Vučićev sistem puca kad se prekrši omerta

Protesti studenata u Srbiji mogu dovesti do političkih promjena, ali je potrebno da se pokret otpora proširi i na druge slojeve društva. Zapad otvoreno podržava predsjednika Aleksandra Vučića, ali ako se steknu uslovi za rasprostranjenu građansku neposlušnost, vlast više neće kontrolisati situaciju i neće biti pouzdan partner, odnosno neće biti od velike koristi Zapadu, izjavio je u razgovoru za “Vijesti” dr Ognjen Radonjić, redovni profesor na Odjeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

On je kazao da ne može da ima legitimitet predsjednik kojeg kordon policije odvaja od mladosti i da je Vučić osigurao sebi mjesto na smetlištu istorije.

Upitan da li su studenti, koji nedjeljama blokiraju fakultete Univerziteta u Beogradu tražeći odgovornost za tragediju u Novom Sadu, srušili barijeru straha u Srbiji, Radonjić kaže da je u diktaturama 21. vijeka strah manje bitan.

“Igra on ulogu, ali je značajnija uloga korupcije i oportunizma, odnosno većina od onih koji su uz režim nisu tu odluku donijeli zato što se boje već zato što od njega imaju neke materijalne koristi. Mislim da je ključ u apatiji i da se ona polako razbija”.

Radonjić ističe da okupacija medija u agresivne propagande nije isključivo usmjerena na pridobijanje i zadržavanje glasača već i na ubjeđivanje glasačkog tijela koje nije za vlast da su svi isti, da se ništa ne može promijeniti i da se stoga ne vrijedi boriti.

“Informacije kojima nas zatrpavaju imaju cilj da nas zbune i da nas zasite sa rezultatom da više ne možemo da razlikujemo da li je informacija lažna ili istinita i da li je relevantna ili nije. Ishod ove saturacije je da ne možemo da mislimo, pravilno rasuđujemo i na osnovu toga ne možemo da djelujemo i stupamo u akciju. Dakle, studenti, za sada, veoma uspješno razbijaju apatičnost, taj kamen oko vrata koji nas drži na dnu već više od decenije”.

Desetine hiljada ljudi okupilo se u nedjelju na Trgu Slavija u Beogradu, u jednom od najvećih protesta u posljednjih nekoliko godina. Studentski protest, kojem su se pridružili poljoprivrednici i mnogobrojni građani, počeo je skandiranjem “Vučiću odlazi” i “Ruke su vam krvave”. Demonstranti traže odgovornost zbog rušenja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra, kada je poginulo 15 ljudi.

Mnogi u Srbiji za ovu tragediju krive raširenu korupciju i nekvalitetne radove na stanici koja je u posljednjih nekoliko godina dva puta renovirana u okviru projekta realizovanog sa kineskim kompanijama, čiji su detalji ostali tajni.

Tužioci su uhapsili 13 osoba u vezi s tragedijom, uključujući bivšeg ministra građevinarstva Gorana Vesića, čije je kasnije puštanje na slobodu izazvalo sumnju javnosti u iskrenost istrage.

Vučić je optužio studente da protestuju za novac, ali istovremeno pokušava da umiri demonstrante. Vlada je počela da objavljuje dokumenta o rekonstrukciji željezničke stanice i ponudila šemu pristupačnih stambenih kredita za mlade.

Na pitanje ko se zapravo najviše plaši Vučića, profesor Radonjić je odgovorio:

“Njegovi kompanjoni. U toj mafijaško-koruptivnoj hobotnici postoje ljudi koji mnogo znaju o drugima. Dok omerta nije prekršena, sistem funkcioniše. Onog momenta kada se ispostavi da neko treba da odgovara, omerta više ne važi i počinje igra prebacivanja odgovornosti. Zato su po svemu sudeći za pad nadstrešnice u Novom Sadu uhapšene sitnije ribe i zato je Vesić ekspresno izašao iz zatvora, jer je, pretpostavljam, zaprijetio da će početi da govori. Mada, taj proces je vjerovatno već krenuo čim je bivša v.d. direktorka Infrastrukture željeznica izjavila da je odgovoran Vesić sa blagoslovom predsjednika. Svega pet dana nakon te izjave tužilaštvu, sud na slobodu pušta Vesića, što je bio okidač za studentsku pobunu”.

