Stvaranje muzike je oslobađajuće i zabavno kada puštiš mašti na volju

Crnogorski reper Balša Krkeljić Sivilo navikao je da pomjera granice. Nakon što je širom regiona prepoznat po rimama koje već godinama krase njegove pjesme, nedavno je dao sebi kreativnu slobodu iz koje je nastao instrumental “Novi horizonti”.

Rađena uz klavir i u džez maniru, “Novi horizonti” novo su poglavlje Sivilovog stvaralaštva, jer kako kaže “vježbalo se dosta pa je muzičko samopouzdanje poraslo”.

Ova kompozicija na neki način je oda kreativnoj slobodi, a Sivilo u intervjuu za Vijesti otrkiva da ne planira da stane, te da sve ono što će u narednom periodu objavljivati dolazi iz jednog novog kreativnog mjesta za koje nije ni znao da ima...

Sivilo, do sada navikli smo od tebe da kroz svoje rime kritikuješ, opominješ, podižeš svijest i pričaš o stvarima o kojima se ćuti. Instrumental “Novi horizonti” pokazuje, kako i sam kažeš, novu stranu Sivila - romantičniju i nježniju. Koliko će “Novi horizonti” otvoriti neke zaista nove horizonte u Sivilovom stvaralaštvu?

Jako se radujem svim pjesmama i albumima koji predstoje. Poslije albuma “Siva srijeda” dosta sam radio na svom zvuku i učio kako pored vokala i rima, mogu ideje, misli i emocije da se komuniciraju na možda bolji i efektivniji način. Zahvalan sam što je hip hop moj prvi žanr i što sam po sebi vuče mnoge inspiracije iz drugih, starijih i klasičnijih žanrova tako da jako prirodno mi je bilo da shvatim i prihvatim džez, pank, bluu, fank itd. Muzička teorija iz svih ovih stilova, mi je dala nove alate sa kojima mogu da se služim pri kreiranju svojih pjesama. Jako je zamorno i potrošno oslanjati se samo na talenat, ako nešto stvarno voliš, voljan si da posvetiš vrijeme kako bi se edukovao o tome i samim tim cijenio više stvar za koju si strastven. I da se ne lažemo, puno je lakše stvarati muziku kad znaš šta radiš (smijeh).

U pitanju je nježna i topla kompozicija koja slavi nove početke, poduhvate i promjene. Da li se upravo sve te promjene bolje planiraju u tišini i uz tihu muziku, ili buci, pobuni i galami uz rep?

Ljepota bilo kakvog stvaralaštva, pa i muzičkog, je to što jedna ideja, tema ili emocija može da se predstavi na hiljadu i jedan način, u zavisnosti od autora i njegovog raspoloženja kada je uzeo nešto da stvara. “Novi horizonti” u mom slučaju ovog puta su tražili da imaju jednu dozu melanholije u sebi, radost i ljepotu jer nešto novo se dešava, al’ u istom mahu neku vrstu tuge za starim i prošlim. Vjerujem da je tako i u životu, gdje god pošli, sa sobom nosimo svoju prošlost, nikada je se u potpunosti ne otarasimo, koliko god smo je prebrodili i otvorili se za nove početke. Razmišljajući o tome, opredijelio sam se za klavir i džez kao najbolji reprezent emocije koju želim da predstavim. Postoji nešto filmično, a nedorečeno, u ovako ogoljenoj kompoziciji pa pruža slušaocu priliku da popuni ostatak svojim slikama i iskustvima. Jako volim pjesme koje pozivaju slušaoce na saradnju i koje ti ne crtaju sve, nego ti dopuste da osjećaš i zamišljaš šta poželiš.

Odlično barataš rimama, što si pokazao tokom višegodišnje karijere. Koliko je nekad teško sve što napraviš muzički da ne pretvoriš u dobar bit za repovanje?

Na početku karijere, jako teško jer nisam imao znanja, samopouzdanja i nedostatak ega da dopustim da pjesma i emocija koju pjesma traži uzmu primat prije mene. Valjda ja treba da sam glavni i da je sve u vezi mene (koji samo znam da repujem) te zbog toga, moliću lijepo, sve druge muzičke elemente i slojeve zanemarite i fokusirajte se samo na repovanje (i molim vas recite mi kako to dobro radim).

Muzičko sazrijevanje i dugogodišnje iskustvo mi je pokazalo koliko je stvaranje muzike oslobađajuće i zabavno kada skloniš sebe i puštiš mašti na volju. Tako da sada kada stvaram vjerujem procesu i mišljenja sam da smo mi samo kanali kroz koje već postojeće ideje prolaze. Taj kanal će te uvijek služiti dokle god si nenametljiv, skroman i nesebičan. U studiju sa takvim razmišljanjem i energijom ništa nije teško.

Za razliku od rep matrica, ovdje si koristio samo klavir. Sviraš li inače ovaj instrument i s obzirom na to da je melodija više fokusirana da isprati harmoniku, je li upravo u njenoj jednostavnosti bila poenta?

