Više od umjetnika - vizionar, humanista i ljubitelj života

Naši životi možda i jesu bljesak u vasioni, treptaj zvijezde, tren u bezgraničnom i nepoznatom... Ali, za nas, život je vrijedan. Mio je bio i velikom crnogorskom slikaru, Vojislavu Voju Staniću koji je nedavno preminuo. Sto godina se sada čini tako kratko, iako Stanić i dalje živi kroz svoje nasljeđe.

Njemu u čast, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU), u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija, upriličila je juče komemorativnu sjednicu, kojoj je prisustvovao i Stanićev sin Tomislav Tomo Stanić, a na kojoj su govorili predsjednik CANU-a Ljubiša Stanković, ministarka kulture i medija Tamara Vujović i kompozitor Žarko Mirković. Prisutni su imali priliku da vide i odlomak iz filma o Staniću, a u kom su se, uz zvuke violine, smjenjivale njegove slike, scene iz života, izrečene misli i mudrosti, kao i osvrti Rada Šerbedžije, Đorđa Kadijevića i Branka Baletića na velikog umjetnika.

Sjednicu, koja je počela minutom ćutanja, otvorio je Stanković, koji je i pozvao na odavanje počasti preminulom umjetniku.

“Završio je životni vijek akademik Vojo Stanić koji je trajao više od jednog vijeka, a čije će djelo trajati vjekovima”, istakao je on.

Poručio je da sada, kada nas je Stanić napustio, “sjećanje na njega obavezuje da nastavimo da njegujemo i promovišemo njegovo bogato umjetničko nasljeđe koje će zauvijek ostati upisano u analima crnogorske umjetnosti”.

Mirković je kazao da se “Vojov životni stav, njegova mudrost, zemaljsko vrijeme koje je odživio do kraja i koje je ispunjavao mnogim zadovoljstvima, a najviše radošću slikanja, protive svakoj patetici, pa i onoj koju je u ovakvim prilikama teško izbjeći”.

“Možda bi zato ovaj skup trebalo prihvatiti kao još jedan susret, a ne kao oproštaj, kao slavljenje njegovog života i onoga što je za života uradio, čak i kao slavljenja života samog”, rekao je Mirković i dodao:

“Jer, kako je govorio i kako je već rečeno, živjeti je prelijepo, i ma kakav je život, drugoga nemamo. Vjerujem da nam na ovakvom razmišljanju Vojo ne bi zamjerio, naprotiv”, iskreno će Mirković.

Riječima: “Zbogom, maestro”, oprostila se i ministarka Vujović.

“Kad ode čovjek, onaj sa velikim ‘Č’, shvatimo koliko je kraj bitan za jedan život - jer tada kraj mjerimo po ostavštini i ljepoti života koju je neko nosio”, istakla je ona i dodala da je Stanić, kada mu je čestitala 100. rođendan ove godine, izrekao jednu veliku istinu, na koju je ona i podsjetila: “Lijepo je živjeti, pa kako god”.

Stanković je istakao da je CANU adekvatno proslavio jubilarni rođendan Voja Stanića.

“Samo prije nekoliko mjeseci smo u CANU-u sa velikim entuzijazmom pripremali događaj kojim smo u čast našom dragom Voju obilježili njegov 100. rođendan. Početak ove godine u CANU-u je obilježen izložbom i monografijom koje je pratio film o životu i djelu akademika Stanića. Nažalost, već i tada, zbog odmaklih godina, nismo bili u mogućnosti da te radosne trenutke i uživo podijelimo sa Vojom u ovoj novoj zgradi Akademije”, rekao je Stanković.

Mirković je dodao da je prilično siguran da tada niko nije pomišljao da sličnih svečanosti neće biti ponovo, “jer nas je svojim dugim, plodnim i uzornim životom, a prije svega svojim djelima koja su nekako srasla sa nama, navikao da je uvijek tu”.

“Njegove slike je mnogo lakše voljeti nego objasniti, zato što su, po Vojovim riječima, i proces i rezultat stvaranja, sami po sebi čarolija koja dijelom dolazi iz podsvijesti. Zbog toga ih niko, a ni on sam, ne može sasvim razumjeti”, primjećuje Mirković.

Govornici su podsjetili na umjetnikovu biografiju, postignuća, brojne nagrade, među kojima su dvije Trinaestojulske, nagrada AVNOJ-a, Nagrada Grada Zagreba, ali i status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore, te brojne studije i monografije o njegovom radu. Mirković je naglasio i da je Stanić kao dvadesetogodišnjak otišao u partizane, ali, “po njegovim riječima manje zbog ideologije, a više jer je osjećao da je pravda na njihovoj stani”.

“Bio je takav i u raspadu Jugoslavije kada se otvoreno suportstavljao posrnuću našeg društva opijenog nacionalizmom”, kazao je Mirković ističući da je “takav, slobodan i dosljedan, bio čitavog života”.

Stanković je objasnio da je Stanić ljudski govorio početkom devedesetih godina “kada je u teškim vremenima rata i sukoba znao svojim izjavama biti glas čojstva, a u svom angažovanju u tom periodu čuvati ugled Akademije i građanske Crne Gore, kada su te vrijednosti bile na udaru”.

Predsjednik CANU-a je rekao da je Stanićeva umjetnost prepoznatljiva po vedrini, optimizmu i neposrednosti, te da predstavlja neiscrpno vrelo inspiracije za generacije umjetnika i ljubitelja likovne umjetnosti.

“Stanićev slikarski opus prožet je ljubavlju prema Crnoj Gori, Herceg Novom, Mediteranu i čovjeku. Bio je usmjeren ka stvaranju svijeta ispunjenog ljepotom i harmonijom”, kazao je Stanković.

Vujović je istakla da Stanić nije težio da svojim djelima pruži konačne odgovore.

“Umjesto toga, svojim slikama nas je uvodio u svijet u kojem snovi i stvarnost postaju jedno”, rekla je ministarka ističući da posebno mjesto u umjetnikovim djelima zauzima Herceg Novi - grad koji je disao kroz njegova platna.

Stanković je konstatovao da je Vojo Stanić jedan od najznačajnijih crnogorskih umjetnika u 20. vijeku, ali i mnogo više.

“Bio je vizionar, humanista i veliki ljubitelj života. Njegova umjetnost nas podsjeća na važnost ljepote, dobrote i optimizma”, kaže Stanković.

Vujović je dodala da je neko ko je sa njim drugovao, nedavno zapisao da Stanić u cijelom svom vijeku nikada ni za koga nije rekao lošu riječ i da je imao oči djeteta.

“To se i čita iz njegovih djela”, ocijenila je Vujović.

Tako, čak i sada, Stanić nastavlja da budi ono ljudsko u svima nama i da živi svoju vječnost.

Vedar pogled na život i ljude

Postavivši retoričko pitanje kako se bez patetike oprostiti od Voja Stanića, Mirković je za sami kraj sačuvao jednu od mnogih anegdota koje svjedoče o Stanićevoj vedrini, pogledu na život i ljude.

"Kada ga je jedan kolekcionar zamolio da utvrdi autentičnost, navodno, Vojove slike koju je skupo platio, on mu je rekao: 'Ovo ti je bolje nego da sam ga ja radio'", završio je Mirković nacrtavši osmijehe na licima prisutnih.

( Anastasija Orlandić )