Hrvatska nije željela da „zažmuri”

Docentkinja na Univerzitetu “Donja Gorica”, Nikoleta Đukanović, ocijenila je da izostanak podrške Hrvatske za zatvaranje poglavlja 31 (spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) treba da bude opomena, da politička podrška Unije nije bezuslovna i po svaku cijenu.

“Mislim da su političke elite razumjele kakav je politički momenat u Uniji i koliko nas članice podržavaju samo da bi politika proširenja zaživjela, ali hrvatski čin, ipak, pokazuje da ta podrška nije bezuslovna”, kazala je u intervjuuu za “Vijesti” Đukanović.

Ona je istakla da u ovom konkretnom slučaju Hrvatska ima mnogo više materijala da brani svoju odluku, nego što crnogorska Vlada ima argumenata da Hrvatsku napada i objašnjava da je Crnoj Gori učinjena nepravda.

Đukanović je kazala da proces integracija ne opstruiraju članice, pa tako ni Hrvatska.

“Druge države mogu i vjerujem da utiču na Hrvatsku. Međutim, njeni argumenti ovog puta su teško oborivi. Uostalom, i Crna Gora će, kao članica, željeti da ravnopravno donosi odluke pa je teško očekivati apsolutni uticaj na bilo koju članicu kada je u pitanju način njenog glasanja i postupanja”, ocijenila je Đukanović.

Komitet stalnih predstavnika država članica EU (COREPER II) odobrio je u petak veče zatvaranje tri poglavlja u pregovorima Crne Gore sa EU (7 - Intelektualna svojina, 10 - Informatičko društvo i mediji, 20 - Industrijska politika i preduzetništvo, dok je Hrvatska blokirala poglavlje 31 (Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika). Smatrate li da je riječ o političkoj odluci ili nešto nije ispunjeno? Da li i kakvu poruku šalje Hrvatska, s obzirom na nedavni non-paper koji sadrži zahtjeve poput rješavanja pitanja vlasništva nad školskim brodom “Jadran”, razgraničenja, procesuiranja ratnih zločina i pronalaska nestalih osoba…?

Čin Hrvatske da blokira zatvaranje poglavlja 31 može da se tumači iz dva nesporna ugla.

Jedan podrazumijeva činjenicu da Crna Gora, koliko god bolno zvučalo, nije zaslužila i ispunila sve preduslove da to poglavlje bude zatvoreno.

Tačno je da u Evropskoj uniji već neko vrijeme postoji politička volja da se Crnoj Gori pomogne da što prije uđe u Uniju, a to znači i spremnost da se zažmuri kad treba, kao što je bio slučaj usvajanja pozitivnog Izvještaja o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila - IBAR, ali očigledno to ovog puta Hrvatska nije željela da uradi.

Poglavlje 31, između ostalog, tretira pitanja dobrosusjedske saradnje i teško se može braniti teza da je Crna Gora uradila sve na unapređenju susjedskih odnosa.

Mislim da je istina potpuno drugačija, da je naša parlamentarna većina, zbog nekolicine (partija i političara), koji su u srži veliki protivnici EU vrijednosti i učlanjenja, učinila sve da odnose sa susjedima pokvare.

Međutim, za razliku od drugih susjeda, Hrvatska je u prilici da crnogorski reformski proces procjenjuje i ocjenjuje i da o našoj državi odlučuje, svidjelo se to nekome ili ne.

U ovom konkretnom slučaju, mislim da Hrvatska ima mnogo više materijala da brani svoju odluku, nego što naša Vlada ima argumenata da Hrvatsku napada i objašnjava da je Crnoj Gori učinjena nepravda.

Sa druge strane, nadam se da smo shvatili da je proces integracija i tehnički i politički proces, da je nova metodologija pregovaranja veći fokus stavila na političku komponentu, što je parlamentarna većina iskoristila na način da je Crnoj Gori nanijela veliku štetu, za koju će trebati i vrijeme i rad da bi se sanirala.

