Udari u temelje Crne Gore: Na kraju svakoga puta čovjeka čeka ogledalo

(Ovaj tekst nema namjeru da se na reletivno malom prostoru bavi detaljima zlonamjernih prema Crnoj Gori, nego ide, nekada i zbirno, na glavna sredstva sa kojima je projektovano, a odnedavno već početo, ugrožavanje države i rušenje njenih temelja. Ako nekome zasmeta što u pojedinim djelovima teksta neće se imenovati uzročnici i nosioci problema i pojava, bez brige, to je najlakše riješiti. Na ovaj način, procjena je, da će se više njih prepoznati).

Opšta zabrinutost. Kako građani da ne budu do neba zabrinuti kada dvije najviše institucije Crne Gore, Skupština i Vlada, sa kontroverznim čelnicima i njihovim vjernim pratiocima, umjesto da rješavaju ekomomsku i političku krizu, produbljuju je do zabrinjavajućih granica. U svemu se vode, sa jedne strane, partijskim, nacionalno-nacionalističkim planovima, a sa druge, teško uhvatljivim ekonomskim poslovima i interesima. Kooperativni su u tome. Rade šta hoće i kako hoće, jer su u vještačkoj dvotrećini.

Različit krajnji cilj. U budućnosti g. predsjednik Skupštine, moguće, vidi sebe na još većoj funkciji, kao neku varijantu vođe vazalnog Vojvodstva. Predsjednik Vlade, još uvijek maglovit. (U daljem tekstu za obje opcije i čelnike - Izvangranični).

Potrijeti duhovno biće i istoriju Crne Gore. Prvi od dva Izvangranična ide postepeno. Primarno im je da potru duhovno biće Crne Gore i Crnogoraca: Cetinjski manastir već je tu. Dalje: Kapelu vratiti na Lovćen. Riješiti se Mauzoleja, institucije sa najvećeg vrha Crne Gore, na kojemu se se srela dva Velikana. Zatim, mijenjati državne simbole. Udar na jezik. (Jedan od argumenata im je: ako može Amerka da ima službeni jezik engleski a ne američki, ako može Brazil, Austrija... zašto ne i Crna Gora, srpski, makar jednak crnogorskom. Zaboravljaju da su svi ovi jezici ostali u tim bivšim kolonijama poslije odlazaka osvajača, nasilnika. U slučaju Crne Gore budi se nostalgija Izvangraničnih).

Novi svet. Za dugoročni projekat prvih Izvagraničnih je - uzimanje (oni uzimaju) Vladinog resora obrazovanja i vaspitanja djece. Od vrtića, pa dalje. U konačnom, da u Crnoj Gori izraste i prevlada jedan ”novi svet”. Nekadašnji Demokratski front (DF), ime je inovirao odrednicom “budućnost”. Budućnost kakvu i za koga. Prvi član Izvangranične “budućnosti”, teatarski i demagoški, preliven spektrom svih duginih boja, zalaže se za pomirenje i slogu. Za ulazak u Evropsku uniju. Za priznavanje svih međudržavnih ugvora i dokumenata koje je Crna Gora potpisala. Drugi član “budućnosti” povremeno se oglašava tvrđe kako građani ne bi suviše ozbiljno shvatili priču duginih boja. On, više djelovanjem nego izjavama, podsjeti na to koje im sile čuvaju leđa. Ne imenuje ih, iz opreza (to su prepustili Dodiku), ali znano je. Naime, ne samo sadašnji, nego i davnašnji projekat i Moskve i Beograda je da preko Crne Gore, via Boka i Jadransko more, izađu na Sredozemlje. Uz sve ove namjere, Izvangranična “Budućnost” traži da im se u tekućim odlukama doda još i ambasadorska vlast u Moskvi (već su pokušali, pa je odloženo) i u Beogradu. Pa onda, neka ide sve u paketu. Crne li Crne Gore ako ovakvi rodoljubi uspiju. Predsjednik Vlade povlađuje ovim planovima kao Izvangranični posmatrač.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg... Izvangranična “budućnost” računa na kratko pamćenje javnosti. Kao opozicija, prije no su se dokopali vlasti, glasno su govorili da je greška ulazak u NATO i da treba raspisati referendum za izlazak. Da treba poništiti priznanje Kosova i Metohije. Itd. Moraju biti oprezni sa duginim bojama, jer i glasna priča, ma bila i teatarska, može da zasmeta starijem bratu.

Posebni udruženi udari. Najviše iz vrha Vlade. Sa zagonetnim i zamagljenim programima i cijevima, rade u sferi Riplija. Vlada ima 33 ministrarsva. Više ministara no zemlje sa preko milijardu stanovnika. Smije nam se svijet. Njima svejedno. A i jesmo ekonomski moćni da sve troškove pokrijemo. Istina, uvedena je racionalizacija. Sve po dva ministra u jednoj fotelji... Pogledajte samo kako sa maskom važnosti, umjeto nelagodnosti, djeluju iz tjeskobe polufotelja. Uz sve, ideološko-politički - rogovi u vreći. A vrhovni zapovjednik Skupštine najavljuje posebnu dosjetku, da svaki poslanik može angažovati svog savjetnika, naravno, uz novi trošak. I najnovija radosna vijest, 30 posto povećanje plata javnim funkcionerima. Nevjerovatno. Ipak, ne treba brinuti, biće i za plate i nove honorare, jer, ionako, sredstva se ne ulažu u investiranje proizvodnih projekata... Ukupna situacija podsjeća na sjajnu humorističku seriju “Bela lađa” u kojoj glavni junak Šojić, za ministra bez portfelja kaže - ministar bez fotelje. “Ćuti tamo”. ”Ima neka tajna veza...”.