Prema njegovom mišljenju, vlast ne objavljuje cjelokupnu projektnu i finansijsku dokumentaciju rekonstrukcije Želježničke stanice u Novom Sadu, što je jedan od zahtjeva studenata, zato što bi ta dokumentacija vodila ka samom vrhu države.

“Studenti to dobro znaju, a polako se svijest o tome širi među običnim građanima i to vlastima predstavlja ogroman problem”.

Građani nemaju povjerenje u opoziciju

Radonjić kaže da se ovi protesti razlikuju od prethodnih po tome što su prethodni uglavnom bili pod vođstvom “nejedinstvene, slabo organizovane i često kontradiktorne opozicije”.

“Kao takva, većina protivnika režima glasa za njih jer nemaju drugog izbora, ali oni nemaju moć da privuku ljude na ulicu jer ljudi u njih nemaju povjerenja. Sasvim je trivijalno da se redovno na skupovima koje organizuje opozicija javljaju naprednjačke falange koje prave nerede, što potom rezultira napadom policije i hapšenjem građana. Ako oni nisu našli načina, poslije toliko godina da spriječe ovaj uigrani scenario, onda se postavlja pitanje o čemu oni razmišljaju osim o svojoj samopromociji kroz bombastične izjave u skupštini ili dostupnim medijima”, kaže Radonjić i dodaje da to nije adekvatno političko djelovanje i da je zato do sada režim bio prilično stabilan i neoštećen.

“Za razliku od toga, studentske demonstracije nisu opterećene bagažom prošlosti, mladost tradicionalno u Srbiji uživa veliko povjerenje i roditelji, babe i djedovi ne vole da im iko maltretira djecu. Vrlo su važni i srednjoškolci koji su pokazali izrazito visok nivo, kako pameti i organizovanosti, tako i solidarnosti sa njihovim profesorima”.

On je potvrdno odgovorio na pitanje da li je vlast u panici.

“Ozbiljno se ljulja. To se vidi iz njihovih reakcija, gdje jednog dana predsjednik studente naziva stranim plaćenicima, drugog dana stranim plaćenicima nudi subvencionisane kredite za stanove, trećeg dana studentima prijeti Kobrama (specijalne vojne jedinice koje čuvaju predsjednika) i četvrtog dana poziva na jedinstvo sinhronizovano sa patrijarhom Porfirijem. A njegovi jurišnici pričaju svašta, poput advokata Vladimira Đukanovića, koji je izjavio da su djeca do 18 godina vlasništvo države ili premijera da država ne može da se sruši ni zbog 15 ni 1.555 mrtvih. Država nisu oni, oni su partija, a građani čine državu. Problem je u tome što je partija na vlasti protiv svojih građana, pa samim tim i države. Dakle, ako neko ruši državu, to su oni”.

Političko djelovanje opozicije nije adekvatno i zato je režim do sada bio prilično stabilan i neoštećen

Radonjić pretpostavlja da će Vučić čekati da praznici oslabe proteste, ali misli da se to neće desiti.

Upitan da li protesti mogu dovesti do političkih promjena u Srbiji i da li su promjene moguće bez pritiska Zapada, čija je reakcija do sada bila uzdržana, on je kazao:

“Reakcija Zapada nije uzdržana, već ga (Vučića) otvoreno podržava, počevši od američkog ambasadora koji mu je pravio društvo dok su otvarali neku dionicu auto-puta dok je više od 100.000 građana na Slaviji žalilo za ubijenima u Novom Sadu. Političke promjene su svakako moguće, ali one zahtijevaju da se ovaj pokret otpora proširi i na druge slojeve društva. Mi već imamo značajne elemente građanske neposlušnosti - studenti su blokirali nastavu i profesori su ih podržali. U nekim srednjim školama je nastava blokirana. I kako bi rastjerali đake, Vlada donosi odluku da se nedjelju dana ranije završi školska godina. Brojne škole su na to odgovorile odlukom da nastave sa nastavom, što jeste vid građanske neposlušnosti. Ako se ovaj pokret bude dovoljno proširio na poljoprivrednike, zdravstvene radnike, sindikate, profesionalna udruženja i steknu se uslovi za rasprostranjenu građansku neposlušnost, to znači da vlast više ne kontroliše situaciju i da nije pouzdan partner. Kada nisi pouzdan partner, onda i nisi od velike koristi Zapadu”.

