Koliko je svijet daleko od nuklearnog rata?
Praćenje borbene gotovosti ruskih nuklearnih snaga prioritet je američkih obavještajnih službi, objašnjava Metju Ban, stručnjak za nuklearno oružje i bivši savjetnik u administraciji predsjednika Bila Klintona
Rusija je interkontinentalnom balističkom raketom, na državni praznik Dan dostojanstva i slobode 21. novembra, napala ukrajinski grad Dnjepar.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da je u ratu prvi put upotrijebljeno oružje koje može da nosi nuklearno punjenje.
Prema informacijama koje je objavilo ukrajinsko vazduhoplovstvo, raketa je lansirana iz Astrahanske oblasti Ruske Federacije. Osim toga, Rusija je lansirala i aerobalističke rakete i nekoliko krstarećih projektila.
Neki od njih su uništeni, objavljeno je na Telegram profilu ukrajinskog vazduhoplovstva. Rusija je vojne aktivnosti intenzivirala pošto je Ukrajina upotrijebila zapadne rakete dugog dometa ATACMS i "Storm šedou" u napadima na regione Brjanska i Kurska u Ruskoj Federaciji.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je na to odgovorio promenom ruske nuklearne doktrine, proširivši uslove za upotrebu nuklearnog oružja.
Interkontinentalne balističke rakete mogu da nose nuklearne bojeve glave – zbog čega se postavlja pitanje koliko je realna opasnost od nuklearnog sukoba i kako bi zapadni saveznici Ukrajine trebalo da reaguju - što su istraživali ruski i ukrajinski servisi Glasa Amerike.
Stanje borbene gotovosti ruskih nuklearnih snaga
Praćenje borbene gotovosti ruskih nuklearnih snaga prioritet je američkih obavještajnih službi, objašnjava Metju Ban, stručnjak za nuklearno oružje i bivši savjetnik u administraciji predsjednika Bila Klintona.
"Koliko nam je poznato, oni su u pripravnosti. Sjedinjene Američke Države bile bi u zabludi, kada ne bi vjerovale da bi Rusija mogla da upotrijebi nuklearno, ukoliko želi da ga upotrijebi", smatra Ban.
Posljednji put, prema Banovim riječima, američki obavještajci su ozbiljno razmotrili opasnost da Rusija upotrijebi nuklearno oružje za udar na Ukrajinu krajem 2022. godine nakon uspješne kontraofanzive ukrajinskih oružanih snaga u oblastima Harkova i Hersona.
"Postoji mišljenje da ukoliko Ukrajina dostigne da bude ozbiljna prijetnja Krimu, za šta su šanse pedeset odsto, da bi se Rusija pod tim okolnostima opredijelila za upotrebu nuklearnog oružja", kaže Džon Erat iz Vašingtonskog Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju.
Erat vjeruje da je mala vjerovatnoća za tako nešto. On podsjeća da su tokom protekle dve godine pređene mnoge, kako ih označava, crvene linije, za tako nešto.
"Bili smo svjedoci prijetnji, direktnih i indirektnih, upotrebom nuklearnog oružja. Razgovaralo se o slanju tenkova, borbenih vozila Bredli, dodatnih sistema Patriot i lovaca F-16 u Ukrajinu. Ovog puta došlo je do promjene politike upotrebe nuklearnog oružja na papiru. To je potez koji ranije nije povlačen, ali je u skladu sa prethodnim reakcije Rusije na slične korake", smatra Erat.
On ukazuje da Rusija u ratu protiv Ukrajine koristi cjelokupno naoružanje koje joj je na raspolaganju.
"Ruska strana nema moralnih ograničenja u upotrebi nuklearnog oružja u Ukrajini. I uprkos tome, nikada nisu odlučili da ga koriste. To znači da procjenjuju da im to oružje neće biti od koristi", smatra Erat.
Ruski cilj zaustavljanja vojne pomoći Ukrajini
Tokom protekle dvije godine, Rusija je više puta prijetila upotrebom nuklearnog oružja. Stručnjaci ukazuju da je svrha toga zastrašivanje Zapada.
"Ruska politika se sastoji od dosljednih pokušaja da se primoraju zemlje da prestanu da podržavaju Ukrajinu, da se dokaže da Ukrajina ne može da ostvari pobjedu i da Rusiji treba dozvoliti da diktira uslove prekida vatre", objašnjava Džon Hardi - stručnjak za bezbjednost u vašingtonskoj Fondaciji za odbranu demokratija.
On je uvjeren da je potrebno da Zapad nastavi sa podrškom Ukrajini svim potrebnim sredstvima.
"Vjerujem da Ukrajini treba pomoći u gađanju ciljeva u Rusiji, uključujući i obezbjeđivanje više projektila. Da bismo to ostvarili potrebno je da Ukranjini obezbijedimo različite vrste projektila", kaže Hardi.
Međutim, Metju Ban, smatra da je rizik od nuklearnog rata najveći još od kubanske krize 1962. godine, kada je Sovjetski Savez razmjestio nuklearne rakete na Kubi. Ban naglašava da se u ovom slučaju nedvosmisleno treba koristiti diplomatiju.
"Malo se radi na umanjenu opasnosti, osim što se stalno pominje odvraćanje. Ali, samo odvraćanje bez diplomatije je opasno", upozorava Metju Ban.
Džon Erat podsjeća da su svojevremeno Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez uspjeli da umanje ukupan broj nuklearnih projektila za 80 odsto.
"Tokom Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez tvrdili su da je između 70.000 i 80.000 komada nuklearnog oružja bilo potrebno za sprečavanje Trećeg svetskog rata. Vremenom su shvatili da je ta brojka previsoka i ona je smanjena. Sada ih je u svijetu ostalo oko 15.000", napominje taj stručnjak.
Smatra i da dodatna smanjenja ne treba razmatrati, imajući u vidu napetosti u međunarodnim okvirima.
Štaviše, kako kaže, postoji opasnost od povećavanja broja nuklearnih glava, zbog činjenice da sporazum Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije smanjenju i ograničenju strateškog ofanzivnog naoružanja – START-3 – ističe 2026.
To je inače poslednji i jedini sporazum o smanjenju nuklearnog naoružanja između dve države koji je još na snazi.
( Glas Amerike, Ne.V. )