Planiranje i Velje brdo

Standard demokratije je donošenje plana uz opštu volju onih na koje se odnosi. Tako su prilika da se slože svi koji vjeruju da je na prostoru Crne Gore moguće komforno živjeti.

Ideja o izgradnji naselja sa 11.000 stanova na Veljem brdu, zvanično je prezentovana kroz novi Nacrt Izmjena i dopuna PUP-a Podgorice. Kasnije je najavljeno da se radi o 20.000 stanova ili gradu sa preko 60.000 stanovnika.

Kako se kod nas poslednjih decenija gradilo, ne čudi ideja da se na brdu pored Podgorice formira grad, još kad je lijepo nacrtan. Ako se u kriznom vremenu nije mogla zaustaviti besomučna gradnja u Podgorici, "Velje brdo" je bio model kako graditi - na brdima umjesto po ravnici. Danas je takvo rješenje suvišno i zakašnjelo.

U zvaničnim dokumentima i planovima strateška opredjeljenja države su - umjeren regionalni razvoj i decentralizacija prostora. Odmah je jasno da je formiranje takvog grada suprotno opredjeljenjima i planovima višeg reda. Novi grad se planira kroz izmjene i dopune PUP-a što je necjelovit planski postupak. Za izmjene i dopune se ne rade studije, analize i sl.

U dobroj praksi, izmjene i dopune plana služe za tehničke korekcije planskih rješenja koje ne zadiru u širi koncept. Trebali su to znati planeri i administracija i upozorili predlagača, premijera, ministra, da je plan "Velje brdo" suprotan strategiji i planu višega reda, a postupak kroz koji se predlaže neadekvatan.

U Nacrtu plana nema nikakve argumentacije zašto se gradi novi grad. Za koji razvoj je potreban ili na osnovu kojeg razvoja će nastati grad. Pominju se državne investicije za infrastrukturu, interesovanje biznisa nekretninama za nove stanove za tržište i subvencije podstanarima.

Samo u slučaju da: ne možemo, ne umijemo ili nećemo da zaustavimo hiperprodukciju stanova za tržište, planirano rješenje bi moglo poslužiti za zamjenu kvalitetno planiranog neplodnog brda za vrijedno poljoprivredno zemljište na kojem je, sada, planirana gradnja (Sadine i drugi kompleksi) - radi očuvanja plodnih površina. Ipak, ništa ne ukazuje da Podgorici treba još stanova.

Evidencije i analize ukazuju da je u Podgorici znatno veći broj stanova nego domaćinstava. PUP-om, koji se mijenja, predviđeno je stanova (postojeći i novi), za oko 500.000 stanovnika. Sad se dodaje i Velje brdo.

Realizacija takvog plana uzrokovala bi dodatnu depopulaciju, uglavnom radnog stanovništva, iz najvećeg dijela države i pražnjenje: vrtića, škola, bolnica, sportskih objekata i slično, što bi trebalo nanovo graditi u Podgorici. Sadašnji i već planirani višak stanova, pretvorio bi se u "mrtvi kapital". Sve to bi dodatno "zatrpavalo" Podgoricu.

Problem velikog broja podstanara, uz višak stanova u odnosu na broj domaćinstava, može se rješavati porezom koji stimuliše aktiviranje praznih stanova, fondom za podršku podstanarima i sl.

Investicije predviđene za infrastrukturu planiranog naselja treba preusmjeriti u razvoj i uređenje drugih naselja u Crnoj Gori.

Dakle, Crnoj Gori ne treba novi grad no sanacija i revitalizacija postojećih naselja, ne samo gradova. Sela oboda Zetsko-bjelopavlićke ravnice, Skadarskog jezera, primorja... prikladniji su prostor za komforno življenje od višespratnih naselja. To je odavno trend u Evropi, kojoj težimo - za primjer Slovenija. Kroz ove prostore ne treba graditi auto-put već mnogo jeftinije "brze magistrale". Za dio razlike u cijeni magistrala u odnosu na auto-put mogla bi se napraviti adekvatna mreža puteva koja bi bila osnov revitalizacije tih prostora i povoljnija varijanta od bilo kakvog novog grada.

Građevinarstvo sa građevinskom i drugim industrijskim granama može pokrenuti planirana izgradnja hotelskih kompleksa i pratećih sadržaja kao što su: Velika plaža, Buljarica, Jaz (više od 40.000 ležaja), sa nekoliko marina i sl. U turističkim objektima bi se otvorilo više desetina hiljada radnih mjesta. Eto prilike preduzetnicima - investitorima za ulaganja. Razvojno-strateški je ispravno graditi "produktivne" turističke objekte. Izgradnja stanova za tržište bliža je špekulanstvu nego razvoju.

U Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, Velje brdo nije jedino problematično pitanje. Pored prihvatljivih intervencija za izmjene i dopune plana kao što su: uređenje memorijalnog parka uz crkvu Sv. Đorđa, proširenje lokacija škole, aerodroma; ranije predviđeni vjerski hramovi, izgradnja graničnih prelaza, proširenje grobalja itd. u ranijem nacrtu predložene su i lokacija za: Ministarstvo odbrane, Generalštab, Vojnu bolnicu, Palatu pravde i sl. I to su pitanja koja treba rješavati u skladu s razvojnim strategijama. Izmještanje ovih sadržaja iz Podgorice u druge gradove bio bi doprinos neophodnoj decentralizaciji.

U planu se oko 220 ha, potencijalno poljoprivrednog zemljišta, namjenjuje za biznis zone. Ogromne površine se namjenjuju za centralne djelatnosti itd.

Posebno pitanje su lokacije u državnom vlasništvu, koje se iz namjena: poljoprivreda, stanovanje, centralne djelatnosti... prenamjenjuju u namjenu "vjerski objekti", ukupne površine preko 40.000 m2. Intervencija je urađena po inicijativi sa predhodne javne rasprave, bez analiza i opredjeljenja sa državnog nivoa.

Prema planu, namjena "vjerski objekat" može biti: "zdanja za bogoslužbene potrebe, kao i manastirske konake, samostane, administrativno-upravne zgrade, groblja, vjerske škole i internate, proizvodne i druge prateće sadržaje za potrebe vjerskih objekata". Ako na nekoj lokaciji može biti crkva ili proizvodni pogon onda to nije planiranje prostora. U Planu je i više parohijskih domova.

Uz svu bogobojažljivost i poštovanje vjere i vjerskih objekata, načela profesije, a i zakonske procedure, nalažu da se skrene pažnja da ovaj postupak nije cjelovit ni adekvatan način da se riješi tako ozbiljno pitanje. Po načinu kako se došlo do predloga, ispada da su Obrađivač plana i oni koji Plan ocjenjuju opredijelili da će, na primjer: objekte "društvenog standarda" - lokalna mjesta okupljanja, organizovati i graditi vjerske zajednice umjesto države, opštine, mjesne zajednice. Još bi se moglo reći da planeri klerikalizuju društvo.

Ako ne poštujemo strateške ciljeve i ne znamo zašto i koliko čega treba, a donosimo odluke o namjeni prostora, onda je to "ucrtavanje". To su formalni akti koji ozvaničavaju diktat stihije ili nečije volje. Umjesto planova, gradnja bi se mogla efikasnije formalizovati zakonskom odredbom: "u Crnoj Gori je gradnja slobodna"!

STEGA, Redakcija za politiku upravljanja prostorom

( Mr Dragoljub Marković )