Vuksanović: Pitam se na koji način smo dozvolili da određene grupe budu percipirane kao "izvan društva"

Način na koji društvo percipira invaliditet ključni je uzrok nepristupačnosti i nedovoljnog poštovanja prava osoba s invaliditetom (OSI), jer upravo taj stav utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju.

To je kako je saopšteno iz PR Centra poručeno na završnoj konferenciji "Ka inkluzivnom društvu - povećanje svijesti o pravima i iskustvima LSI", koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), u okviru projekta "Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o LSI", koji sprovodi uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Direktorica CEDEM-a, Nevenka Vuksanović, kazala je da završna konferencija, koja je posvećena ka inkluzivnom društvu, ima za cilj podizanje svijesti o pravima i iskustvima osoba s invaliditetom.

„Sam naziv projekta – Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o osobama s invaliditetom – jasno ukazuje na naš cilj. Međutim, želim podijeliti lično razmišljanje o terminu „inkluzija“, koji ponekad može zvučati neadekvatno. Ovaj termin implicira da postoji dio društva koji treba uključiti, kao da je izvan njega – što nije tačno“, kazala je Vuksanović.

Kazala je da su OSI oduvijek bile sastavni dio našeg društva.

„Pitam se u kojem trenutku smo kao društvo pogrešno postavili percepciju i na koji način smo dozvolili da određene grupe, bilo da su to osobe s invaliditetom, romska i egipćanska zajednica ili žene, budu percipirane kao „izvan društva“. Današnji događaj je prilika da se zapitamo: koliko smo napredovali, gdje smo trenutno i šta još možemo učiniti? Kao pojedinci i kao profesionalci na različitim pozicijama, imamo odgovornost da doprinesemo pozitivnim promjenama“, rekla je Vuksanović.

Projektna koordinatorka CEDEM-a Milena Kovačević kazala je da je posebno značajno što se konferencija održava uoči Dana ljudskih prava, 10. decembra, i neposredno nakon 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, što nas, kako je navela, podsjeća na važnost jednakosti i ravnopravnosti svih članova društva.

Kazala je da su u okviru projekta izradili Zbirku presuda Evropskog suda za ljudska prava, publikaciju sa ciljem unapređenja pristupa pravdi za osobe sa invaliditetom.

„Realizovali smo monitoring pravosuđa: pratili smo pristup pravdi i jednakost u sudskim postupcima čiji su učesnici osobe sa invaliditetom, te identifikovali prepreke poput arhitektonskih barijera, nedostatka pravne pomoći i proceduralnih ograničenja. Rezultat ovog monitoringa je sveobuhvatan izvještaj koji ćemo detaljno predstaviti tokom panela“, rekla je Kovačević.

Kazala je da u u okviru kampanje "Riječi koje mijenjaju svijet" kreirali postere za društvene mreže i objavili eseje autorki Dragane Đokić i Anđele Radovanović, koji nude nove perspektive na prava osoba sa invaliditetom.

„U okviru našeg podkasta "Pravo u CEDEM-u", realizovali smo epizode posvećene pravima osoba sa invaliditetom, kako bismo podstakli mlade na aktivnu borbu za svoja prava“, navela je Kovačević.

Tokom panel diskusije „Gdje smo danas: inkluzija i jednaka prava u našem društvu“, generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević, pojasnila je da taj direktorat primarno ima koordinativnu ulogu u kreiranju politika, predlaganju zakona i podzakonskih akata, kao i praćenju usklađenosti sa međunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava lica sa invaliditetom.

„Nažalost, iako smo još 2017. godine bili obavezni da razvijemo akcioni plan za implementaciju dobijenih preporuka, taj zadatak nije završen. No, već ove godine preduzeli smo pripremne aktivnosti koje uključuju konsultacije sa CRPD komitetom i planiranje ranih konsultacija u prvim mjesecima 2025. godine. Te konsultacije će uključiti građane, organizacije lica s invaliditetom, državne organe i sve zainteresovane strane kako bi doprinos bio sveobuhvatan i inkluzivan“, istakla je Rakočević.

Smatra da je jedno od ključnih pitanja usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, koji kako je ocijenila ima višestruku važnost.

„Prvo, omogućava formiranje Zavoda za vještačenje i vođenje registra lica sa invaliditetom. Drugo, uspostavlja jedinstvene norme za utvrđivanje invaliditeta, čime se prevazilaze trenutne nejasnoće i nedostatak podataka o vrstama i broju lica sa invaliditetom. Posebno bih istakla da je zakon ključan za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, naročito u oblasti zdravstvene zaštite“, rekla je Rakočević.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić, podsjetila je na nezavisni monitoring mehanizam, koji je predstavila 3. decembra, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, u Skupštini Crne Gore.