Epska pjesma, pjesmarica, ili Mrtva sela. Vlada se razmeće obećanjima za povećanje plata i penzija. To su sročili u formi pjesmarice, koju ponavljaju kad god nemaju argumente za neuvjerljive priče: penzije minimum toliko, za srednju školu, toliko za visoku, toliko prosječna plata. I odmah preveslaju na drugu temu. Zatim bajke o uzduž i poprijeko ispresijecanjanoj Crnoj Gori autoptevima i brzim cestama. A, natežu se oko nastavka sljedeće dionice autoputa. (Žurimo, nema vremena za čekanje). Pa, kulminacja - čitav novi grad, Velje Brdo (i doline). (U skladu sa ovim fantazijama je i Premijerova čestitka povodom Njegoševog dana, Njegoševim sthom: “Neka bude što biti ne može”. Ako se održe, to će nam i biti). Kome se isplati da ulaže u Brdo. I, ko iz male Crne Gore da ga naseli. Jedino da preselimo ljude sa Sjevera iz ono malo poluispražnjenih brda. Pa, ako se prema Sjeveru nastavi višedecenijska nebriga, kod sljedećeg popisa upisivaćemo to prirodom blagosloveno područje u - mrtva sela. Umjesto da se prioritetno ulaže upravo u agrar, u najizvjesniju proizvodnju i dobit, sjever je na margini interesovanja i ove i prethodnih vlasti. I to što se ulaže za podsticaj razvoja sela je - na kašičicu. Šta više, izmišljau nove namete na dio agrara. Udar i na crnogorski ponos i brend, na vino. Na “Plantaže” i vinare domaćine. Pa će im, izgleda, pod ovom vlašću biti teže nego pod onima koji su sada iza brave.

Anketa: Na šta vas asocira čitava ova Vladina kombinatorika. Pobijedio je odgovor - na slučaj Dafina i Jezda. Čovjek se dosjeti, ove, mislili smo već zaboravljene društvene farse.

Igra sa plastičnim kesama. Kao ono kad u naselju plešu na vjetru. Nje sitnica, nego zoran pokazatelj kako iz svega izvlači novac iz žepa građana. Pogledajte - ispod dimne zavjese dolaze do cilja. Prvo, državnička najava Vlade Ekološke Crne Gore da će spriječiti upotrebu plastičnih kesa i omogućiti da se zamijene papirnatim kesama, jefinim cegerima, itd. I, pogledajte. Umjesto toga, stare tanje kese zamijenili su sa dva i po puta u mikronima debljim. I toliko puta se sporije razgrađuju u prirodi. Vratile su se u prodaju i prethodne. Sve po džepu građana. Još jedan primjer ruganja u lice ekološkoj Crnoj Gori. Lice rugalice ni da pocrveni.

Novi proizvodni kapaciteti ni na vidiku. Ni motikom, a kamoli krampom i bagerom da se zakopa temelj nekog izvjesnog kapitalnog projekta. Osim u obećenjima. Pare iz raznih zaduženja, kredita, donacija, obveznica, primarno služe za pokrivanje plata. Prvo, ona za pokrivanje one pjesmarice i povremeno za smirivanje pobunjenih. No, ne ispada kako je sve obećano. Jedino kome ne smije zafaliti, to su državni službenici. Za njih sigurnih 30 posto! Uz sve ovo, mogu da se jadaju kako se, recimo, policija nalazi u katastofalnom kadrovskom i tehničkom stanju.

U svim kombinacijama i planovima, Dvotrećinski ni slovceta o sirotinji i o onima sa ivice siromaštva. Ima ih oko 130.000. Uz njih su i neevidentirani gladni. Na sramotu vlasti, sve je jača funkcija narodnih kuhinja. Ugrožene tješe kao u slučaju onog invalidu što se bez noge i ruke na štakama vraća sa fronta, obećavajući mu, ”Sve će to narod pozlatiti”.

Šta ako zatrese. Prihodi od kojih se ova vlast održava i puni bužet uglavnom su od ustaljenih izvora. Najviše od turizma. Zanemaruje se provjerena činjenica da turizam umnogome zavisi od ćudi prirode. Recimo, šta ako zaređaju zime oskudne snijegom. A tek, šta ako zatrese. U izrazito trusnom smo podučju. Tresu se susjedi već dvije godine. Hrvatska i Grčka sa većim posljedicama. I Albanija. Kod brižne vlasti vlada logika - neće valjda.

