Gojaznost problem i u selu i u gradu
Istraživači Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje ispitali kako mjesto prebivališta utiče na nutritivni status i fizičku aktivnost adolescenata
Dječaci i djevojčice adolescenti, koji žive u ruralnim djelovima Crne Gore, aktivniji su od vršnjaka koji žive u gradovima, ali među njima nema značajnijih razlika kad je u pitanju nutritivni status, pa se problemu gojaznosti treba jednako posvetiti u cijeloj zemlji.
To je, pored ostalog, zaključak studije tima istraživača sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je objavljen u međunarodnom časopisu BMC Public Health (SCI, SCIE, SSCI, A&HCISCOPUS).
Tim kojeg čine Erol Vrević, Pavle Malović, Dragan Bačović, Danilo Bojanić i Aldijana Nokić ispitao je kako mjesto prebivališta utiče na nutritivni status i fizičku aktivnost adolescenata u Crnoj Gori. Istraživanjem, koje je sprovedeno u 27 srednjih škola širom zemlje, u 14 opština, obuhvaćena su 1.503 adolescenta, uzrasta od 13,9 do 17,9 godina.
Korištena su antropometrijska mjerenja poput indeksa tjelesne mase (BMI), odnosa struka i visine (WHtR) i procenta tjelesne masti (BF). Fizička aktivnost, kako se navodi, procijenjena je putem standardizovanog PAQ-C upitnika, koji mjeri nivo aktivnosti u različitim periodima dana.
Adolescenti iz urbanih sredina čine većinu ispitanika - 69,6%, dok je iz ruralnih sredina 30,4% ispitanih učenika.
“Rezultati ukazuju da 14,7 odsto muških i 12 odsto ženskih adolescenata ima prekomjernu težinu, dok je 10,1 odsto dječaka i 3,1 odsto djevojčica gojazno”, navode autori i dodaju da nije bilo značajnih razlika u nutritivnom statusu između mladih iz urbanih i ruralnih sredina, te da to znači da problem gojaznosti zahtijeva pažnju u cijeloj zemlji, bez obzira na mjesto prebivališta.
Analiza fizičke aktivnosti otkrila je da su mladići iz ruralnih sredina imali viši nivo fizičke aktivnosti nego oni iz gradova (p = 0.032), posebno tokom slobodnog vremena, časova fizičkog, malih odmora i pauza za ručak, da su i djevojke iz ruralnih sredina bile aktivnije od vršnjakinja iz urbanih područja ali samo tokom slobodnog vremena (p = 0.020). Druge razlike, navodi se, nisu bile statistički značajne.
U urbanim sredinama, dodaje se, adolescenti se suočavaju sa većim ograničenjima prostora za fizičke aktivnosti i češće provode slobodno vrijeme koristeći elektronske uređaje. Studija, navodi se, ukazuje da su potrebni prostori za igru i sportske sadržaje u urbanim sredinama, organizacija programa za podsticanje fizičke aktivnosti mladih, kontinuirano obrazovanje adolescenata o značaju zdravih stilova života.
Rezultati studije, kako se dodaje, pružaju ključne smjernice za donosioce odluka u unapređenju zdravlja mladih u Crnoj Gori.
( Damira Kalač )