Brisanje granice između umjetničkog djela i posmatrača
Izložba “Beton”, crnogorskog umjetnika Stefana Todorovića, otvorena u Umjetničkom paviljonu ULUCG
“Ta povijest potiče iz Kine i priča o starom slikaru koji je pokazao prijateljima svoju najnoviju sliku. Na njoj je bio prikazan park i puteljak koji je vodio duž rijeke, te prolazeći kroz šumarak završavao pred kapijom iza koje je bila kućica. No, kada su se prijatelji osvrnuli za slikarem, ovoga nije bilo tu: bio je na slici. Tamo je hodio uskom stazom put kapije, stao je pred njom tiho, okrenuo se, osmjehnuo i nestao iza njenog krila”, priča Volter Benjamin.
Crnogorski umjetnik, Stefan Todorović, za “Vijesti” ističe da je ovaj citat ilustrativan u smislu brisanja granice između umjetničkog djela i posmatrača “što je lijepa teza” kojoj želi da se posveti, a pogotovo kada radi postavku izložbe.
Kratak opis o slikaru koji postaje junak sopstvene slike nalazi u katalogu samostalne Todorovićeve izložbe “Beton”, koja je otvorena u Umjetničkom paviljonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Posjetiocima će biti dostupna do 4. decembra.
Todorović kaže da je Benjamin filozof sa početka 20. vijeka koji je dosta uticao na teoriju umjetnosti i na razvoj misli tog doba.
“Taj citat je on često koristio i isticao u svojim djelima. On govori o kineskom slikaru koji se izgubio na svojoj slici sa koje je pozdravio prijatelje i nestao”, opisuje umjetnik.
On želi da uvede ljude u svoju umjetnost kroz način na koji postavlja stvari, “pa i neke igre”. Tako su se mogle primijetiti kraj zidova figure jabuke i breskve, povodom kojih umjetnik kaže da se orijentiše na stvari koje “samo prepozna”, a koje mogu da budu motivi.
“To je nešto sto sam ovog ljeta našao kao rekvizite neke predstave. Toliko su mi banalno djelovali - kao nešto što te nikad ne bi povuklo ili inspirisalo - da sam ih iskoristio za svoj rad. Onda sam ih stavio u okviru postavke, čisto da na neki način ‘rifrešuju’ ili osvježe percepciju nekog ko radi turu po galeriji, da može na drugaciji način da posmatra slike - da ne bude sve suvoparno i orijentisano ka onom što je na zidu”, ističe slikar.
Pored tog momenta u kom posmatrač postaje dio posmatranog, Todorović u umjetničkom stavu kataloga izložbe ističe da njegov rad nastoji da kroz umjetnost shvati moć transformacije svakodnevnih iskustava u univerzalne priče. Tako, “Vijestima” on objašnjava da je naziv “Beton” izabrao jer “asocira na nuklearnu sredinu, na naš svakodnevni život, na način kako se mi krećemo, osjećamo...”
“Tražio sam nešto što je jednostavno, zvučno, ne nužno povezano sa mojim radom, ali u nekom smislu mi daje neki kontekst”, kaže Todorović.
Navodi da beton kontrastira nešto na čemu on voli da insistira u svom radu - “to je slojevitost, neka vrsta senzualnosti”.
“Beton je krajnje jednostavan materijal i može se reći da je to na neki način smišljena provokacija - gruba je riječ provokacija - štos”, dodaje umjetnik.
Pored betona kao materijala koji zauzima mjesto kao simbolični naslov izložbe, Todorović u svom radu crpi inspiraciju iz recikliranih materijala.
“U njima prepoznajem tragove trajanja. Ja sam neka generacija koju je obilježio period neke krize, tranzicije, nečega što zvuči privremeno, a traje vječno. To je ‘status quo’ koji živiš stalno i to te na neki nacin fizički oblikuje kao individuu. Gubiš se u tome - nekakvom društvu koje nije usmjereno ka nekom određenom cilju, nego je zamrznuto. Takva ista deformacija se javlja na tim odbačenim predmetima i oslikava se”, obrazlaže on.
Kaže da su te teme - izgradnje i razgradnje, trajnosti i promjene, entropije - permanentne teme.
“To je nešto jednostavno nezaustavljivo i dokle imaš neki realan pristup ne možeš te teme da izbjegneš. Trudim se da imam takav pristup koji će da primijeti nešto konkretno što se dešava oko nas i između nas. To će uvijek ostati u fokusu mog rada”, ističe Todorović.
Ostvarujući taj pristup kroz svoje radove on balansira apstrakciju i prepoznatljivo, a u tome se “uglavnom vodi intuicijom i načinom dekonstrukcije kreativne ideje” koju ima.
“Preispitujem je i u tom preispitivanju proces sam vuče ka apstrakciji. Ako krenem od nečega konkretnog trudim se da taj motiv dekonstruišem i onda je to neki prirodni put koji ja nalazim na nečemu što bi bilo - apstrakcija je pravi termin - apstraktivnije od ostalog ili manje prepoznatljivo”, objašnjava Todorović.
Takođe, kako bi “stvari preveo u simboličko značenje ili se poigrao sa simboličkim značenjem stavljajući ga u drugi kontekst” on koristi mitologiju. Na izložbi se mogu vidjeti slike koje i u svojim nazivima eksplicitno iskazuju mitološku simboliku: “Ikarov let”, “Prah i pepeo (Venera)”, “Autoportret i drvo života”...
“Odnos prema mitologiji je dekonstruktivan - nešto obično, banalno, može biti posmatrano kao mitološko. Nije to ništa novo, to je princip nadrealista”, poručuje umjetnik.
( Anastasija Orlandić )