„Kroz terenski rad, analize i radionice, sačinili smo konkretne i opšte preporuke za unapređenje prava osoba sa invaliditetom. Posjetili smo deset opština i 30 ustanova, uključujući institucije socijalne, obrazovne i zdravstvene zaštite. Fokusirali smo se na oblasti kao što su: vaspitanje i obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita, pristupačnost i saradnja organizacija osoba sa invaliditetom sa organima vlasti“, rekla je Dobardžić.

Kazala je da uloga te institucije nije samo da se identifikuju prepreke, već i da predlažu konkretne mjere za njihovo prevazilaženje.

„Izvještaj je dostupan na zvaničnoj stranici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, gdje su jasno prikazane preporuke, pravni i institucionalni okvir, kao i zatečeno stanje. Jedan od izazova koji ostaje pred nama jeste održivost ovog mehanizma, kao i nastavak posjeta opštinama koje nisu bile uključene u prvu fazu rada“, navela je Dobardžić.

Govoreći o inkluziji, savjetnica za inkluzivno obrazovanje u Zavodu za školstvo, Anita Marić, kazala je da najveće prepreke nisu samo fizičke ili sistemske, već često predrasude – „one koje nosimo sa sobom i koje mogu biti najveća barijera razvoju društva“.

„Inkluzija, onako kako je mi shvatamo, predstavlja proces koji otvara institucije i povezuje ljude, omogućavajući jednak pristup pravima za sve. Naši napori u Crnoj Gori temelje se na zakonima kao što su Zakon o obrazovanju i vaspitanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, te strateškim dokumentima poput Strategije razvoja inkluzije u obrazovanju, koja uskoro ističe, a već radimo na novoj koja će obuhvatiti reformu cjelokupnog obrazovanja“, rekla je Marić.

Ukazala je da posebnu pažnju posvećuju prilagođavanju nastave kroz izradu individualno-razvojnih obrazovnih planova za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama.

„Ovo omogućava ciljano prilagođavanje nastave njihovim potrebama, ali i dodatno osnaživanje nastavnika. Svjesni smo da obrazovanje mora pratiti aktuelna dešavanja, jer je to proces koji se stalno razvija. Iako se trudimo da ostvarimo rezultate, smatram da uvijek ima prostora za napredak i priliku za uvođenje inovacija“, istakla je Marić.

Smatra da i dalje postoje izazovi, što se tiče pristupačnosti obrazovnih ustanova.

„Nažalost, nisu sve škole u Crnoj Gori u potpunosti opremljene. Ipak, sa voljom i kreativnošću, postižu se značajni rezultati. Zavod za školstvo fokusiran je na praćenje kvaliteta obrazovanja i podršku školama. Nadležna služba prati napredak učenika kroz metodologiju koja osigurava ravnopravan tretman svih, uključujući i učenike sa posebnim obrazovnim potrebama“, kazala je Marić.

Prema njenim riječima, rezultati pokazuju da kvalitetno inkluzivno obrazovanje ne doprinosi samo učenicima sa smetnjama u razvoju, već unapređuje cijeli obrazovni sistem.

„Dobrobit inkluzije ogleda se u jačanju demokratskih vrijednosti, jer učenici kroz zajedničko obrazovanje uče toleranciji i prihvatanju različitosti“, navela je Marić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, smatra da je naš stav prema fenomenu invaliditeta ključni uzrok nepristupačnosti i neadekvatnog poštovanja prava osoba sa invaliditetom.

„Način na koji društvo gleda na invaliditet direktno utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. Često se invaliditet posmatra iz ugla milosrđa, funkcionalne nemogućnosti ili čak sažaljenja, umjesto da ga razumijemo kao pitanje ljudskih prava“, istakao je Macanović.

Prema njegovim riječima, pristupačnost je često svedena na uske okvire, poput postavljanja rampe ili lifta u objektima.

„Ovo, međutim, predstavlja samo mali dio onoga što pristupačnost treba da podrazumijeva. Pristupačnost se mora sagledati mnogo šire, uključujući: pristupačnost informacija i komunikacija, kako bi svi građani, bez obzira na invaliditet, imali jednaku mogućnost da dobiju potrebne informacije; pristupačnost javnog prevoza, jer bez nje osobe sa invaliditetom ne mogu ravnopravno učestvovati u društvenom životu, kao i pristupačnost usluga i proizvoda, koji moraju biti prilagođeni kako bi zadovoljili potrebe svih građana“, rekao je Macanović.

