Nova dimenzija umjetnosti Verice Čuljković

Nakon dvije godine pauzuiranja od učešća na jednom od najvećih muzičkih takmičenja ne samo na starom kontinentu, već i u čitavom svijetu - Eurosongu, večeras će Crna Gora izabrati svog predsatvnika. O tome ko će to predstavljati Crnu Goru od 13. do 17. maja u Bazelu odlučivaće stručni žiri i publika, po evrovizijskom principu - 50:50.

Takmičarski dio Montesonga u dvorani Voco otvoriće debitantkinja Anastasija Koprolčec, a nakon nje stiže “Nova” i Tina Džankić, a zatim i Nemanja Petrović, Bend 9, Tamara Živković, Luka Radović, Đurđa Petrović Poljak, Katarina Bogićević, Nina Žižić, NeonoeN, Isak Šabanović, Glumci bend, Dolce Hera, Baryak, Verica Čuljković, a takmičenje zatvara Milena Vučić.

Verica Čuljković, već više od dvije decenije posvećena muzici, svojim talentom i svestranošću ostavila je dubok trag na crnogorskoj muzičkoj sceni. Kao violinistkinja, istraživala je mnoge žanrove, što joj je omogućilo da izrazi bogatstvo i širinu svog umjetničkog izraza. Članica je Crnogorskog simfonijskog orkestra, a večeras će prvi put biti u ulozi kantautora s obzirom na to da sama potpisuje muziku i tekst za pjesmu “Čuješ li” sa kojom će pokušati da izbori kratu za Bazel. U razgovoru za Vijesti ne krije da će upravo pojavljivanjem na crnogorskom izboru za predstavnika na Eurosongu otvoriti novo poglavlje u umjetničkoj karijeri...

Verice, do sada ljubitelji muzike uglavnom su te vezali za klasičnu muziku, a ako bi svirala druge žanrove, to su bili instrumentali. U jednoj emisiji si zapjevala i upravo ta interpretacija naišla je na oduševljenje. Koji je bio tvoj motiv kad si se prijavila za Montesong?

Moj motiv je bila želja da kroz muziku ispričam priču koja će doprijeti do ljudi, ne samo u Crnoj Gori već i širom Evrope. Pjesma “Čuješ li?” nosi univerzalnu poruku ljubavi, povezanosti i unutrašnjeg mira, ali istovremeno kroz nju provlačim i elemente crnogorskog identiteta, što mi je izuzetno važno. Takođe, godinama imam vjetar u leđa sa svih strana, uz savjete i pritisak da se prijavim za Eurosong, jer mnogi smatraju da sam prava osoba koja može dostojno predstaviti Crnu Goru. Kao muzičarka koja spaja tradiciju i savremeni izražaj, smatram da kroz svoju umjetnost mogu prikazati autentičnu sliku naše zemlje na međunarodnoj sceni.

Znači li to da je numera “Čuješ li” novo muzičko poglavlje Verice Čuljković?

Definitivno. “Čuješ li?” je moj prvi autorski rad na ovom polju vokalno-instrumentalne muzike, i kroz njega otkrivam jednu novu dimenziju svoje umjetnosti. Kao violinistkinja navikla sam da izražavam emocije kroz instrumentalnu interpretaciju, ali sada prvi put nudim nešto što sam sama stvorila i u literarnom izrazu. To je za mene uzbudljiv, ali i izazovan trenutak, jer se kroz ovu pjesmu predstavljam kao kantautor.

Jesi li inače ljubitelj muzičkih takmičenja i Eurosonga. Kakva su tvoja očekivanja kad je crnogorski izbor u pitanju?

Eurosong pratim od malena, jer mi se oduvijek dopadala njegova raznolikost i prilika da se različite kulture predstave kroz muziku. Montesong vidim kao fantastičnu priliku da Crna Gora pokaže svoju umjetničku i muzičku posebnost. Konkurencija je jako kvalitetna, što me kao učesnika jako raduje.

Sama si pisala muziku i tekst. Šta je bila inspiracija? Kome je posvećena, ko ti “čuva strah i mir”?

