Ima li nam lijeka?

Ako znam da su prije 40 godina, doktori opšte prakse u Sarajevu svojim pacijentima preglede u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani zakazivali telefonski ili putem pisma, elektronsko zakazivanje specijalističkih pregleda lično ne smatram revolucionarnim poduhvatom u crnogorskom zdravstvu, niti “sekretarskim” poslom za izabrane doktore.

Projekat “izabranog doktora” nije u potpunosti ostvario obećano, jer je mali broj pacijenata imao sreću da na duže posjećuje istog doktora. Mlađi doktori, koji “protrče” kroz domove zdravlja, pacijente registruju na kraći rok, ili ih primaju onako, kao što je bila praksa prije reforme.

Kompjuteri su, bar do sada, doktorima služili za štampanje recepata i uputnica, a Fondu zdravstva za brojanje izdatih recepata. Niko ne žali za ubuđalim zdravstvenim kartonima, a pacijentima je svejedno da li su recepti napisani ručno ili na kompjuteru.

Zakazivanje specijalističkih pregleda elektronskim putem je projekat kojeg su se nadležni sjetili, ne da bi pomogli narodu, kako uporno tvrde, već da bi u KCCG prividno skratili liste čekanja i djelimično se riješili pacijenata iz drugih crnogorskih gradova. Dok manji broj pacijenata bude “čekao” u informacionom sistemu, većina “nevidljivih” danima i mjesecima će čekati dan kada će izabrani doktor naći mjesto da ih ukuca u kompjuter.

I pacijenti i izabrani doktori su ugroženi zbog nedovoljnog broja specijalista i subspecijalista, zbog nedostatka elementarnih preduslova za funkcionisanje ovog, ionako zakašnjelog, projekta. Problem nije u informacionom, nego u trulom zdravstvenom sistemu!

Pacijenti koji na vakat dobiju mjesto u kompjuteru, moraju ubrzano raditi pripremne preglede, za koje će trebati vremena i novca, jer se npr. eho srčanog mišića, hormoni i još mnogo pregleda mogu uraditi samo u privatnim ordinacijama ili u KCCG.

U Opštoj bolnici Nikšić radi samo jedan kardiolog, a hiljade ugroženih pacijenata nemaju pravo da zakažu pregled u KCCG. Čiji je KCCG? Zar Nikšić, kao nekada najrazvijenija opština u SFRJ, nije doprinio njegovoj izgradnji?! I ne samo Nikšić!

U vrijeme kada medicinski, i ne samo medicinski, stručnjaci napuštaju Crnu Goru, a urbane sredine gube obilježja gradova, bićemo prinuđeni da beremo ljekovito bilje kako bi sebi obezbijedili lijek i novac za preživljavanje. Vidoviti i brižni nikšićki čelnici su obećali izgradnju fabrike za preradu ljekovitog bilja, a kada - ne znamo. To što je životna sredina zagađena nije sporno jer smo navikli da jedemo i udišemo otrove, ali je suša spržila ljekovite biljke, pa nam, za sada, ostaje da čekamo mjesto u kompjuterima. Ima li nam lijeka?!

( Milojka P. Perović )