Kandidat za kancelara: Olaf Šolc vjeruje u sebe

U septembru 2024. u intervjuu za berlinski list „Tagesspiegel", Olaf Šolc (SPD) je upitan šta bi želio da jednog dana piše u istorijskim knjigama o njemu kao kancelaru. Kratak i suv odgovor 66-godišnjaka glasio je: „Mislim da bi političari trebalo da budu oprezni kada o tome razmišljaju prije ili tokom svog mandata."

U međuvremenu, možda bi ipak malo razmislio o tom odgovoru. Njegova vladajuća koalicija socijaldemokrata, Zelenih i liberala (FDP) raspala se prije isteka mandata. Ako SPD izgubi na prijevremenim izborima 23. februara 2025. i demohrišćanska Unija CDU/CSU preuzme kancelarsku funkciju, Šolc će završiti mandat kao kancelar sa najkraćim stažom među četvoricom socijaldemokratskih kancelara u istoriji Savezne Republike Njemačke.

Stoički optimista

Međutim, Olaf Šolc se nada pobjedi. Jednako nepokolebljiv kao što je bio na saveznim izborima 2021. Tada, baš kao i sada, SPD je tri mjeseca prije izbora imao podršku od oko 15 odsto birača, a Šolc je bio ismijavan zbog svog stoičkog optimizma. A CDU je napravila nekoliko grešaka previše, pa su na kraju socijaldemokrate pobijedile sa 25,7 odsto glasova.

Tokom političke karijere, Šolc se suočavao s mnogo teških i kritičnih situacija. Međutim, kao kancelar, za tri godine nego morao je da rješava više problema nego gotovo bilo koji njegov prethodnik. Samo tri mjeseca nakon što je stupio na dužnost, Rusija je napala Ukrajinu.

Od tada se postavlja pitanje - kako Njemačka može vojno podržati Ukrajinu, a da sama ne bude uvučena u rat. Šolc je na ovo pitanje uvijek odgovarao na način koji je djelovao kao oklijevanje. On to naziva razboritošću. Ipak, rat je imao posljedice: energetska kriza, inflacija, pad ekonomije. Dodatno su se pojavili evropski spor oko azila i veliki izborni uspjesi desničarskih ekstremista.

Najnepopularnija njemačka vlada

Koalicija SPD-a, Zelenih i FDP-a (nazvana semaforskom zbog boja stranaka) bila je savez pun političkih protivrječnosti, formiran iz potrebe za parlamentarnom većinom. Suprotnosti između dvije lijeve stranke i jedne ekonomski liberalne stranke, dugo nisu mogle da se prevaziđu. Semaforska koalicija svojim stalnim sukobima postala je najnepopularnija vlada koju je Njemačka ikada imala.

Ipak, i ovdje se vidi Šolcova nepokolebljivost. Čini se da ga nikada nije pogađao gubitak povjerenja među građanima, kao ni činjenica da je postao jedan od najnepopularnijih kancelara. Njegov moto je: registrujte ankete, ali ih ne komentarišite niti zasnivajte politiku na njima. I uvijek imajte na umu da je sve moguće.

Politički uspon: od stranačke omladine do kancelara

Funkcija kancelara za Šolca predstavlja krunu njegove decenijama duge političke karijere. Počeo je u omladini SPD-a, gdje je kao zamjenik predsjednika zastupao radikalno socijalističke i antikapitalističke teze. Između učlanjenja u SPD kao student 1975. i izbora u Bundestag 1998, radio je kao advokat za radno pravo u Hamburgu, gdje je naučio kako funkcioniše poslovni svijet i nezavisno preduzetništvo, što ga je oblikovalo kao političara.

Političke vještine sticao je kao senator (ministar) unutrašnjih poslova u Hamburgu, savezni ministar rada u prvoj velikoj koaliciji pod kancelarkom Angelom Merkel i dugogodišnji gradonačelnik Hamburga. „Ako od mene tražite liderstvo, dobićete ga", rekao je prilikom preuzimanja dužnosti 2011. U Berlin se vraća 2018. kao ministar finansija i vicekancelar u drugoj velikoj koaliciji pod Angelom Merkel.

„Šolcomat"

Od 2002. do 2004. godine, kao generalni sekretar SPD-a uz tadašnjeg kancelara Gerharda Šredera, stekao je nadimak „Šolcomat". List „Cajt" spojio je njegovo prezime i riječ „automat" aludirajući na tehničke fraze koje je koristio, zvučeći poput mašine koja bez emocija plasira politiku.

Tokom godina koje su uslijedile, Šolc nije uspio da se oslobodi imidža dosadnog birokrate lišenog humora. Sam sebe vidi kao pragmatičara orijentisanog na činjenice, koji ne voli da žuri s odlukama. Šolc nije čovjek velikih riječi, već neko ko govori samo onoliko koliko je neophodno. On pokušava da radi što tiše i efikasnije.

SPD ga nije želio za predsjednika stranke

Olaf Šolc je kasno naučio da politika uključuje ne samo prenošenje političkih poruka, već i predstavljanje sopstvene ličnosti. U jesen 2019. kada su kandidati SPD za stranačko vođstvo putovali po Njemačkoj, tadašnji ministar finansija odjednom je izgledao potpuno drugačije. Djelovao je emotivnije, pristupačnije i srdačnije nego inače.

Kao i uvijek, bio je siguran u sebe i nije skrivao uvjerenje da ima najbolje šanse za mjesto predsjednika SPD-a. Međutim, iznenađujuće je izgubio. Jedan od razloga za to bio je taj što je stranka željela vođstvo koje je više lijevo orijentisano.

Od gubitnika do kandidata za kancelara

Ovaj poraz još jednom je pokazao Šolcovu sposobnost da, uprkos svemu - ide dalje. Usredsredio se na rad u vladi kao ministar finansija i prepustio novoizabranim liderima da vode SPD. Ostao je lojalan i uzdržan, izbjegavajući bilo kakve napade na politički neiskusne lidere Saskiju Esken i Norberta Valtera-Borjansa, u nadi da bi mu jednog dana mogli ukazati povjerenje.

Zaista, ovaj dvojac ga je kasnije imenovao za stranačkog kandidata za kancelara, svjestan da oni sami nisu pogodni za tu ulogu. Šolc je, s druge strane, bio kandidat s političkim iskustvom. Tokom pandemije koronavirusa, kao ministar finansija, stekao je dodatne poene brzom reakcijom u vidu kredita i finansijske pomoći.

Ćutljivi kancelar

Kao kancelar, držao se svog pravila da govori samo onoliko koliko je apsolutno neophodno. Ipak, nije prepoznao da su u ovoj ulozi potrebne veće komunikacione vještine. Šef vlade koji ćuti čak i u najvećim krizama, koji rijetko pronalazi prave riječi, nije dobro prihvaćen među građanima.

Koliko god su javnost i njegova stranka od njega tražili da promijeni stil, da više govori, bude pristupačniji i ponekad emotivniji, Šolc je ostajao isti. Jednostavno je puštao da kritike skliznu s njega.

Nizak rejting kancelara naveo je pojedine članove SPD-a da se zapitaju da li bi stranka imala veće šanse na izborima 2025. s ministrom odbrane Borisom Pistoriusom na čelu. Pistorius, koji je prema anketama već mjesecima najpopularniji političar u Njemačkoj, sredinom novembra je podržao Šolca, čime je uklonio neizvjesnost.

(Deutshe Welle)

( Sabine Kinkarc )