Partijsko novinarstvo

Crna Gora ulazi u posebno doba. Čuveni 5. oktobar koji se dogodio u Srbiji 2000. godine i 30. avgust koji se zbio u Crnoj Gori 2020. godine nisu poredivi. Prije svega zbog mase na ulicama, načina, ratova, tenzija, izborne krađe i ukupnih povoda i okolnosti. Ali dešava se nešto slično, što se dogodilo nakon 5. oktobra, a što se sada dešava u Crnoj Gori sa zakašnjenjem. Niču partijski mediji kao pečurke, a sve su prilike da će tek nicati.

Ali da se ne bi dešavalo isto, možemo potegnuti stereotip o lijenosti Crnogoraca pa reći da slabo niču novi mediji, ali se lako kupuju stari. Začudno je što se preko noći promijeni ideologija nekog medija, a da 98 posto zaposlenih ostane da obavlja isti posao, samo su promijenili mete i finansijere. To govori o novinarstvu, integritetu, ljudskosti i uopšte idejama koje određeni mediji zastupaju. Izgleda da su mediji oružje, samo je pitanje koliko će da im ko sipa i u koji će smjer da usmjeri nišan.

Vidjeli smo da mnogo političara blokira pred novinarima, da ne znaju da se snađu kad ih izbuše novinari, ali zanimljiv je njihov impuls, da umjesto da nastave da se bore, prije svega sa samim sobom, da budu bolji, odgovorniji i vježbaju oratorstvo, oni jure ka drugim medijima. Zato su dobri izgledi da svaka partija otvori po jedan svoj medij, koji će da im služi poput facebook stranice. Pošteno bi bilo da uz određene portale piše i naznaka koja partija stoji iza njih, jer je toliko očigledno ko stoji iza njih.

Ali zašto niču mediji tako lako u Crnoj Gori? Zato što Vijesti znaju da nagaze političare, pa se oni kolektivno naljute i otkažu dolazak. To je prije svega uradio DPS, a kasnije su shvatili koliko im se to obilo o glavu. Jer, lako je otvoriti novi medij, ali je teško preko noći od takvog medija napraviti uticajan i čitan portal ili novinu.

Zato je šteta što je otpala pjesma Klikbejt, jer to je novi put novinarstva u Crnoj Gori. Biće tek pljuvanja, biće nepotpisanih tekstova, pseudonima i čerečenja. Biće iznošenja prljavog veša, a partije koje od šponde finansiraju takve portale izigravaće ludilo i naravno da će reći kako nemaju nikakve veze sa uređivanjem.

I to nije novinarstvo, nije uređivanje. Čak se i kaže “imaš li nekoga da mi vodi ovo”. Vođenje, to je prava riječ, kao što neko vodi stranicu na društvenim mrežama, tako će voditi i neki novi portal. Neka se spreme svi istomišljenici na metode koje su nekad bile poznate kao “Minut, dva”. Sad će u klik ili dva čerečiti neke nove ljude.

Do čega to dovodi? Treba se sjetiti kako se zbunio Đukanović pred pitanjima Nikole Markovića, jednom kad je morao da sjedne preko puta nekog ko mu nije rekao što će da ga pita. Zbunio se jer je decenijama sam sebi servirao pitanja, pa na njih i odgovarao kako mu volja. Isto će se desiti sa novim političarima i partijama. Ako pootvaraju svoje portale i novine, neće vježbati odgovaranja na stvarna pitanja, sve će postati kao oglasna tabla, sve do trenutka kad će morati da dođu kod nekog ko će da ih stvarno nešto pita.

Ulazi polako Crna Gora u doba partijskog novinarstva. Biće prljavo i biće valjanja po blatu. Kad pomislimo da smo imuni na ono što se već dešavalo drugima, pokaže se da nismo ništa drugačiji i da za sve postoje matrice. Ali čini se da ništa neće spriječiti nove partije da imaju svoje medije, iako su nesvjesni koliko je to dugoročno pogubno i po državu i po njih same.

( Đuro Radosavović )