Zamijene novčanicu ili pišu policiji - reporteri “Vijesti” u prostorijama CBCG u kojima se provjerava oštećeni novac

Neki od građana bankama ne povjeravaju novac na čuvanje i ušteđevinu drže u slamarici, kesi na tavanu, ormaru ili na drugim mjestima. Moljci, požar, poplava ili bilo kakva druga nepreviđena okolnost, ponekad mogu da ugroze trud i dugogodišnju štednju.

Osim toga, brzina modernog života i još brži povratak kusura i prebiranje džepova, nekada dovedu do cijepanja novčanica i sličnih oštećenja.

Takvi i drugi slučajevi oštećenja rješavaju se u starijoj zgradi Trezora, u centru Podgorice, gdje se, pod budnim okom kamera i elektronskih sistema zaključavanja, oštećeni novac može zamijeniti.

Ako je sve regularno, procedura zamjene oštećenog novca uz ličnu kartu i popunjavanje formulara - jednostavna je i brza, u šta su se uvjerili reporteri “Vijesti” pri posjeti Odjeljenju za snabdijevanje gotovim novcem Trezora Centralne banke (CBCG).

Za sat vremena, šalter su posjetile dvije starije gospođe koje su tražile zamjenu, jedna zbog pocijepane novčanice, dok je druga tražila da novom zamijeni stariju verziju novčanice.

Ne dolaze ipak svi sa tako običnim i poštenim zahtjevima - novac se cijepa i traži zamjena novčanice nekoliko puta po osnovu istog apoena, prave se mozaici i djelovi različitih novčanica lijepe u jednu, izbjeljivačem se ispira farba sa novca označenog protiv krađe, siječe se novčanica kako bi se dobile dvije u zamjenu... Te i slične situacije su samo dio onoga sa čime se susreću zaposleni na drugoj strani šaltera...

Ništa bez 55 odsto novčanice

Prvo i osnovno pri zamjeni novčanice jeste da od nje postoji najmanje 55 odsto, ili da se u slučaju cijepanja posjeduju svi originalni komadi.

To su, kako ističe saradnica u Odjeljenje za snabdijevanje gotovim novcem Sonja Pavličić koja radi na šalteru, uz autentičnost i porijeklo, glavni uslovi kako bi se zamjena oštećenog novca uopšte razmatrala. Naglasila je da imaju i šablon Evropske Centralne banke za utvrđivanje površine novčanice, pa neće prihvatiti novčanice koje imaju manje od 55 odsto površine.

Pavličić je kazala da se na osnovu višegodišnjeg iskustva može gotovo odmah utvrditi da li je novac za zamjenu ili ne, ali i da ovaj pult služi za zamjenu manjih količina. Napomenula je da je zamjena oštećenog novca u CBCG potpuno besplatna i da nema provizija.

“Nekada se desi da građani kombinuju i lijepe novčanice, pa ako postoji element neke druge novčanice, donesena se smatra falsifikatom. Znači, ne smije biti nikakvih papirića, ništa dodatno, već isključivo originalna novčanica. Bilo je primjera da građani prerežu novčanicu na pola, sa ciljem da za jednu dobiju dvije, ali apoen mora imati serijski broj i 55 odsto površine, zbog čega je druga strana nezamjenjiva. Dešava se da se donesu i izgorjele novčanice, a u tom slučaju tražimo od Uprave policije dokaz po proceduri o požaru, kao i zapisnik”, naglasila je Pavličić.

Osim novčanica, Pavličić je dodala da im na šalter pristižu i građani sa kovanicama, za koje se na osnovu oštećenja pretpostavlja da ih donose zbog obilazaka plaža sa sa detektorima za metal. Taj novac je, kako kaže, često neprepoznatljiv, pa se ne može utvrditi o kojim je kovanicama riječ, ne prolaze ni provjere u mašinama za obradu, pa se ne mogu zamijeniti.

