Ombudsman o smrti A. P. čije je tijelo nađeno 19. juna u Podgorici: Možda bi bio spasen, da je država brinula

Da li bi drugačije postupanje nadležnih u odnosu na pokojnog A. P. koji je ljetos nađen bez znakova života u svom stanu u Ulici Veliše Mugoše u Podgorici dovelo do takvog ishoda, ne može se sa sigurnošću tvrditi, ali propusta države u njegovom adekvatnom zbrinjavanju je bilo.

To se, pored ostalog, navodi u mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda koje je dostavljeno “Vijestima”, na osnovu upita koji je redakcija uputila Ombudsmanu 19. juna, a u vezi sa postupanjem nadležnih u ovom slučaju. Zaštitnik je tada, nakon novinarskog upita, formirao predmet i po sopstvenoj inicijativi započeo postupak ispitivanja.

A. P. pronađen je bez znakova života u njegovom stanu u Ulici Veliše Mugoše 19. juna, nakon što su komšije, kao i nekoliko dana prije toga, pozvale policiju, uz navode da komšiju nisu vidjeli nekoliko dana, te da se iz njegovog stana šire neprijatni mirisi.

Komšije su takav poziv uputile i 11. juna, uz iste navode, ali su, nakon što su službenici policije izašli na teren, od njih dobili objašnjenje da su iz Specijalne bolnice “Dobrota” u Kotoru dobili informaciju da je A. P. smješten kod njih.

Komšije su to tada negirale, navodeći da su se raspitivali u toj ustanovi i da im je iz kotorske Bolnice rečeno osoba imena A. P. nije hospitalizovana.

Prema onome što je Zaštitnik utvrdio tokom ispitnog postupka, A. P. se nije nalazio u Bolnici u Dobroti u vrijeme kada su iz policije njegovim komšijama saopštili suprotno, jer je on iz Specijalne bolnice za psihijatriju otpušten oko mjesec i po ranije.

Zaštitnik je, sa tim u vezi, utvrdio da dva državna organa nisu valjano iskomunicirala podatke o otpustu A. P.

“...Iz spisa predmeta proističe da postupajući službenici OB Podgorica, kada su izašli na lice mjesta, 11. juna nisu znali da je pok. X. Y. otpušten sa bolničkog liječenja, iako je Bolnica o tome dana 23. aprila telefonski obavijestila OB Podgorica. Dalje, iz spisa predmeta proizlazi i da su službenici OB Podgorica istoga dana ostvarili telefonski kontakt sa Bolnicom iz koje im je saopšteno da se pok. X. Y. nalazi na bolničkom liječenju, iako je on već bio otpušten 23. aprila 2024. godine. Jasno se zaključuje da ova dva državna organa nisu podatak o otpustu pok. X. Y. sa bolničkog liječenja iskomunicirali na odgovarajući način, niti je OB Podgorica sa ovim u vezi zatražilo podatak od nadležnog Centra za socijalni rad”, navodi se, pored ostalog, u mišljenju koje potpisuje zamjenica Zaštitnika Mirjana Radović.

Smrtni ishod (ni)je mogao biti spriječen

Slučaj A. P. specifičan je u postupanju Zaštitnika, jer od lica koje se smatra oštećenim u smislu žrtve povrede ljudskih prava i sloboda, u skladu sa zakonom, nije bilo moguće dobiti eksplicitnu saglasnost. Saglasnost, kako se navodi u zaključnoj ocjeni, nije mogla biti obezbijeđena ni od nasljednika, odnosno njegove porodice, jer pokojni A. P. nije imao bliže rodbine, niti se o postupanju/nepostupanju nadležnih organa prema njemu obraćao Zaštitniku za vrijeme života.

