TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Udarena država, dio drugi...

Pitanja Andrije Mandića o motivima, jatacima i saučesnicima Alije Balijagića samo su diplomatski prevod unaprijed datog (od)govora mržnje Aleksandra Vučića da iza dvostrukog ubistva u Sokolcu stoji - ekstremni radikalni islamista

30175 pregleda0 komentar(a)
Foto: Vijesti/Nikola Dragaš

Petak, 15. novembar - Nije crni petak, ali crno nam se piše: Vlada će nas naredne godine uvaliti u dug od dvije milijarde i trista miliona eura.

Ili - kako nam to usmeno saopštavaju polupismeni novinari sa ekrana - dvije zarez tri milijarde...

U predlogu budžeta piše da se "može zadužiti", ne i da hoće?

Piše, ali to premijeru Milojku Spajića ne znači baš ništa...

Pisalo je tako i za onu godinu kad nas je istoimeni ministar finansija zadužio sedamsto miliona zbog Evrope sad jedan...

I za ovu, kad smo - istina, ne odjednom nego u nastavcima - uzajmili više od milijardu eura za prvi dio druge Evrope sad...

Ista su krajem prošle godine bila i obrazloženja: ni cent za javnu potrošnju, sve za kapitalne projekte i vraćanje starih dugova.

Krajem ove, premijeru se omaklo priznanje da od kapitalnih projekata nema ništa.

I da je za vraćanje dospjelih rata starih dugova utrošena jedva četvrtina zajma...

* * *

Subota, 16. novembar - Nakon trodecenijske vladavine DPS-a, stara vlast ostavila je novoj nešto više od tri milijarde duga.

Sve su prilike da će isti iznos, prije nego što uđe u treću godinu mandata, i recentni premijer ostaviti novom...

Kako sam to izračunala?

Jednostavno, sabirajući na kalkulatoru njegova obećanja. Od predizborne Evrope sad dva do postizbornog povećanja plata javnim funkcionerima.

I to drugog, od 30 posto, nakon što su im nedavno već povećane gorepomenutim programom.

Koliko ih ima to ne znam, ali znam koje su im funkcije i zanimanja...

A javni funkcioneri su:

- predsjednici Vlade, Skupštine i države;

- ministri i poslanici:

- predsjednik i članovi Senata Državne revizorske institucije;

- zaštitnik ljudskih prava i sloboda i predsjednik Državne izborne komisije;

- predsjednici Vrhovnog, Apelacionog, Ustavnog i Privrednog suda;

- predsjednici viših i osnovnih sudova;

- sudije Vrhovnog, Apelacionog, Ustavnog i Privrednog suda, kao i viših i osnovnih sudova;

- vrhovni državni tužilac, glavni specijalni tužilac i ostali tužioci;

- svi lokalni funkcioneri...

O tome kako je većina gorepomenutih javnih funkcionera radila u proteklih deset, dvadeset ili trideset godina - premijer ništa nije rekao.

Ali jeste preporučio novinarima da ne stavljaju naslove u kojima piše da "državi nešto fali"...

- Državi ništa ne fali - rekao je on na pres konferenciji. I konačno pogodio...

Državi, zaista, ne fali ništa osim - premijera...

* * *

Nedjelja, 17. novembar - "Udarena država", tako je glasio naslov jedne od rijetkih kolumni kojima mogu da se pohvalim. I zbog onoga što sam u njoj napisala i zbog toga kad je pisana.

"Demokratski front, koji većinom čine Srbi, doveo je teroriste iz Srbije da pucaju u Srbe koji su ispred Skupštine htjeli da proslave pobjedu - Demokratskog fronta...

Državni udar spriječila je naša saobraćajna patrola, blokadom Bulevara Svetog Petra Cetinjskog. Bilo bi smiješno, da nije za bogu plakat. Zamalo ode u lagum hiljadu godina stara država Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića…

A onda je Milo Đukanović na izborima još jednom pobijedio Crnu Goru… I nastao je tajac…

Biće da je predsjednik države Filip Vujanović prespavao državni udar. Premijer Milo Đukanović uspio je da se nakači na portal tek sjutradan. Ratna lokacija vojne ministarke Milice Pejanović-Đurišić nije bila poznata ni do predaje ovog teksta u štampu u utorak popodne.

Pripravan je bio samo Slavko Stojanović, sam je zaustavio državni udar. I nije sporno što ga je spriječio, nego što je od države sakrio da je napadnuta...

U zoru, sve je bilo čisto za izbore. Problem je samo što poslije dramatičnih saopštenja nikome nije bilo do glasanja…

U stvari, nije to bio problem… Nego cilj!”

* * *

Ponedjeljak, 18. novembar - Tako sam taj "teroristički napad" vidjela dva dana kasnije, uprkos državnoj istini i opozicionom ćutanju. I ne bih tome ništa oduzimala ni osam godina kasnije...

Dodavala bih, i to masu, ali za danas samo jedno podsjećanje.

Tvrdnje crnogorske policije i tužilaštva da je pripreman tzv. državni udar prvi je potvrdio - predsjednik Srbije...

- Srpske službe bezbjednosti došle su do nepobitnih materijalnih dokaza da su i na teritoriji Republike Srbije pripremane različite aktivnosti za teritoriju Crne Gore. U te radnje umiješana su lica zbog kojih mogu da tvrdim kako u cijelom predmetu postoji element inostranosti. Takođe, pouzdano znamo da su određena lica na dnevnom nivou, u svakom sekundu, pratila putanju kretanja predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, o tome obavještavala druga lica, koja su po tim instrukcijama trebalo da postupe. O tome što je spremano Đukanoviću bolje da ne govorim sada - skraćena je verzija opširnog i dramatičnog obraćanja Aleksandra Vučića...