Šefica Odjeljenja za snabdijevanje gotovim novcem Marija Vujović je naglasila da je i za kovanice najvažnije da se mogu prepoznati zavisno od stepena oštećenja, te da to rade uz pomoć najsavremenijih mašina, nabavljenim u skladu sa standardima Evropske Centralne banke.

“Iako uporedna praksa drugih država pokazuje da se kovanim novcem najčešće bave ministarstva finansija, a centralne banke samo novčanicama, CBCG vrši konverziju i papirnog i kovanog novca. Pored generalno dobre saradnje sa građanima, susretali smo se i sa nekim negativnim primjerima, odnosno pokušajima da se prevare službenici Trezora, kao i pokušaja zloupotrebe zamjene oštećenog novca. Na primjer, dešava se da lice pocijepa jednu novčanicu, a zatim u nekoliko pokušaja traži zamjenu više puta na osnovu djelova iste, ima slučajeva da djelove različitih zalijepe u jednu tvrdeći da je riječ o jedinstvenoj novčanici, ili da pokuša da zamijeni novčanice koje su namjerno oštećene ili potiču iz kriminalnih radnji”, istakla je Vujović.

Nema štampe ni uništavanja

Ona je naglasila da im praćenje standarda u opremi olakšava posao i otklanja potencijalne probleme, te da dobijaju i redovne obuke od kolega iz nacionalnih centara CBCG za prepoznavanje novčanica, kovanica i borbu protiv falsifikovanja.

“Vijesti” su ove centre posjetile u avgustu, a njihove kancelarije se nalaze svega nekoliko metara od ovih šaltera, pa Vujović ističe da uvijek postoji komunikacija u slučaju neke dileme.

Sa druge strane, pri oduzimanju sumnjivog novca i sumnji na kriminalne radnje, Pavličić je pojasnila da se tada mijenjaju i procedure, odnosno popunjava se potvrda o privremeno zaplijenjenom novcu. U te dokumente se upisuje valuta, apoen, serijski brojevi i lični podaci, a zatim i zahtjev za analizu autentičnosti novca. Taj proces, kako kaže, rade kolege iz nacionalnog centra za borbu protiv falsifikovanja, koji prave stručni nalaz.

“Nakon izvršene analize i pripreme izvještaja, dopis se upućuje Upravi policije na dalju provjeru novčanica za koje postoji sumnja u autentičnost, porijeklo i sl. Ukoliko se utvrdi da se zamjena oštećenog novca ne može izvršiti u redovnoj proceduri, odnosno da će iziskivati dodatne aktivnosti i troškove, podnosilac može nastaviti proceduru uz obavezu da nadoknadi troškove zamjene novca. Ukoliko ne želi da se izlaže dodatnim troškovima, ima pravo da odustane od dalje procedure. U slučaju odustajanja od zahtjeva za zamjenu, Trezor zadržava oštećeni novac”, naglasila je Pavličić.

Vujović je dalje pojasnila da se nakon što građani pristanu na dalje korake, novac šalje korespodentskoj banci u inostranstvo na postupanje i potencijalnu zamjenu. Istakla je da u slučaju da se novac oduzme, od te banke traži zvanični nalaz, odnosno dopis sa podacima zašto je to učinjeno, zašto je novac sumnjiv i koja je vrsta falsifikata u pitanju...

“U najvećem broju slučajeva zamjena se završava na šalteru, ili nakon ekspertize i procjene policije, ali svakako imamo i predmete koji su zbog složenosti postupka i uključenosti više institucija, još uvijek na čekanju. Zamjena novca u drugim centralnim bankama je mnogo jednostavnija, jer CBCG nije emisiona banka, pa nema pravo štampanja novca i samim tim ni pravo uništavanja. CBCG oduzeti oštećeni novac mijenja preko korespondentskih banaka u inostranstvu, procedura je prilično zahtjevna jer podrazumijeva zvanične analize tog novca od strane autorizovanih tijela za analizu novčanica i kovanica eura”, naglasila je Vujović.