“Međutim, imajući u vidu okolnosti koje se tiču predmetne problematike i pridržavajući se načela pravde i pravičnosti izvjesno je da će pritužba biti ispitana i sa tog aspekta, na način što je izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju čiji materijal je sastavni dio spisa ovog predmeta”, navodi se u mišljenju i dodaje da “na osnovu sprovedenog ispitnog postupka Zaštitnik nije mogao utvrditi sve relevantne činjenice i okolnosti potrebne za davanje konačne ocjene o tome da li bi drugačijim postupanjem državnih organa smrt lica sa mentalnim oboljenjem pok. X.Y. mogla ili ne bi mogla biti spriječena”.

“Međutim, na osnovu stanja u spisima predmeta, Zaštitnik je identifikovao propuste države (sistema) u njegovom adekvatnom zbrinjavanju”, piše u zaključnoj ocjeni.

Briga na pauzi kad se ode na odmor i bolovanje

Naime, kako se dodaje, više lica su pokojnog A. P. prijavljivali Upravi policije, zbog različitih neadekvatnih reakcija (uhođenja, uznemiravanja, prijetnji, fizičkih napada, nedoličnih istupanja, govora mržnje) i drugih postupaka prema njima.

“Pok. X. Y. je prema svim indicijama, a usljed prirode svoje bolesti ponavljao prekršaje, zbog čega je kažnjavan i zbog čega mu je izricana zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi-ambulantski tretman. Odbijao je da uzima psihijatrijsku terapiju, iako je Centar za socijalni rad obezbijedio preuzimanje terapije, a koju patronažna služba nije mogla da realizuje zbog njegovog protivljenja”, stoji u mišljenju.

Kako se dalje navodi, nakon što je A. P. hospitalizovan u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, a zatim otpušten, o čemu je dopisom od 24. 4. 2024. godine Bolnica informisala Centar za socijalni rad, voditeljka slučaja je telefonskim putem stupila u kontakt sa njim, kada je on, između ostalog, naveo da je dobro.

Voditeljka slučaja je, dodaje se, u maju i junu 2024. godine koristila godišnji odmor i privremeno bila spriječena da radi (na bolovanju), a za to vrijeme, stoji u zaključnoj ocjeni, niko je nije mijenjao, “jer Centar ne praktikuje preraspodjelu predmeta tokom odsustva voditelja slučaja”.

U junu, jedanaestog, potom i 19, komšije sada pokojnog A. P. su pozvale policiju, uz navode da se iz njegovog stana osjećaju i šire neprijatni mirisi, kao i to da ga nisu viđali u posljednje vrijeme. Tokom druge intervencije, službenici podgoričke policije A. P. zatekli su u njegovom stanu bez znakova života.

U odnosu na podgorički Centar za socijalni rad, Zaštitnik navodi da je, do smještaja pokojnika u Specijalnu bolnicu za psihijatriju imao proaktivni pristup. Međutim, kako dodaju, “iz spisa predmeta proističe da pok. X.Y. nije bio predmet postupanja Centra u periodu nakon njegovog otpusta iz Bolnice 23. aprila, pa sve do otkrivanja njegovog beživotnog tijela 19. juna 2024. godine”.

“Sa tim u vezi, Zaštitinik ne može prihvatiti dio izjašnjenja postupajućeg Centra u kojem se navodi da je voditeljka slučaja u maju i junu koristila godišnji odmor i opravdano bila odsutna sa posla (koristila bolovanje), a da Centar ne praktikuje preraspodjelu predmeta tokom odsustva voditelja slučaja, te da u tom periodu Centar za socijalni rad nije imao ni pismene, ni usmene prijave od strane stanara, kao ni nadležnih službi kada je korisnik X. Y. u pitanju”, piše u zaključnoj ocjeni.

Zaštitnik stoga ukazuje “da je neprihvatljivo da kontinuitet pružanja usluga, odnosno blagovremenog i adekvatnog postupanja državnih organa u širem smislu, zavisi od personalnih rješenja, odnosno interne organizacije rada”.