Istina, nešto kasnije on je rekao i da srpske službe bezbjednosti u vezi sa tzv. državnim udarom nigdje ne pominju nijednog političara iz Crne Gore.

I baš zakasnio s tim pomaganjem tada samo sumnjivim a kasnije i osuđenim, pa oslobođenim liderima DF-a.

Zašto sam baš sad dodala ovo podsjećanje?

Pa, zbog konferencije za novinare na kojoj su ti lideri javnosti saopštili detalje o - za sada samo navodnoj - umiješanosti bivšeg ministra pravde i dvojice bivših tužilaca u takođe navodnu umiješanost dvojice lidera u tzv. državni udar.

I živo me zanima hoće li jednog dana, ako se i kad se otvore i "crne kutije" BIA, izaći pred javnost i sa istim ushićenjem saopštiti činjenice o umiješanosti - odavno ne navodnoj - njihovog najboljeg druga iz Srbije u optužnicu koja im je zamalo došla glave...

* * *

Utorak, 19. novembar - Da će Budvi, i to ne ako i kad nego prije proljeća, glave doći izbori - u to nimalo ne sumnjam...

Tako brzo?

Pa i nije, ako se ima u vidu da su upravo završeni četvrti za četiri godine i treći u posljednje dvije.

I drugi nakon šest mjeseci, koje su pojeli pregovori o formiranju lokalne vlasti...

Rezultat - neriješeno...

Ne samo zato što je brojno stanje pobjedničkog svetog trojstva - ZBB udvoje i DPS ucijelo - ostalo isto: devet - devet - sedam. Nego više zbog zakletvi sve tri strane da nijedna neće u koaliciju sa preostale dvije...

A sa kim onda hoće? Pa, sa onima izvan trojstva, što bi bilo sasvim logično da nije dvije sitnice.

Prva je što četvrti, peti i ostali u koaliciju sa prvim i trećim iz svetog trojstva - neće ni po koju cijenu...

A druga? Sve i da je sa drugim naprave, i to đuture, njihovo zbirno brojno stanje ne garantuje stabilnu većinu.

Zašto, pa sedamnaest odbornika jeste više od polovine?

Jeste, ali samo za jednoga, a u Budvi taj jedan svaki put preleti u protivnički tabor...

* * *

Srijeda, 20. novembar - Da za crnogorsku metropolu izbora nema nade, potvrdio je već prvi duel prvoplasiranih.

Naglas, tako se zvala emisija čija urednica zaslužuje orden za toleranciju...

Zato što ne da su bili glasni, nego se od dreke nijesu čule ni njene molbe da se upristoje...

- Vaš otac je poslovni partner Sveta Marovića.

- Moj otac je vas dočekao prvoga u Budvu. Neka vide građani kako se ponaša ovaj ovdje. Bio mi je u kuću preko pedeset puta, da znate. I objedovao za mojim stolom. I sve je tada znao, i ko je moj otac...

- Objasnite vi onaj nelegalni objekat.

- Objasnite vi vaš stan, kad je tržišna cijena bila četiri puta veća, kretala se oko 2.000 eura za kvadrat a on ga je platio po 700.

- Ako ga zanimaju nekretnine neka provjeri kako je gospodin Mikijelj kupio stan, u zgradi Merkur, od vlasnika te firme i kakvu mu je uslugu učinio kad je bio sekretar...

- Mene zanima zašto je u gradu ljetos bila katastrofa, svuda smeće, vode nijesmo imali čitavo ljeto... Nije imao ni on, ali neće da prizna...

- Vaš otac je bio pomoćnik direktora Vodovoda, a 19 godina nije dolazio na posao.

- Uh, stalno o mom ocu, znaju svi kakav je, pa ljudi sa vaše liste dolaze nam na slavu.

- Nemojte da kevćete!

- Nemojte vi o kevćanju!

- Zaustavite se više, odjaviću emisiju - prekipjelo je konačno i urednici...

Jesu li se zaustavili? To znaju samo oni koji su izdržali do kraja emisije...

* * *

Četvrtak, 21. novembar - Kamo sreće da je bar malo manja ova poniznost Andrije Mandića pred Aleksandrom Vučićem...

I iskreno se nadam da, povodom hapšenja Alije Balijagića, nije on zvao šefa susjedne države... Ako jeste, onda je grdno ponizio državu čijom Skupštinom predsjedava.

Zato što međudržavni protokol nalaže da ravnopravan sagovornik Predsjedniku Srbije može biti samo Predsjednik Crne Gore.

Ali, to je najmanji grijeh, prava katastrofa uslijedila je u nastavku...

- Izuzetno je važna činjenica da je Balijagić uhvaćen živ i da ćemo imati mogućnost da čujemo koji su to motivi njegovog zločina, gdje se skrivao i da li je imao saučesnike u svom krvavom piru. Mir u našoj zemlji branićemo po svaku cijenu - tako piše u Mandićevom u saopštenju.

U čemu je problem?

Ni u čemu, ko ne pamti da je prije samo nekoliko dana Aleksandar Vučić potragu za zločincem iskoristio za sijanje međunacionalne mržnje ravno onom sa početka karijere, početkom devedesetih u Kninu.

I kao motiv Balijagićevog zločina naveo - ekstremni radikalni islamizam...

Skrivanje i saučesnike, ipak, nije pominjao.

Andrija Mandić jeste, ne može se to prikriti prevođenjem Vučićevog govora mržnje na diplomatski jezik.

Zato što traženje motiva osim zločinačkih nije pitanje jezika...

Nego ljudskosti!

Ne samo prema narodu kojem pripada Alija Balijagić, nego prema svima u Crnoj Gori...