Na sahrani u Gazi, izgubljeni snovi i osuda SAD i arapskih država
„Rekao mi je: 'Nadam se da će doći raketa i da ću otići na Mjesec.' Nije znao da će raketa doći i rastrgnuti ga na komade“, ispričala je majka sedmogodišnjeg Abdula koji je ubijen u izraleskom napadu
Dok je uplakana Aridž al-Kadi ljubila tijela svoje troje male djece ubijene u izraelskom vazdušnom napadu na Gazu, drugi ožalošćeni je kritikovao Sjedinjene Američke Države i arapske lidere što nisu okončali rat.
Stanovnici Gaze, koji prisustvuju jednoj sahrani za drugom nakon više od godinu dana razornog sukoba između Izraela i palestinske militantne grupe Hamas, osjećaju se napušteno i ljutito jer njihovi vapaji za pomoć uglavnom ostaju bez odgovora.
Al-Kadi je rekla da je njen sin Abdul Aziz (7), ubijen zajedno sa bratom Hamzom (5) i sestrom Lajlom (3), dok su se igrali napolju u Kan Junisu na jugu Gaze, želio da postane astronaut, piše Rojters.
„Rekao mi je: 'Nadam se da će doći raketa i da ću otići na Mjesec.' Nije znao da će raketa doći i rastrgnuti ga na komade“, rekla je.
Izrael tvrdi da čini sve da zaštiti civile i optužuje Hamas da ih koristi kao živi štit. Hamas negira te optužbe i optužuje Izrael za neselektivno bombardovanje, što Izrael odbacuje.
SAD i druge zemlje su poslale pomoć Gazi i pokušale da posreduju u prekidu vatre između Izraela i Hamasovih militanata, koje smatraju teroristima, dok istovremeno nastavljaju da pružaju vojnu podršku ultradesničarskoj izraelskoj vladi koja ignoriše mnoge njihove pozive na uzdržanost.
„Kakvo pravo ima Amerika da govori o demokratiji, pravdi i jednakosti?“ rekao je Rafat al-Šaer, jedan od ožalošćenih. „I takođe, poruka arapskom svijetu, vođama arapskih nacija: koliko dugo će ovo trajati?“
Arapske države nisu podržale sopstvene pozive na okončanje patnje muslimana bilo kakvim prijetnjama da će prekinuti diplomatske sporazume s Izraelom, uprkos smrti desetina hiljada civila.
Ljudi poput Mahmuda Bin Hasana al-Talata, oca troje djece za koju je rekao da su ubijena zajedno sa drugim nevinim ljudima na prometnoj ulici, kažu da im je ostalo samo da se mole.
„Moja djeca su postala šehidi, ljudi koji su prolazili su postali šehidi, prodavac na štandu je postao šehid dok je sjedio - svi su postali šehidi. Neka im se bog smiluje.“
( A.Š. )