I ovaj čin pokazuje da su demokratske progresivne snage u Vladi u manjini, da su njihove ruke vezane premijerom koji svjesno toleriše antievropske akte većine zarad opstanka Vlade.

Nijesu dobrosusjedski odnosi jedini primjer, ima ih jako puno koji ukazuju da će Crna Gora imati dosta prepreka na putu ka učlanjenju, a sve ih izmišlja sama većina, pretpostavljam, jer je to dio njihove partijske agende.

Kakav uticaj blokada poglavlja 31 može imati na ukupne pregovore Crne Gore sa EU?

Ovo treba da bude opomena, da politička podrška Unije nije bezuslovna i po svaku cijenu.

Mislim da su političke elite razumjele kakav je politički momenat u Uniji i koliko nas članice podržavaju samo da bi politika proširenja zaživjela, ali hrvatski čin, ipak, pokazuje da ta podrška nije bezuslovna. Nismo iskoristili prilike koje su nam se otvorile na način da učinimo dobro svojoj državi. Izgleda da, kao nekad, koristimo svaku priliku da se od Unije udaljimo.

Primjera ima na svakodnevnom nivou, a najaktuelniji je manjak volje da se na posljednjoj sjednici Vlade nađe nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Mislim da je to pitanje mnogo za društvo važnije, za većinu spornije, a za integracije presudno.

Ako ne možemo političke odnose sa susjedima iz Evropske unije održavati na zdravim osnovama, kako onda da očekujemo da ovako važna a osjetljiva pitanja zatvorimo u korist naših građana.

Da li postoji spremnost ostalih članica EU da spriječe Hrvatsku u korišćenju bilateralnih pitanja za opstrukciju pregovaračkog procesa Crne Gore?

Mislim da proces integracija ne opstruiraju članice, pa tako ni Hrvatska. Dokaz tome je da je Crna Gora dobila pozitivan IBAR iako smo daleko od unapređenja poštovanja vladavine prava.

Umjesto da to cijenimo i iskoristimo za naredne korake u procesu, uspjeli smo da pogoršamo odnose sa susjedima, da vladavinu prava i pravnu sigurnost učinimo nedostižnom, da položaj ranjivih grupa učinimo još komplikovanijim itd. Današnju situaciju treba iskoristiti na način da naučimo lekciju, te ispravimo greške dok još nije kasno da iskoristimo aktuelnu političku volju Unije.

Druge države mogu i vjerujem da utiču na Hrvatsku. Međutim, njeni argumenti ovog puta su teško oborivi. Uostalom, i Crna Gora će, kao članica, željeti da ravnopravno donosi odluke pa je teško očekivati apsolutni uticaj na bilo koju članicu kada je u pitanju način njenog glasanja i postupanja.

Poglavlje 31, između ostalog, tretira pitanja dobrosusjedske saradnje i teško se može braniti teza da je Crna Gora uradila sve na unapređenju susjedskih odnosa. Mislim da je istina potpuno drugačija, da je naša parlamentarna većina zbog nekolicine (partija i političara), koji su u srži veliki protivnici EU vrijednosti i učlanjenja, učinila sve da odnose sa susjedima pokvare

Pomenuta tri poglavlja biće zatvorena na međuvladinoj konferenciji koja bi trebalo da se održi predstojeće sedmice. Kakav će značaj imati zatvaranje ovih poglavlja za dalji proces evropskih integracija Crne Gore?

Svaki napredak je značajan. Međutim, za posljednje nešto više od četiri godine uspjeli smo da zatvorimo samo tri poglavlja, to je izuzetno malo. Za samo dvije godine čeka nas čak 27 poglavlja, među kojima i ona koja su vrlo zahtjevna.

Pokazalo se da postoji većina koja garnantuje stabilnost Vlade, ali ne postoji stvarna evropska većina i mislim da je to ključni problem.

Ukoliko aktuelna većina danas onemogućava da dođe do pravih demokratskih promjena, ukoliko je otvoreno protiv ljudskih prava bilo koje zajednice u Crnoj Gori, onda imamo veliki problem koji ni zatvaranje poglavlja 31 ne bi riješilo.

( Željka Vučinić )