Komentarišući ponašanje opozicije u aktuelnoj situaciji, Radonjić kaže da ih ne primjećuje, što je trenutno dobro, mada to budi bojazan koliko su u stanju, ako do toga dođe, da izvrše tranziciju vlasti.

“Oni svakako imaju svoje mjesto na političkoj sceni, ali isto tako mislim da bi bilo korisno formiranje jednog velikog političkog pokreta, sa ili bez opozicije, koji bi činili studenti, javne ličnosti, sindikati, profesionalna udruženja itd”.

SPC više podsjeća na korporaciju

Govoreći o tome koliko je realno očekivati da se institucije poput Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), Srpske pravoslavne crkve (SPC), policije i vojske, pobune protiv režima, Radonjić ističe da je SANU u principu organizacija sačinjena od pojedinaca sa različitim mišljenjima i da oni ne istupaju skoro nikada sa jedinstvenim stavom. Odbor za visoko obrazovanje SANU je već podržao studentske proteste.

Što se tiče ostalih pomenutih aktera, oni djeluju oportunistički, kaže profesor.

“Ako osjete da vlast više ne kontroliše situaciju, što je uslovljeno razmjerama širenja građanske neposlušnosti, oni će promijeniti stranu. Tako je bilo 5. oktobra 2000. kada je sve krenulo od štrajka rudara u Kolubari da bi se završilo sa bagerima ispred Skupštine. Tu vlast niko više nije mogao da odbrani i aparat sile je promijenio stranu. Isto tako, za razliku od devedesetih, patrijarh Pavle je stao uz narod bez kalkulisanja. Danas, SPC u Srbiji više podsjeća na korporaciju nego na vjersku zajednicu”.

Patrijarh Porfirije je u besjedi u nedjelju pored ostalog naveo da “rastuće podjele objektivno ugrožavaju dostojanstvo i slobodu ljudske ličnosti, kao i jedinstvo našeg naroda”. On je rekao da crkva prati “rastuću atmosferu konfrontacije i antagonizma, uz svakodnevne incidente koji se, bojimo se, a ne daj bože, mogu toliko proširiti da bude zaista i velikog broja žrtava”.

Dnevni list “Danas” je u ponedjeljak pisao o svojevrsnom fenomenu da uprkos masovnim protestima, blokadi institucija, batinanju studenata i opozicije od strane plaćenika režima, istraživanja javnog mnjenja koja se ispostavljaju javnosti pokazuju da rejting predsjednika Srbije ne pada.

Radonjić kaže da manipulisanje rejtingom takođe spada u propagandu.

“U svakom slučaju, kada imate dinamična društvena previranja, sve može da padne u vodu preko noći. Na parlamentarnim izborima septembra 2000. Slobodan Milošević je dobio većinu. Niko, ni u najluđim snovima nije mislio da će pasti sa vlasti za manje od mjesec dana. Kada imate vlast koja funkcioniše po principu Ponzi sheme, piramidalne finansijske strukture koje opstaju sve dok ima novih depozitara, to znači da je ona iznutra trula i da je uvijek moguća pojava nepredvidivih događaja koji urušavaju piramidu u temelju. U svakom slučaju, mislim da smo došli do tačke bez povratka gdje sve više građana uviđa da je car go. Ne može da ima legitimitet predsjednik kojeg kordon policije odvaja od mladosti. Svojim ponašanjem je osigurao sebi mjesto na smetlištu istorije jer će ga se za nekih desetak godina tako sjećati mladi koji su danas ustali protiv njegove tiranije”, zaključio je Radonjić.

( Angelina Šofranac )