“Naprotiv, državni organi, u konkretnom slučaju Centar, je dužan bio da postupa u skladu sa principom uvažavanja najboljeg interesa korisnika u ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, upravo imajući u vidu prethodne nalaze (higijenski zapušten stan i sl.) koji su ukazivali na umanjene kapacitete pok. X. Y. za samostalni život”, piše u zaključnoj ocjeni.

Sistem ne poznaje nadziranu medikaciju u kućnim uslovima

Zaštitnik u mišljenju ukazuje da zakoni ne mogu uvijek da tretiraju i sve vrste potreba, te da “sistem treba da odgovori i redovno preduzima sve raspoložive mjere i aktivnosti kako bi se licima sa mentalnim oboljenjem blagovremeno obezbijedila odgovarajuća socijalna, zdravstvena i druga neophodna zaštita”.

“Prije svega od blagovremenog postupanja po jasnim i unaprijed ustanovljenim procedurama, zavisi valjano ostvarivanje prava ovih lica kojima je ta zaštita potrebna, u krajnjoj liniji i zdravlje tih lica...”, piše u mišljenju.

U odnosu na slučaj A. P., Zaštitnik primjećuje da je, i pored toga što od Suda za prekršaje u Podgorici više puta izrečena zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi-ambulantski tretman, izostala nadzirana medikacija, uzimanje propisane terapije.

“Koja je, sudeći po konkretnim okolnostima predmeta, vjerovatno bila jedan od ključnih, ako ne i ključni faktor neprikladnog ponašanja pok. X. Y. prema okolini. Zaštitnik još jednom upozorava da naš sistem ne poznaje značaj i neophodnost nadzora nad uzimanjem terapije pacijenata sa mentalnim poremećajem u kućnim uslovima. Takođe nije predviđen obilazak ljekara psihijatra i praćenje pacijenta u kućnim uslovima”, navode u mišljenju, uz preporuke resorima zdravlja i socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, a preporuke su upućene i podgoričkom Centru za socijalni rad.

Ministarstvu zdravlja na čijem je čelu Vojislav Šimun i Ministarstvu socijalnog staranja, koje vodi Damir Gutić, upućene su iste preporuke, pored ostalog, da ojačaju kapacitete lokalnih centara za mentalno zdravlje, da usluge centara za mentalno zdravlje u zajednici prošire sa ambulantnog liječenja na terenski rad, te da, u saradnji sa Upravom policije, izrade protokol kojim bi se precizno definisale uloga, procedure i saradnja postupajućih službenika, uključujući zaposlene u centrima za mentalno zdravlje, centrima za socijalni rad i policijske službenike u cilju blagovremenog, sinhronizovanog i multisektorskog pristupa u radu sa mentalno oboljelim osobama.

Podgoričkom Centru za socijalni rad preporučeno je da interno organizuje rad na način da se obezbjeđuje kontinuirano postupanje Centra u slučajevima odmora, odnosno privremene spriječenosti za rad pojedinačnog voditelja/ke slučaja.

Bolnice samo ako je nužno, neophodni dobri servisi u zajednici

Zaštitnik u mišljenju podsjeća na jedno ranije, iz decembra 2016, kada je stručnjak kojeg su angažovali u nalazu naveo da se “savremena stremljenja psihijatrije u svijetu ... baziraju na tzv. ‘psihijatriji u zajednici’.

“Što podrazumijeva što kraći boravak pacijenta u instituciji (samo u fazi pogoršanja- kada je to zaista nužno) i što brži povratak u zajednicu”, piše u dokumentu.

Kao primjer navodi se italijanski model, gdje godinama ne postoje psihijatrijske bolnice azilnog tipa (tipa Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti), već su prisutni dobro razvijeni servisi u zajednici, koji, kako dodaju, kontinuirano prate funkcionisanje i ponašanje pacijenata u vaninstitucionalnom okruženju.

( Damira Kalač )