"Danas se sjećamo Žizel Peliko"

Na prvi pogled Avinjon, sa svojim srednjevekovnim zidinama i šarmantnim uličicama, djeluje kao sasvim običan i miran gradić. Na prvi pogled se ne vidi šta se tu dešava ovih dana. Ali, što se više približavate zgradi suda, sve su brojniji grafiti i posteri na kojima piše: „Žizel, naše sunce“, „Žizel, naša ikona“, „Simbol dostojanstva i hrabrosti“. A na transparentu preko puta suda stoji i ovo: „Silovanje je silovanje“.

To što se Žizel Peliko odlučila na javno suđenje za silovanje protiv svog bivšeg supruga Dominika Pelikoa i još 50 drugih navodnih silovatelja učinila ju je javnom feminističkom ikonom i daleko van granica Avinjona.

Svedočenje posljednjeg optuženog

Iako je sudnica dupke puna, u njoj vlada potpuna tišina. Mnogi žele da prisustvuju suđenju, pa je zbog toga otvorena i druga prostorija u kojoj može da se prati video-prenos. Pet sudija sjede na crnim stolicama. U crvenom ogrtaču je predsjednik sudskog vijeća Rožer Arate. Nasuprot njemu na klupi za svjedoke je 62-godišnji Filip L, baštovan.

On je posljednji od optuženih koji svjedoči. Nervozno se ljulja napred-nazad. Ne zna šta da radi s rukama. Odozgo iz gledališta se vidi njegova ćelava glava. Filip poriče da je namjeravao da siluje Žizel Peliko. U nju je „samo“ prodirao prstima, kaže dubokim, pušačkim glasom. Taj čin ilustruje rukama i kukovima, pomjerajući pritom svoje bokove naprijed-nazad.

Filip kaže da je na internet-portalu „Coco“ tražio „kinky ženu“. Tamo ga je kontaktirao gospodin Peliko u vezi s „trojkom“. Dogovorili su se da se sretnu popodne 7. juna 2018. Najprije su sjedeli uz kafu i kiselu vodu, a onda su zajedno gledali video-snimke na kojima su Žizel silovali njen bivši muž i drugi muškarci.

Dominik Peliko je sve snimio

U spavaćoj sobi Filip je od Dominika saznao da je njegova žena uzela tablete za spavanje i da je cijela ta stvar – dio igre. Filip kaže da je Dominik insistirao da on prodre u zaspalu Žizel. Predsjednik suda potom je pročitao opis videa navodnog silovanja, detaljan prikaz onoga što je učinjeno Žizel Peliko dok je nesvjesna ležala na stomaku. U videu se može čuti kako Žizel hrče.

Filip je nakon toga, „iz pristojnosti“ kako kaže, ponovo obukao odeću i sačekao dok Dominik ne završi sa silovanjem sopstvene supruge. „Imate čudno razumijevanje toga šta je pristojnost“, primjećuje advokat Žizel Peliko. „Čekate na gospodina Pelikoa, ali sami sebe ne držite pod kontrolom?“

„Nema prava na grešku“

Nije se ponašao „kako bi jedan muškarac trebalo da se ponaša“, kaže za sebe Filip. Nije razmišljao mozgom, nego penisom. Nije znao da je Žizel bila u besvjesnom stanju i nije mogao da zatraži njen pristanak. Filip sve to kaže, iako se stranica na internetu na kojoj je Dominik pronašao i njega i druge muškarce zove „à son insu“ – u prevodu: „bez njenog znanja“.

Advokat želi da zna da li mu je smetalo to što Žizel Peliko leži nepomično. Filip pokušava da pronađe izgovor. Pritom ne može da miruje. A ne može ni da formuliše jasnu rečenicu: „Eto, ehhh, ne znam... ovako… onako…“ S rukom u džepu, klackajući se gore-dole, konačno izjavljuje da mu je žao što se sve to dogodilo.

Kao i većina 50 drugih optuženih, i Filip se izjasnio da nije kriv. Strategija takve odbrane je da on nije silovatelj, već žrtva sistema Dominika Pelikoa. Dakle, 200-tinjak silovanja zabilježenih kamerom samo su greške muškaraca koji nisu znali šta rade?

„Ako se muškarac suoči sa ženom koja je u besvjesnom stanju i odluči da izvrši seksualne radnje nad njom bez njenog pristanka – on nema pravo da se to proglasi za grešku“, kasnije će o toj strategiji u završnoj riječi reći advokat Žizel Peliko.

„Svi su krivi“

Onda Žizel Peliko po posljednji put zauzima mjesto na klupi za svjedoke. Nosi zeleno-bijelu haljinu i maslinastu jaknu. Uspravljena je, podignute glave, ruku sklopljenih na stolu. Staloženim glasom kaže da se danas umorila. U sudnici je čula stvari koje su neprihvatljive, muškarce koji poriču da su je silovali, uprkos video-dokazima.

Te muškarce ona želi da pita: „U kom trenutku vam je, kada ste ušli u sobu, madam Peliko dala svoj pristanak?“ Prema njenim riječima, svaki od muškaraca imao je priliku da ode u policiju. Čak je i anonimna dojava mogla da je spasi. Dominik Peliko i muškarci koji sjede iza njega na optuženičkoj klupi donijeli su svjesnu odluku da je siluju.

Žizel ne vjeruje da je Dominik samo izmanipulisao ostale optužene da počine zločin. I sam Dominik, koji je priznao silovanja, kaže da ostali to tvrde „kako bi se spasili“. Da li ta njihova strategija može biti uspješna?

U Francuskoj se silovanje definiše kao „bilo koja vrsta seksualne penetracije počinjena protiv druge osobe upotrebom nasilja, prisiljavanja, prijetnji ili korišćenjem faktora iznenađenja“. Presuda se očekuje tek krajem decembra, a mnogi se nadaju da ovo suđenje neće donijeti samo promjene u društvu, već i promjenu zakona.

Francuski ministar pravde Didije Migo mogao bi to da pokrene. U razgovoru s novinarima složio se da bi u pravnu definiciju silovanja trebalo uključiti i riječ „pristanak“. Pokušaj da se čin silovanja definiše na nivou Evropske unije propao je početkom godine u 14 država-članica, uključujući i Francusku i Njemačku. Izmjenama se predlaže da se silovanje definiše kao seks bez pristanka, a ne da se od pogođenih osoba zahtjeva da dokažu nasilje ili prisiljavanje, kao u Francuskoj.

„Nikada više neću naći mir“

Žizel Peliko nada se da će njen proces uticati na promjene u društvu. Krajnje je vrijeme da se francusko „patrijarhalno, mačo-društvo koje banalizuje silovanje“ promijeni, rekla je 71-godišnjakinja u svom posljednjem obraćanju pred sudom.

Ona Dominika, čovjeka s kojim je bila u braku više od pola vjieka, ne zove po imenu, već „gospodin Peliko“. Njena djeca se stide i tog prezimena. Njena ćerka Karolin sada se preziva Darian.

Tokom unakrsnog ispitivanja, jedan od advokata upitao je Žizel zašto je ona zadržala prezime Peliko. U sali je vladala tišina, a ona je mirno odgovarala: „Moje prezime je sada poznato u cijelom svijetu. Ne treba se stidjeti tog prezimena. Danas želim da moji unuci budu ponosni na svoju baku. Danas se sjećamo Žizel Peliko.“

( Deutsche Welle )