Nova šansa za Bliski istok

Bliski istok i riječ "prilika" rijetko se pojavljuju u istoj rečenici, i to s dobrim razlogom. Ipak, ima osnova da vjerujemo da se približavamo izuzetku. Šansa - ako ne za sklapanje trajnog mira, a ono bar za okončanje aktuelnih sukoba i sprečavanje novih - zaista kuca na vrata. Pitanje je da li će politički lideri ta vrata i otvoriti.

Izrael je uništio vojne kapacitete Hamasa u Pojasu Gaze i Hezbolaha u Libanu. Ipak, nastavak vojnih operacija sve više nailazi na ograničenja zakona opadajućeg efekta, budući da je sve manje preostalih ciljeva od ključnog značaja.

Osim toga, nastavak vojne kampanje ugrožava regionalni i globalni status zemlje. Odluka Međunarodnog krivičnog suda da izda naloge za hapšenje premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta najnoviji je signal da bi politička izolacija i ekonomske sankcije mogle zadesiti Izrael ukoliko ne promijeni kurs.

Argumenti za prekid vatre na oba fronta su snažni. Nedavni sporazum između Izraela i Hezbolaha zahtijeva da Hezbolah (koji je toliko oslabljen da je odustao od insistiranja na povezivanju prekida vatre u južnom Libanu sa onim u Gazi) premjesti svoje teško naoružanje sjeverno od rijeke Litani, dalje od granice s Izraelom. Libanska vojska će patrolirati južnim Libanom, dok će se izraelske odbrambene snage povući iz te oblasti i obavezati da tamo neće održavati prisustvo. Izrael je dobio uvjeravanja da će, pod određenim uslovima, i dalje moći da preduzima vojne akcije protiv Hezbolaha kako bi osujetio pokušaje grupe da se ponovo pozicionira duž granice ili ako se bude pripremala za napad.

Ovaj će sporazum, ako bude poštovan, omogućiti da se, nakon više od godinu dana raseljeništva, oko 60.000 Izraelaca vrati u svoje domove. Prekid vatre će omogućiti preopterećenoj izraelskoj vojsci da se oporavi i fokusira na druga pitanja, uključujući Iran, koji se sve više približava razvoju nuklearnog oružja, što bi predstavljalo egzistencijalnu prijetnju za Izrael. Prekid vatre će takođe poštedeti Liban i njegov narod od daljeg uništenja.

Iako bi prekid vatre pružio Hezbolahu određeno vrijeme i prostor za pregrupisavanje, zbog čega ga neki u Izraelu i osporavaju, beskrajne vojne operacije neće donijeti mnogo koristi. Hezbolah se može oslabiti, ali ne i potpuno eliminisati, što pokazuje i neuspješna izraelska okupacija južnog Libana u prošlosti. Cilj Izraela bi trebalo da bude obnova odvraćanja, a sporazum to omogućava.

Gaza predstavlja mnogo složeniji izazov. Nejasno je da li će Hamas pristati na prekid vatre, ali je on značajno vojno oslabljen i možda će imati poteškoća da se odupre primirju ako Izrael pristane na uslove koji se smatraju razumnim.

Ali, hoće li se Izrael saglasiti? Mora, jer će mu primirje omogućiti da vrati više od stotinu talaca koji su ostali u Gazi. Prema podacima izraelskih obavještajaca, polovina njih je još uvijek živa.

Pored toga, kao i u slučaju Libana, nejasno je šta bi Izrael mogao dodatno da postigne nastavkom vojnih operacija u Gazi. Hamas svakako nije u stanju da pokrene još jedan napad poput onog 7. oktobra 2023. godine. Međutim, izraelsko odbijanje da započne diplomatski proces koji bi Palestincima omogućio ostvarenje elemenata njihovih nacionalnih težnji omogućilo je Hamasu - sa svojim insistiranjem na beskonačnoj borbi - da ostane relevantan.

Veliko pitanje, dakle, glasi: da li će Izrael pristati na politički proces koji otvara mogućnost (ma koliko daleku, punu uslova i nejasnu u pogledu teritorijalnog obima) stvaranja palestinske države. Kratkoročno gledano, takav proces bi otvorio put za raspoređivanje regionalnih stabilizacijskih snaga u Gazi i uspostavljanje diplomatskih odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. Dugoročno gledano, pravilno uspostavljena palestinska država omogućila bi Izraelu da ostane i jevrejska i demokratska zemlja, a takođe i prosperitetna i bezbjedna.

Neki u Izraelu preferiraju drugačiju budućnost - sa izraelskim naseljima u pojasu Gaze i aneksijom velikih djelova Zapadne obale. Ukoliko im se želje ne ispune, glasno prijete da će svrgnuti Netanijahuovu vladu. Ovo je rizik koji je Netanjahu pažljivo izbjegavao, jer će se, kada izgubi vlast, suočiti sa odloženim suđenjem i zvaničnom istragom zbog neuspjeha Izraela da spriječi na napad Hamasa 7. oktobra i odgovori na njega.

Donald Tramp, čiji predstojeći povratak u Ovalni kabinet 20. januara 2025. godine već počinje da utiče na razvoj događaja, mogao bi se pokazati kao odlučujući faktor. Izraelska desnica vidi njegov povratak kao priliku za postizanje svojih maksimalističkih ciljeva i čak 2025. nazove godinom uspostavljanja izraelskog suvereniteta nad Zapadnom obalom i šansom za smanjenje palestinske populacije u Gazi kroz "dobrovoljnu emigraciju. Tramp je, međutim, izrazio želju da smiri tenzije u regionu.

Tramp je u stanju da postigne ovaj cilj. Zahvaljujući razvoju događaja u Libanu, Netanjahu je možda postao dovoljno jak da odgurne svoje krajnje desničarske koalicione partnere i formira novu vladu bez njihovog učešća, ili čak dobije novi mandat od birača. Ali čak i da se to i ne desi, Tramp, koga izraelska desnica smatra prijateljem, može da izvrši pritisak na Netanijahua i njegovu vladu na način na koji predsjednik Džo Bajden nije mogao. Netanjahuu će biti teže da se odupre Trampovom pritisku, a Trampu će biti mnogo lakše da pravi i održava takav pritisak jer ima podršku američkih evangelista i određenih američkih jevrejskih zajednica.

Pada mi na pamet Ričard Nikson. Kako kažu - Nikson nije morao da brine o Niksonu, pa je zato mogao da uspostavi kontakt sa Maovom Kinom.

Danas se to isto može reći i za Trampa. Mogao bi da gradi na uspjehu primirja u Libanu i zahtijeva isto u Gazi, čime bi započeo potencijalno obećavajući diplomatski proces. Ovo bi bio ogroman uspjeh za 47. predsjednika. Šansa postoji, treba je iskoristiti.

Autor je predsjednik emeritus Savjeta za međunarodne odnose SAD; bio je direktor za planiranje politike u Stejt departmentu od 2001. do 2003.

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)

( Richard Haass )