Klavir i vokal su dva elementa sa kojima većina mojih ideja i skica za potencijalne pjesme počinju. Ne bih se usudio da kažem da sviram klavir ali jako ga dobro poznajem i nešto u vezi njega u meni rezonuje puno više nego sa drugim instrumentima. A kada stvaram, istina je da gravitiram ka harmonijama i akordima više nego melodijama. Da se zna, melodija je glavna i najbitnija, sve ostalo su ukrasi, ali ja veliku radost i zabavu pronalazim u traženu odgovarajućih harmonija koja će da obogate glavnu melodiju. “Novi horizonti” su imali malo drugačiji izazov. Koliko zanimljivom i svježom mogu da držim jednu te istu progresiju akorda uz pomoć melodije i modulacija?

Priznao si da klavir, džez, soul i gospel su zvukovi sa kojim se poistovjećujš cijeli život, ali se do sada nijesi usuđivao da se ovim žanrovima baviš. Čemu strah ako je umjetnost upravo ta koja treba da otkriva nove horizonte, ne samo u kreativnosti, već i kod umjetnika kako bi svakim svojim djelom donio nešto novo?

Mnogi definišu strah kao nista drugo nego nedostatak informacija. Neznanje. Kako mogu da uradim nešto i napravim izbor ako nisam ni svjestan da imam izbora? Tek kada sam sjeo i uzeo da učim i saznam, tek tada mi je došlo do glave kakve sve alate imam na raspolaganju i kako mogu da ih koristim pri stvaranju.

Jako je zamorno i potrošno oslanjati se samo na talenat, ako nešto stvarno voliš, voljan si da posvetiš vrijeme kako bi se edukovao o tome i samim tim cijenio više stvar za koju si strastven. I da se ne lažemo, puno je lakše stvarati muziku kad znaš šta radiš

Jedna bizarna stvar postoji kod pomenutih žanrova, a to je da se u Americi oni vezuju za siromaštvo, bol i borbu običnog (crnačkog) naroda i zbog toga ljudi lako gravitiraju i pronalaze se u takvim zvukovima. Ne znam kako smo mi evropljani, bijelci, uspjeli da uzmemo te zvukove i prepišemo ih samo eliti, prepotentnosti i zatvorenom krugu visoko edukovanih muzičara, predaleko od običnih ljudi i ulice sa koje je ista ta muzika nastala. Odrastajući, predstavljeno mi je da tu muziku samo smiju da konzumiraju i stvaraju bogati, privilegovani ljudi sa visokim muzičkim obrazovanjem, da klošari sa Starog aerodroma nemaju šta da traže u tom svijetu, iz kojeg bi bili izbačeni jer smo htjeli u trenerku da uđemo, a sako je obavezan za ulazak (smijeh). Zbog toga sam zahvalan hip hopu i njegovoj inkluziji.

Kompoziciju si ponudio na svom Bandcamp profilu i to za 1 euro. Da li upravo ovakve cijene nekad obezvređuju urađeno i samog umjetnika s obzirom na to da živimo u sredini gdje se umjetnost ne cijeni, karte za muzičke događaje se dobijaju, a ne kupuju, albumi ne prolaze već se besplatno skidaju sa neta, a instrumentali rijetko slušaju?Koliko je zbog svega toga teže stvarati i ostaviti trag u takvoj sredini?

Od kada je internet shoppinga i digitalnog izdavaštva, cijene online singlova su uvijek bili jedan dolar ili euro, tako da tu ne vidim nista bezvrijedno.

Svi muzičari trebaju da se pitaju i budu iskreni sa odgovorom, da li se muzikom bave jer jedini cilj im je da se obogate ili se bave jer ne mogu da zamisle da išta drugo rade, te koliko ih muzika čini presrećnim. Ako je ovo prvo, promašili su posao i trebalo bi negdje drugo da ga traže jer svi svugdje brže, lakše i više zaradjuju nego u muzici. Ako je ovo drugo, moramo realni biti i shvatiti da isključivo od muzike živi možda jedan odsto od svih ljudi koji na planeti nazivaju sebe muzičarima. Ali tebe to ne zanima jer ti ne možeš da zamisliš dan što nećeš uzeti gitaru ili sjesti za kompjuterom da nešto iskomponuješ. To je jedino bitno. Uživanje je u procesu stvaranja jer to vam niko ne može oduzeti. Ostavljanje traga ne treba da vas brine. Vrlo je vjerovatno da ga nećete ostaviti i da to ne treba da utiče na vaše uživanje dok stvarate, i ne daj Boze da zbog toga mislite da je vaš izraz loš, bezvrijedan ili pogrešan.

Koliko će “Novi horizonti” skrenuti Sivila sa ustaljenog puta, te imaš li još kompozicija u šteku koje bi se možda mogle pretvoriti u instrumetnale?

Mislim da sam svoje ime i karijeru izgradio upravo zato što non stop skrećem sa puta i idem tamo gdje ne treba, ne smije, nije isplativo ili nije popularno. Znam samo da su mi srce i namjere na pravom mjestu kada stvaram. Puno se radujem pjesmama i albumima koje sam spremio jer dolaze iz jednog novog kreativnog mjesta za koje nisam ni sanjao da ću dostići.

( Marija Vasić )