Joanikije odlikovao Milorada Gogića: "Dijelio pravdu po zakonu, a ne pod uticajem politike i moćnika"

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Joanikije odlikovao je bivšeg sudiju i predsjednika Ustavnog suda Milorada Gogića.

Njemu je uručen Orden Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena, najveće odlikovanje Mitropolije crnogorsko-primorske. Joanikije je 4. decembra služio liturigiju u crkvi u Gornjem Ostrogu.

U saopštenju na sajtu MCP piše da je Gogić "dijelio pravdu onako kako zakoni ove države propisiju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika" i da se "u svom služenju pravdi rukovodio božanskim i ljudskim zakonima".

Gogić je trenutno angažovan kao stručni saradnik u kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića.

„Nama je uvijek dovoljno samo to da se primjenjuje pravda i da svima bude jednako, a nije bilo jednako dugo vremena. Jedino Srpska pravoslavna crkva nije mogla dugo godina dobiti temeljni ugovor, a druge crkve i vjerske zajednice su to dobile bez ikakvih problema. A onaj zlokobni zakon koji je bio izglasan u Skupštini Crne Gore pod pritiskom tadašnjeg režima, on je donešen samo da bi se primjenjivao nad Mitropolijom crnogorsko-primorskom i ostalim eparhijama Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jer su sve druge vjere bile regulisale svoj položaj putem temeljnih ugovora. Dade Bog i Sveti Vasilije Ostroški te taj zlokobni zakon ostade mrtvo slovo na papiru i vrati se kao bumerang onima koji su ga smišljali i koji su ga na onakav neljudski i nečastan način donosili“, rekao je Joanikije.

Kaže da je poslije toga donijet zakon kojim je SPC "dobila ono što su dobile i druge vjerske zajednice" te da je on, "iako nije idealan, prihvatljiv za ovo vrijeme" i nije štetan ni za jednu vjersku zajednicu, pa ni za SPC. Rekao je da je nakon toga stvarana atmosfera kako se ne bi potpisao temeljni ugovor.

„Međutim, bilo je pametnih ljudi koji su se potrudili, kojima je vladika zablagodario, među kojima je i tadašnji predsjednik Vlade koji je potpisao temeljni ugovor sa patrijarhom srpskim Porfirije", piše u saopštenju MCP.

„Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore. Ni protiv jednoga temeljnog ugovora nijesu ustajali, ali protiv ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom su ustale mnoge družine, pa čak, žao mi je to što moram danas reći, i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Ali nije to mišljenje prošlo kroz redovnu proceduru, nego je i ono donešeno nezakonito, tako da ne pada sramota na cijelu Akademiju, ali na pojedine ljude sigurno je ta sramota pala i neće se tako lako oprati“, kazao je Joanikije.

Iako je, kaže, sve bilo usklađeno sa Ustavom i zakonima Crne Gore, kako bi SPC „samo bila ravnopravna sa ostalim vjerskim zajednicama, ni to nije bilo sigurno kada je došlo do Ustavnoga suda, jer je bilo pritisaka i podmetanja".

„Gospodin Mićo Gogić je učinio sve samo da se primijene načela Ustava i zakona kako i u drugim slučajevima, tako i na Temeljni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Zato smo blagodarni g. Miloradu Miću Gogiću koji je bio čovjek na svom mjestu u tom momentu, kao što je bio, naravno, i ranije. I Bog je dao da baš u njegovo vrijeme, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Hvala vam što ste bili čovjek među ljudima, naravno da ste imali i obrazovanje, ali ste imali i hrabrost da primijenite pravdu i zakon onako kako treba, jer ste bili, znamo, pod velikim pritiskom da sve to bude drugačije“, kazao je Joanikije i zaključio:

„I kao što vidite nijesmo mi manastir Ostrog ponijeli u Šumadiju, niti smo okupirali Crnu Goru, nego smo tu gdje smo bili vjekovima, i ne mislimo nikuda odavde ići. I mislimo da Crkva koja je stvorila tolike svetinje, podigla u slavu Božiju i obnovila ih u novo vrijeme, koja je u novije vrijeme podigla saborne hramove koje su na ponos grada Podgorice i Bara i Berana, i sve opet iznova ukrasila koliko je mogla, da samo radi na dobro Crne Gore i za njenu sadašnjost i za njenu budućnost. Naravno, vodeći mnogo računa da se ne krivotvori naša istorija jer su za sve ovo što imamo naši preci krv svoju prolijevali i glave svoje na oltar otadžbine prilagali.“

( B.H. )