Sa margine bivših i tekućih događanja, ponekad komičnih

DPS. U prethodni tekst nijesu uključeni problemi vezani za dugu vladavinu DPS. Bila bi to priča za dvotomnu knjigu. A i dovoljno je poznata. Najznačajniji njihov učinak je povratak državnosti Crne Gore. Ali, sistemom plačkaške privatizacije, za sobom su ostavili privredno potonuće osamostaljene. Likvidirali su joj industrijsko bogastavo. Uz desetine hiljada ljudi bez posla. Na ulici.

***

Bez temeljnih zakona. Aktuelna dvotrećinska vlast nastavila je neke odranije započete aktivtnosti. Usvojila nekoliko zakonskih akta i rješenja, iako, često svojevoljno, bez javne rasprave. Ali, ostala je dužna, a mogla je da donese izuzetno važne zakone: o Skupstini, o Vladi, te, posebno važan paket izbornih zakona. I, nadasve, zakon o nezakonito stečenoj imovini putem korupcije i kriminala. Ponuđen je italijanski, po mnogima najbolji model. Nije prihvaćen, vjerovatno pod uticajem prikrivenih kriminalih struktura među onima koji odlučuju.

***

Promjena Ustava. Dio Dvotrećinskih (Izvangranični i pridruženi), najavljuju inicijativu za promjenu Ustava, ciljano na odredbe koje bi omogućile često pominjane promjene: državno znamenje i jezik. Ni sami ne vjeruju u tu priču, ali uzbunjuju javnost i preporučuju se izvangraničnim sponzorima.

***

Bezbijednost. Vlada je bez dovoljno konkretnih rezutata u oblasti bezbijednosti građana i države: za mjesec i po šest ubistava. Svakodnevno stradanje u saobraćaju. Lažne dojave o bombama. I, povrh svega, tragedija na Sokocu kod Tomaševa, ubistvo dvoje Madžgalja. (Na sreću izvangranično riješena). U suštini propust je bio: umjesto da sjutradan ujutro, po ubistvu, prvi priđu kući policajci sa psima tragačima (tada je tu bio jedino trag ubice), tragači su se uključili poslije nekolika dana. I to na prostorima gdje su se ukrštali tragovi i zvijeri i ljudi. Taj detalj, g. ministre, ne može da bude stvar lokalne, nego odgovornost službe bezbijednosti sa vrha.

***

Sve odluke Dvotrećinskih istorijske. Predsjednok Vlade na premijerskom satu u Skupštini moli da se sve političke i ideološke razlike stave po strani, i da složno, stoprocentno što brže donesemo istorijsku odluku i uđemo u EU. Skopljenih dlanova švenka po skuštinskoj. Samo “molim vas, molim vas, podržite...”. Kažu neki zločesti analitičari - toliko nam idu naruku razne okolnosti, da će nas unijeti i ako ne budemo sasvim spremni za ulazak u EU. Oprez, kočnice mogu da potegnu Izvangranični.

***

Čestitke. I posredstvom TV, državnici obično šalju čestitke u formi ispisanog teksta na ekranu. Našem predsjedniku Skuštine nije to bilo dovoljno, pa je g. Trampu poslao audio-vizuelnu čestitku. Sa vidnim uzbuđenjem, u stojećem stavu, ispred dvije tuđe (SAD i Srbije) i jednom domaćom zastavom. Dostojanstveno li.

***

Espert i za umjetnost. Niko iz EX YU, niti od svjetskih likovnih estetičara, nije ni pokušaao da ocijeni koja je to najbolja Lubardina slika. Evo, predsjednik Crnogorske skupstine riješio je dilemu. Sve uz igrarije sa slikom i zastavom.

***

Teritorija? Izgleda da Crnoj Gori problematizuju i pitanje teritorije. Neki dan visoki crkveni bogougodnik blagosilja Pljevlja u paketu sa svim srpskim zemljama. I mimo Pljevalja, javljaju se neke duhovite ideje. Prijeti li to SAOizacija Crne Gore.

***

(Ne)poželjni partneri. Kao država imamo problem sa međunarodnom podrškom, jer se sa pojedinih važnih adresa ponavlja kako neke strukture u crnogorskoj vlasti nijesu njihovi poželjni partneri. Pojedinci su i persone non grata. A zatim, ti isti stranci zažmure kako bi olabavili izvangranični uticaj na Crnu Goru.

***

”Šta to pada...”, slušajte Bajagu. Ovo je period kada su sve oči crnogorske javnosti usmjerene prema formiranju vlasti u Podgorici. Mnogi se slažu da će od toga ishoda zavisiti vijek Dvotrećinskih na vrhu Države. I, posljedično, vanredni parlamentarni izbori. Na njima bi poruka građanima mogla da glasi - slijedite interese ovdašnjeg svijeta.

PS: Treba nakon svega napomenuti da u Dvotrećinskoj većini ima dosta poštenih ljudi. Znano je i to da se poštenjem obraz čuva.

Na kraju svakoga puta čovjeka čeka ogledalo.

(Autor je TV stvaralac i publicist)

( Pero Radović )