TV I DRUGE IGRE
Ne sluti na dobro
Može da ode Milo Đukanović. Može da odumre depees. Može da nestane i Udba. Opet ne sluti na dobro. Sistem surovog vladanja, prevarantskog življenja i udbaškog progona nepodobnih ugrađen je u većinski dio ovog urnisanog društva. Tu više ni medicina ne pomaže...
Jeste li gledali Načisto? I viđeli što nas čeka? Seada Sadikovića je strah. Ne za sebe, nego za sve. Strah priznaje čovjek koji se '91. ničega nije bojao. Liberal iz doba kad je to bilo opasno po život. Sa imenom koje je u to vrijeme i samo bilo krivično djelo.
Bojim se i ja. Ne samo onoga što još može da priredi despotski režim. Više ćutanja Crne Gore. Kao da je na samrti... Može da ode Milo Đukanović. Može da odumre depees. Može da nestane i Udba. Opet ne sluti na dobro. Sistem surovog vladanja, prevarantskog življenja i udbaškog progona nepodobnih ugrađen je u većinski dio ovog urnisanog društva. Tu više ni medicina ne po maže...
Crnu Goru nije ubio sam depees. Iako organizuje njenu sahranu. Ubili su je profesionalni crnogorci. Podaničkog duha. Pojedinačno kukavice, hrabri jedino u jatu. Spremni da kljucanjem u glavu ovjere svaku ranjenu žrtvu režima.
Počinju njihovi domoljubni komentari na portalu. Odgovaram na neviđeno. Ne, nijesam patriota ako to podrazumijeva ćutanje o državnim zločinima. Da, stidim se javno većeg dijela nacije kojoj pripadam. Ne, ne umijem da volim masu. Samo pojedince, neke velike male ljude. Koji još drže do obraza, pravde i hrabrosti. Režim nije uspio da im ogadi sve ljudsko u čovjeku. Iako se svojski potrudio...
***
Veliki je trud uložen i da se Goranu Rodiću ogadi život u Crnoj Gori. Koja nije njegov zavičaj. Ali je uvijek držao do principa iz njenih viteških dana. Bez patetičnog zaklinjanja u čojstvo. Zauzvrat, iz Velike partijske, izvršne i pravosudne lože stigla je zahvalnica: Advokat Rodić je šef kriminalne organizacije. Kao njihov Don Ćićo. Ili Darko Šarić. Ili kao Svetozar Marović...
E, nije! Ne zato što odbijam da poštujem prezumpciju krivice. Nego zbog toga što stvarno znam da nije. Uzalud se trude, izviđam čovjeka 20 godina i stojim vam dobra da uvijek govori istinu. Punu! I Samo! Sve ostalo o njemu je laž Bezočna.
***
Advokati u doba komunizma bili simbol slobode i njen zaštitni znak. Zato su i branili nepodobne. Udba je pokušavala da ih zaustavi. Nikad tako prljavo kao danas.
Sjećam se priče o suđenju Srđi Popoviću. Zbog riječi koje jeste izgovorio. Nije mu podmetnuta buržoaska prostitutka. Mito da i ne pominjem. Osuđen je nepravedno, ali po paragrafu. Verbalni delikt bio je kažnjiv po zakonu.
Pamtim i sudbinu sjajnog Jora Barovića. Crnogorca iz vremena kad to ime još nije bilo za stid. Branio je glasovitijeg od sebe, Vlada Dapčevića. Zbog toga je likvidiran. U saobraćajnom udesu. I nepravedno i ne po paragrafu. Ali, manje mizerno od ove pješačke namještaljke Goranu Rodiću.
Dođe mi da se posthumno učlanim u KPJ. I budem portparol Aleksandra Rankovića. Od njega je bilo spasa makar u smrti. Naša demokratska Udba nosiće nas u apsanu i iz grobova...
***
Svi znaju da Goran Rodić ne nudi mito. I tvorci skandala i njihovi sljedbenici i posmatrači. I svi ćute. Liše Advokatske komore i još dva-tri glasa. Strah zastrašenih nekako bih i mogla da oprostim. Što će tek da rade nama kad ovo čine od advokata koji bi trebalo da nas brani... Ali, opoziciona politička elita je izabrana da zna - režim će svima činiti svašta dok traje ćutanje. To za praštanje nije...
Nije naša opozicija od juče... Potpuno joj je jasno da se ne radi o mitu. Nego o procesima u kojima je Rodić bio branilac. Poslije suđenja Pavlu Strugaru u Hagu i neznaveni su shvatili - za rat u Hrvatskoj kriva je crnogorska vlast, a ne ostarjeli đeneral. A slučaj Morinj bjelodano je pokazao dokle je spremna da ide u žrtvovanju nevinih kad treba sačuvati moć i novac.
Kaluđerski laz ostaće spomenik monstruoznosti. Uvozili su leševe s Kosova da bi u svijet izvezli priču o svojoj nevinosti u ratu ’99. A zastiđe od afere CKB izučavaće slobodni profesori prava. Kao nezapamćen primjer sedmogodišnje hajke na glas slobode iz Monitora i Vijesti...
Treba li da pominjem posljednju bruku... Od koje Milana Kneževića brani advokat Rodić. Što bi momak radio s đevojkom nego organizovao državni udar. Optužnica je raznesena u paramparčad, i to bez „nobela“. Tim pepelom napisana je priča o mitu . Sad je samo pitanje ko je sljedeći.
Da ostavim bar malo nade. Nijedan režim nije bio dovoljno zločinački da mu jednom nije došao kraj. A kad se to dogodi ovom našem, neka varijanta „nobela“ mnogima će biti jedini izlaz...
P.S. Glavnom specijalnom tužiocu ne želim „nobela“ ni u jednoj varijanti. Nego nešto mnogo gore. Da zdravo dočeka kraj svih ovih hajki. I živi još dugo, dugo poslije njih. U Crnoj Gori, naravno...
( Ratka Jovanović-Vukotić )