Ne vježbam jedino kad sam u školi i na treningu

Najmlađi crnogorski bitbokser Ognjen Leković imao je priliku da se prvi put predstavi publici i to na koncertu KIC Pop Hora koji je održan prošle sedmice. Mlađani Podgoričanin, koji uskoro puni deset godina, redovno je odlazio na probe hora, pa je od starta bio upoznat sa njihovim repertoarom.

“Ogi je, sticajem okolnosti, bio moj vjerni pratilac na probama, u čemu je uživao i vrlo brzo naučio skoro sve tekstove. Poslije prve zajedničke probe, nakon što je trebalo da za “domaći” naučim pjesmu na francuskom, što baš i nisam uradila, zabrinuto me pitao “Kako ćemo na probu kad nismo naučili tekst?!”. To pokazuje da se on do starta osjeća članom KIC Pop Hora”, priča njegova mama Maja Leković.

Međutim i pored ljubavi prema horu, Ognjen je sanjao svojih “pet minuta” na bini, ali ne kao dio skupine, već je želio da te večeri pokaže svoj “skriveni talenat”.

“Nisam pobornik guranja i forsiranja djece, pa je sam morao da se pobrine da nađe put do pozornice. U svojoj namjeri imao je malu pomoć naše članice Seke koja je sedam dana prije nastupa, poslije tročasovne probe tražila od Saše Barjaktarevića, našeg dirigenta, da izdvoji nekoliko minuta kako bi čuo Ogija, koji je sa strane stalno, onako za sebe, bitboksovao. Kada je Saša čuo kako on to radi, samo je rekao da on hoće to u svom programu, naravno ukoliko sam saglasna. Kako bih se mogla protiviti nečemu što ga toliko čini radosnim? Uostalom, mislim da je publika osjetila njegovu energiju koju je on nestrpljivo čekao da podijeli”, kaže Maja.

Ognjen je bitboks, kako kaže, otkrio prije četiri godine.

“Najprije sam počeo da slušam druge ljude kako bitboksuju, pa sam onda i ja počeo da vježbam “, priča Ognjen. Iako stariji i iskusniji bitbokseri često priznaju da je ovaj vid bavljenja muzikom veoma naporan, Ognjen to demantuje.

„Nisam testirao tačno koliko mogu da izdržim. Meni nije naporno, naprotiv veliko mi je uživanje“, kaže desetogodišnji dječak.

Bitboksovanje zahtijeva veliki napor i rad, no Ognjen uživa da vježba i, kako kaže, to čini redovno.

„ Vježbam stalno, osim u školi i na treningu. Toliko često da svi misle da bitboksujem na času. Ali ja to ne radim, osim kad svi pričaju, a učiteljica je van učionice“, priznaje sagovornik Vijesti.

Iako je još od prvog dana zavolio KIC Pop Hor, zbog svojih godina Ognjen će na članstvo, morati malo da sačeka.

„Iako bi on veoma rado bio dio hora, čak se nadao da će sa nama biti na bini, koncept ovog hora je nešto drugačiji, okuplja odrasle koji vole da pjevaju. Ipak, samim tim što sam ja tu, i on je prisutan na neki način i kao pratnja i kao podrška. Otkad se rodio ja sam mu stalno pjevala, pretpostavljam da je to moralo da ostavi posljedice da i on voli muziku i da je osjeća“, kaže mama.

No, šansu koju je dobio na nastupu pomenutog hora, Ognjen je maksimalno iskoristio, a da je publika uživala u njegovom bitboksovanju svjedočio je gromoglasan aplauz.

„Prije izlaska na binu sam imao malu tremu, ali kad sam izašao, skroz sam se oslobodio i uživao. Poslije nastupa sam bio veoma zadovoljan“, priznaje Ognjen koji na jesen kreće u peti razred OŠ “21. maj” u Podgorici.

Muzička škola nije stigla na red, trenirao fudbal, pa bi i vaterpolo

To što voli i osjeća muziku za sada je samo jedno od Ognjenovih interesovanja, koja su kako tvrdi njegova mama „šarena“.

“Nekako nam muzička škola nije stigla na red. Na prvom mjestu je škola i to je obaveza koju uspješno završava. Ne volim da djeca funkcionišu po agendi, jer smatram da moraju imati vremena za igru. Njegova smjena u školi od 12 sati nije ostavljala prostora za previše aktivnosti, posebno tokom zime, pa je u posljednje dvije godine trenirao fudbal u sjajnom klubu Stari aerodrom, dok je prije toga četiri godine bio džudista. Sada je vrijeme za pauzu, ali je već počelo ubjeđivanje da od septembra startuje s vaterpolom. Kaže “do sad sam trenirao noge, a sad mogu da počnem da treniram ramena i ruke”. Vrlo argumentovano prilazi svemu u šta treba da nas ubijedi i moram priznati da to majstorski radi”, priznaje Maja Leković.

Osim toga, kao i većina njegovih drugara, obožava igrice i jutjubere.

“Taj vid zabave još ne mogu da shvatim. Međutim, moram se pomiriti da je to dio njihovog doba i da ga nije pametno izolovati od takvog sadržaja, ali dozirati svakako”, smatra Maja.

( Marija Vasić )