Pjesma je inspirisana univerzalnim osjećajem ljubavi i onim tihim trenucima kada osjećamo nečiju prisutnost i podršku, čak i kad te osobe nema fizički pored nas. Nije posvećena konkretno jednoj osobi, već toj ideji bezuslovne povezanosti. Ko mi čuva strah i mir? Moja porodica i muzika - oni su moj oslonac.

U aranžmanu pored violine koja instrument po kojem si poznata, takođe se provlače i etno crnogorski motivi. Koliko je bitno da se kroz pjesmu koja će nas predstavljati na Eurosongu čuje bogatsvo naše muzičke ostavštine?

Izuzetno je bitno. Muzika je most između prošlosti i sadašnjosti. Kada predstavljamo Crnu Goru, trebamo ponijeti sa sobom ono što nas čini jedinstvenima. Etno motivi, poput uvoda na guslama, donose autentičnost i podsjećaju na našu bogatu tradiciju. Smatram da su ti elementi ključni za povezivanje s publikom na dubljem nivou. Ova kompozicija ima i elemenat noviteta, što je meni u radu jako bitno, a to je da gusle koje su oduvijek bile epski instrument po prvi put u našoj muzici donose lirsku melodiju.

Pjesme sve sa ovogodišnjeg takmičenja su u etru već desetak dana. Jesi li zadovoljna reakcijama publike i koliko je uopšte dobro za samo takmičenje što su pjesme puštene prije istog, jer se broj pregleda izvođača dosta razlikuje i samim tim se stvaraju favoriti?

Reakcije publike su bile iznad mojih očekivanja. Ljudi su već počeli da pjevaju refren i to mi daje ogromnu motivaciju. Što se tiče ranijeg objavljivanja pjesama, mislim da je to mač sa dvije oštrice. S jedne strane, daje priliku pjesmama da sazru kod publike, ali s druge strane može favorizovati one s većom promocijom. Bitno je da na kraju scena odlučuje, a ja koristim ovo vrijeme da se za istu pripremim.

Uvod za sve ono što slijedi na Montesongu bila je i kompozicija “Violinegro”. Kroz ovaj instrumental, ali i spot, dotakla si se sudbine crnogorske virdžine. One su simbol snage, odricanja i prilagođavanja tradicionalnim okvirima života u patrijarhalnoj Crnoj Gori. Koliko je bilo teško kroz instrumentakl “Violinegro” prenijeti sudbinu virdžine?

“Violinegro” je bio veliki izazov. Virdžina simbolizuje snagu, odricanje i borbu za identitet, a sve te emocije sam nastojala prenijeti kroz muziku. Bilo mi je važno da kroz taj instrumental oživim njen svijet - tugu, osamu, ali i ponos. Spot je pomogao da se priča dodatno vizualizuje, ali su emocije u muzici ta nit koja povezuje prošlost i sadašnjost.

Kroz istoriju, žene u Crnoj Gori su bile čuvarke porodice i tradicije, često suočene s teškim životnim izborima i društvenim ograničenjima. Danas su žene uspješne i kad je karijera u pitanju, ali su rijetke one na koje “ne padaju” sve kućne obaveze kada se radno vrijeme završi. Znači li to da se uloga žene nije pretjerano promijenila, sem što su joj dodate i obaveze da radi i zarađuje?

Na površini izgleda da jesmo napredovali, ali duboko u sebi društvo još uvijek očekuje da žene preuzmu većinu odgovornosti kod kuće, čak i kada su uspješne na poslovnom planu. Često nosimo dvostruko veći teret, balansirajući karijeru i porodicu. Ipak, sve više žena se bori protiv tih očekivanja, rušeći predrasude i stvarajući nove standarde.

U današnjoj Crnoj Gori, žene sve više zauzimaju vidljive pozicije u društvu, umjetnosti i nauci, ali i dalje postoje borbe za ravnopravnost. Može li nam virdžina poslužili kao inspiracija za razgovor o snazi žena da se suoče s očekivanjima društva i izborima koji su im često nametnuti?

Apsolutno. Virdžina je simbol prilagodljivosti i otpornosti žena, što je relevantno i danas. Njena priča nas podsjeća da žene, iako često u nemogućim okolnostima, nalaze način da se izbore za svoje mjesto u društvu. To je inspiracija ne samo za razgovor o ravnopravnosti, već i o potrebi da se žene podrže u njihovim izborima, ma kakvi oni bili.

( Marija Vasić )