Sjećanje na Ranka Jovovića i njegovu poeziju

“To je jedan od rijetkih pjesnika kome svi vjerujemo da je pjesnik... Blago tebi, Ranko Jovoviću, čuvaru sunca u ljudima, koga ima, koga ipak, ima”, rekao je profesor Veselin Matović, na promociji knjige “Iskrenik”, portret pjesnika Ranka Jovovića, autora Gorčina Blagojevića.

Knjiga je promovisana u Centru za kulturu Danilovgrad, u organizaciji danilovgradskog odbora Matice srpske - društva članova u Crnoj Gori i Srpskom pokretu “Njegoš”.

Matović je istakao da je Jovović bio i ostao jedan i neponovljiv “tigar među pjesnicima”.

“Na svakoj knjizi, kaže Ivo Andrić, koja znači dobro umjetničko djelo moglo bi se napisati: oteto od života, moga i vašega. To bi, upravo, moglo da piše i na naslovnoj strani svake knjige Ranka Jovovića. Zaista, rijetki su pjesnici, kao što je on, posebno u našem vremenu (koje već odavno zovu doba postistine, a to umnogome znači i doba post-umjetnosti), čija je riječ, svaka riječ koju je zapisao i objavio, baš tako: oteta od života, njegovog i našeg. I ne samo što je, kao takva, uvijek u saglasnosti sa činjenicama i stvarnošću, nego je, istovremeno, jasna i otvorena, ali nabijena smislom i emocijom, višeznačna i slikovita, što je čini toliko samosvojnom, da je neponovljiva”, kazao je Matović.

Književnik Budimir Dubak, koji je bio višedecenijski Jovovićev prijatelj, podsjetio je da su teme, kako je kazao, jednog od najvećih buntovnika u srpskoj poeziji, bile i ostale vezane za borbu protiv nepravde nanesene građaninu, ali i cijelom jednom narodu. Tako je bilo, kazao je Dubak, kada je Jovović pjevao o promjeni imena Nemanjinog rodnog grada (Podgorice u Titograd), kao početka razistorije.

“Mladalačkom poezijom Ranka Jovovića dominirala je smrt kao svojevrsni porodični usud bezgrobnosti. Toj ‘bolesti na smrt’ nema lijeka, jer je traganje za očevim grobom beznadežno. Pa ipak, pjesnikovo hodočašće ka onom što je smrtnom oku skriveno, cijelog Jovovićevog vijeka, ljudskog i pjesničkog, što je nerazdjeljivo, ne prestaje... U strahobnoj, infernalnoj poemi o mraku ljudskom, Ranko Jovović je ispustio krik u knjizi ‘Mračni hljeb’. Nije to Munkov krik na mostu, već je to čovjek pretvoren u ‘Krik koji trpi prosut po zemlji’. A nad tom ‘zemljom za ukop’ zalazi sunce, takođe pretvoreno u krik”, rekao je, pored ostalog, Dubak.

Knjiga “Iskrenik” je nastala na osnovu Blagojevićevog magistarskog rada i obuhvata analizu svih zbirki pjesama pjesnika osobenog stila, Ranka Jovovića, kao i zapisa, komentara, besjeda, intervjua i polemika koje je Jovović napisao i izgovorio tokom više od 60 godina stvaranja. U njoj je dat i uvid u kritičke osvrte na Jovovićeve pjesme.

“Nadam se da će se i nove, mlade političke snage, opasuljiti i udostojiti da makar odgovore na poziv da pomognu ovakve večeri i projekte kakav je objavljivanje ove knjige, što sada, nažalost, nije bio slučaj. Političare svi zaboravljaju sjutradan po odlasku sa funkcije, a Ranko Jovović ‘mrijet neće dok svijeta traje’”, rekao je Blagojević i pozvao Danilovgrađane da, makar jednom godišnje, prigodnim programom odaju počast Jovović, “svom slavnom sinu”.

Predgovor za knjigu “Iskrenik”, čiji izdavač je podgorički “Unireks”, napisala je prof. dr Lidija Tomić, a umjesto pogovora su osvrti na lik i djelo Ranka Jovovića koje su dali Matija Bećković, Dubak i Matović. Knjiga je nedavno promovisana na 67. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, a njeno štampanje pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore. Tokom naredne godine biće objavljen izbor iz poezije pod nazivom “Najljepše pjesme Ranka Jovovića”.

Moderator večeri bio je profesor Jugoslav Blagojević, a učesnicima su se zahvalili Milorad Kadić, ispred Matice srpske i 92-ogodišnji Božidar Pavićević, u ime Jovovićeve porodice. U programu su učestvovali i učenici Gimnazije “Sveti Sava”, Jana Koprivica, Marija Baša, Đorđe Vujačić i Irina Vlahović. Među prisutnima su bili i vladika budimljansko-nikšićki Metodije i pjesnik Bećir Vuković, koji je kazivao pjesmu posvećenu Jovoviću.

( Svetlana Mandić )