Govoreći o fizičkoj pristupačnosti, Macanović je kazao da nije dovoljno razmišljati samo o ulazu u zgradu.

„Važno je osigurati da osobe sa invaliditetom mogu boraviti i raditi u tom prostoru, jer inkluzivnost nije privilegija, već pravo“, poručio je Macanović.

Istakao je da prava osoba sa invaliditetom ne bi trebalo da zavise od dobre volje institucija ili zajednice.

„Umjesto toga, inkluzivno društvo treba da se kreira na način koji omogućava jednaku šansu za sve, jer inkluzija nije samo čin pomoći, već temelj za zdraviju zajednicu“, smatra Macanović.

Kazao je da kao neko ko je već 25 godina dio pokreta za prava osoba sa invaliditetom, nije u potpunosti zadovoljan trenutnim nivoom pristupačnosti u Crnoj Gori.

„I dalje postoji mnogo izazova na svim nivoima – od fizičke pristupačnosti, preko informacija i komunikacija, do usluga i prevoza. Međutim, vjerujem da se promjene mogu postići ako pitanja invaliditeta posmatramo kao dio borbe za ljudska prava i gradimo zajednicu koja je inkluzivna i otvorena za sve“, zaključio je Macanović.

Ekspert u oblasti prava, Jovan Jablan, smatra da je problematika prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori usko povezana sa načinom na koji shvatamo pojam invaliditeta.

„Nažalost, invaliditet se često posmatra kao isključivo medicinsko stanje inherentno osobi, a ne kao kompleksan koncept koji uključuje i društvene faktore. Savremeni pristup invaliditetu, sa druge strane, naglašava interakciju između ličnih karakteristika osobe i prepreka koje društvo postavlja, kao što su negativni stavovi i predrasude. Tek kada invaliditet sagledamo na taj način, možemo efikasno razgovarati o problemima i rješenjima“, smatra Jablan.

Prema njegovim riječima, prava osoba sa invaliditetom mogu se razmatrati iz dva aspekta: propisivanje prava i njihovo ostvarivanje u praksi.

„Na normativnom nivou, zakonodavni okvir u Crnoj Gori je relativno kvalitetan. Ustav Crne Gore, posebno član 9, priznaje međunarodne ugovore kao sastavni dio pravnog sistema, dajući im primat nad domaćim zakonima. Među tim ugovorima je i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koja garantuje širok spektar prava. Institucionalno, postoji mreža organa zaduženih za zaštitu ljudskih prava, uključujući instituciju Ombudsmana, koji ima značajnu ulogu u promociji i zaštiti prava osoba sa invaliditetom“, naveo je Jablan.

Govoreći o ostvarivanju prava, Jablan je upozorio da su najveći izazovi u praktičnoj primjeni propisanih prava.

„Pristupačnost objekata, zapošljavanje i pristup pravdi ostaju ključni problemi. Osobe sa invaliditetom često nemaju dovoljno podrške da ostvare svoja prava, niti odgovarajuću pravnu pomoć. Iako sudovi u Crnoj Gori pokazuju razumijevanje problema diskriminacije, mnogi problemi nastaju prije nego što slučaj dospije na sud“, naveo je Jablan.

Predstavljajući nalaze monitoringa pravosuđa, Jablan je ukazao da sudovi u Crnoj Gori nemaju obavezu da vode evidenciju o postupcima u kojima su stranke osobe sa invaliditetom.

„Ovo otežava istraživanje i analizu problema te onemogućava preciznu identifikaciju uzroka diskriminacije. Nalazi monitoinga su pokazali da se diskriminacija najviše dešava u procesima zapošljavanja i rada, kao i zbog nepristupačnosti objekata“, rekao je Jablan.

Kazao je da sudije u Crnoj Gori generalno imaju dobro razumijevanje pitanja diskriminacije, ali da pristup pravdi ostaje otežan zbog sistemskih prepreka i nedostatka podrške za osobe sa invaliditetom.

„Ključni problem nije u zakonodavnom okviru, već u sprovođenju prava u praksi. Smatram da država mora preuzeti vodeću ulogu u ovom procesu i osigurati da se prava osoba sa invaliditetom ostvaruju dosljedno i u punom obimu. Civilni sektor, iako važan, ne može sam voditi ovu borbu“, poručio je Jablan.

Smatra da je potrebno uspostaviti sistem evidencije slučajeva diskriminacije, unaprijediti pristupačnost javnih objekata, kao i obezbijediti efikasniju pravnu podršku osobama sa invaliditetom.

„Tek kada donositelji odluka pokažu istinsku volju za promjene, možemo govoriti o pravoj inkluziji i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom“, zaključio je Jablan.

( Ne.V. )