Nekada uopšte nema zamjene

Vujović ističe da imaju dobru saradnju sa kolegama iz evropskih banaka, pa su razmjenom podataka u toku, u slučaju da se sumnjivi novac pojavi na crnogorskom tržištu.

Vujović zbog procedura nije mogla detaljnije da govori o ovim slučajevima, ali je istakla da je prije nekoliko godina došlo do krađe u jednoj stranoj zemlji, pri čemu su se pojavile novčanice sa specifičnim serijskim brojevima, koje nisu smjeli da mijenjaju, iako su bile autentične.

Vujović ističe da se dešava da takav novac dođe do Crne Gore, s obzriom na veliki broj turista koji dolazi u državu, ali da zakonski sumnjivi novac ne mogu da vrate i puste ga u promet, pa ga zadržavaju. Dodala je i da se većina pokušaja zamjene neispravnog novca lako utvrdi.

“Pored pomenutih pokušaja lijepljenja dijelova novčanica kako bi dobili obaveznih 55 odsto, donose nam i novac koji potiče iz krađe koji je ofarban bojom za zaštitu. Pojedinci nekako dođu do tog novca, pa kako ga nigdje ne mogu upotrijebiti, pokušaju da skinu tu zaštitnu boju, da ga raznim sredstvima izbijele i da ga kod nas zamijene. To se takođe vrlo lako ustanovi. Kroz iskustvo se može u određenim slučajevima lako pretpostaviti da je li oštećenje nastalo slučajno ili namjerno”, naglasila je Vujović i istakla da im je saradnja sa policijom kvalitetna i dugogodišnja.

Sa druge strane, na šalteru u centru Podgorice se u slučaju da su u slamarici ostale i nekadašnje njemačke marke, mogu i one zamijeniti u eure.

Crna Gora je krajem prošlog vijeka, radi zaštite ekonomije, odučila da napusti dinar i preuzme sva ovlašćenja nad monetarnom politikom. Tako je krajem 1999. odlučeno da se uvede dvovalutni sistem, koji su činili dinar i njemačka marka.

Marka je postala jedini način plaćanja tek početkom 2001. nakon što se utvrdilo da je u opticaju dovoljna količina tog novca. Nju je već početkom 2002. naslijedio euro - valuta u kojoj se i danas vrši plaćanje u Crnoj Gori.

Nema zamjene bez provjere identiteta

CBCG, između ostalog, neće mijenjati oštećeni novac ako postoji osnovana sumnja da nije autentičan, da je oštećen u kriminalnim radnjama a nije okončan postupak kod nadležnih, da je šteta nanijeta namjerno (bušenje novčića) ili da je kovanica imala značajniji gubitak težine.

Pavličić je istakla da neće biti zamijene ni u slučaju novca oštećenog sa nečasnim namjerama, sumnje da su euro novčanice zaprljane pa predstavljaju rizik po zdravlje i bezbijednost...

“Centralna banka ne vrši zamjenu u slučajevima većeg broja euro novčanica sa istim ili veoma sličnim oštećenjima dostavljenih od strane jednog ili više podnosilaca zahtjeva, kada podnosilac ne može dokazati svoj identitet, vlasništvo ili porijeklo novca, veće količine oštećenih euro novčanica i kovanog novca za koji postoji sumnja da su unijete u Crnu Goru, kovanog novca koji nije obradiv na dostupnim mašinama za obradu jer je značajno oštećen, ima greške ili nije prepoznatljiv, ako je očigledno da je oštećenje nastalo neuobičajnim uticajem i vizuelno se ne može utvrditi kojeg je apoena, ako su promijenjene karakteristike zaštite nočanica ili kovanica”, kazala je Pavličić.

( Mirko Kotlaš )