni Italije nije bilo dva puta, a ne nas, zato je valjda jasno u kom bi pravcu trebao da ide plan. Ako se odredi - lakše će se donijeti odluka.
Dvije stvari, u međuvremenu, idu u korist legendarnog hrvatskog fudbalera, nekadašnje vedete Crvene zvezde, Reala Madrida i Barselone.
Prva je - nije lako naći selektora. Posebno onog koji će da vodi Crnu Goru. Naši treneri koji su ostavili trag i koji rade dobre stvari u inostranstvu, a nema ih puno, manje-više su zauzeti. Poznatija imena iz regiona, ili drugog govornog područja (inostranstva) koštaju puno, a FSCG ne daje toliki novac za platu selektora. Ako Savićević već sada nema u vidu neko rješenje, onda šanse Prosinečkog drastično rastu.
Drugi Robijev adut, još važniji, jesu fudbaleri. Igrači ga žele. Rekao je to kapiten Stevan Jovetić bez ustezanja nakon Turske (“ovo je za selektora”), ali nije ni morao da kaže - dovoljno je bilo vidjeti ekipu kako se bori, momke kojima je stalo. Stefana Lončara koji neko vrijeme nije bio tu, ali koji je “razgrtao” turske zvijezde i izgarao kao da mu je posljednji meč u karijeri; dovoljno je bilo vidjeti “ratnički” izraz lica Marka Jankovića, radost i sreću Stefana Mugoše i Dritona Camaja kod trećeg Krstovićevog gola, iako nisu bili na terenu...
Stiče se utisak da su kod Prosinečkog zadovoljni i oni koji igraju i oni koji ne igraju. Protiv Turske, nakon sedam vezanih poraza, pet u Ligi nacija, bila je to ekipa koja slijedi selektora.
Možda i najava da će Crna Gora u kvalifikacijama za Mundijal opet imati “izbornika”.
( Danilo Mitrović )