Ambasadorska posla

Kada je Petar Komnenić pitao svog gosta, ministra vanjskih poslova, kako ga nije sramota da za ambasadora u Italiji pošalje osobu optuženu za plagijat, gost je odgovorio: Ništa nije dokazano!

Parafraziram, ali to je suština. Darmanović je slijegao ramenima i klimao glavom na argumentaciju urednika - tekstovi iz medija, sa citatima prepisane knjige, svjedočenje autora od koga je pokradeno više od polovine naučnog rada, dokazi koje su predočili aktivisti iz CGO... Da je bio u gostima na Prvoj, ministar bi vjerovatno znao da žestoko uzvrati kako su mediji koji objavljuju takve stvari lični i neprofesionalni, kako neumjesno zadiru u privatnost profesora univerziteta i ministara, da je slično je i sa NVO, a onda bi mu u pomoć priskočio i voditelj Žive istine, stavom da taj anonimni profesor Buhalis izigrava Ajnštajna, diže prašinu kao da mu je prepisano djelo ravno Teoriji relativiteta, umjesto da se zapita da li je za svoj rad mogao odabrati drugu temu a ne baš na onu koju je za svoj doktorat nameračila profesorka Vlahović - marketing u turizmu?! Umjesto da Buhalis bude srećan što je baš zahvaljujući njemu Sanja našla vremena da završi i doktorske studije i to uz rad na odgovornoj funkciji ministarke nauke. Čiju čast brani profesor Buhalis, neupućen da nauka odavno ne stanuje ovdje, još od dana kada je Ranko Mujović postao dekan Pravnog i mnogo prije nego je istu fotelju zajahao čuveni kriminolog Velimir Rakočević. Uhvaćen, poput profesorice Vlahović, u sličnim radnjama koje britanski profesor smatra nedostojnim i zvanja i znanja.

Ministar vanjskih poslova je očito odlučio da se umjesto nepouzdanih medija drži provjerenih organa, državnih i univerzitetskih. Koji nikad ne spavaju i ne griješe. Tako Mediteran nikada nije zaključio da je rad ambasadorke Vlahović plagijat, ali nije i da nije. Slučaj je i tu zastario kao kod SDT Limenka. Ni Katnić nije rekao da nije bilo kriminala oko isplate 10 miliona izgubljene dobiti bratu premijera ali nije stigao da dokaže da jeste. Taknuto maknuto.

Pozivajući se na odluku Univerziteta Mediteran, a ne na stav člana Komisije profesora Milenka Popovića da je rad koleginice Vlahović očigledni plagijat, Darmanović je hladnokrvno zaključio kako je drugarica Sanja zaslužila ambasadu u Rimu i kako je siguran da će taj posao obaviti savršeno. Na ponos Crne Gore. Kao ministraka je pokazala da posjeduje sve predispozicije za tako odgovornu dužnost - himnu prati sa naglašenim uzbuđenjem i ručicom na grudima, kad su izbori aktivno radi na terenu barske opštine, a za Šefa ima samo riječi hvale. To je Đukanović znao uvijek da cijeni. Zato je, zamišljam, na nekom prijemu u Vili Gorica, dok se slučajno kucao šampanjcem sa ministrom vanjskih poslova, onako usput nabacio kako je ona mala Vlahovićka, iz Bara, odlična, doktor nauka čak, a i Rim nije tako daleko. Ministar je iskoristio veliku šansu da dvostruko poentira - udovolji Gospodaru i riješi pitanje ambasadora u vječnom gradu što mu je otežavala podugačka lista zainteresovanih kandidata. Usput, poslužilo je za odbranu ovakvog imenovanja i odlikovanje Republike Italije koje je Vlahovićka dobila na početku mandata velikodušnog ambasadora Del Monaka kojim je okitio prsa dvoje aktivista vladajuće DPS. Nakon tog iskustva uvaženi ambasador se pazio sličnih situacija.

I tako, po ministru Darmanoviću, profesorka Vlahović je najbolje rješenje i za nas i za Talijane. Nama dobro dođe da je što prije ispratimo, a Talijani jedva čekaju da je prime. Jer, daljina čini svoje, Crnogorci će je brzo zaboraviti i niko više njenim plagijatom neće šamarati vladajuću stranku, a u Italiji ionako niko neće znati da je došla jer Montenegro prirodno nema neku težinu u međunarodnim odnosima.

Već je drugačija situacija sa ambasadorom u Vatikanu. Najpoznatiji kladioničar među diplomatama i najpoznatiji diplomata među kladioničarima M. V. je dobio mjesto pri Svetoj Stolici. Ko onda kaže da Isus nije volio kocku ili da nije možda odveden na Golgotu direktno sa neke trke konja koja je još tada bila omiljena disciplina i za gledanje i za klađenje. Poznati sociolog Bojan Baća, povodom ove Darmanovićeve odluke, ipak kaže da se radi o racionalnom izboru! Jer, imenovanoj "osobici", kako je on naziva, "samo Bog može da pomogne“! Zato osnovano sumnjam da je ministar, te večeri kod Petra, namjerno prećutao ime novog predstavnika Montenegra pri Svetoj Stolici, jer je izgleda zaključio kako je lakše odbraniti plagijat Vlahovićke nego lik i djelo njenog prezimenjaka. Zašto, ako je čovjek već bio ambasador, pa još i ministar, čak i lider u pokušaju jedne političke stranke. To što su isti oni mediji koji su pisali o prepisivanju ambasadorke Sanje, bilježili i dešavanja oko pozamašanih a nevraćenih bankarskih kredita njenog sada kolege Vlahovića, navodnih minusa koje je u MVP ostavio nasljedniku Roćenu a ovaj ih navodno, u interesu države, pobrisao i otpisao, sve je to opet, kako bi rekao Darmanović, nedokazano. Mediji k'o mediji, često objavljuju fake news, a Ministarstvo nikad nije ni formiralo komisiju, kao Univerzitet Mediteran, koja bi se bavila eventualnim pronevjerama narodnog novca od strane tadašnjeg ministra. Koji bi, uostalom, efekat bio od te komisije MVP i da je Berija a ne Roćen formirao osim neko ismijavanje zdravog razuma u vidu epiloga po sistemu zastare ili nepostojanja valjanih dokaza.

I ovim imenovanjem ambasadora u Vatikanu, Darmanović ubija dvije muve - relaksira vlast i čini šefu DPS-a. A Vatikan k'o Vatikan, ima dosta problema sa dignitetom nekih svojih visokih propovjednika da bi sad zakerao oko "osobice" na poziciji ambasadora jedne banana države.

A u banani je najveći problem. Država nam je u banani. Trebalo je da čekamo punih 100 godina da bismo obnovili njenu nezavisnost koju je upropastio Gospodar sličan ovom današnjem, ili da vidimo Radmilin slet povodom tisuću ljeta naše postojanosti, da bismo onda shvatili kako nemamo državu već igračku kojom se zabavlja otuđena elita, bilo da preko nje krčmi prirodne resurse, pljačka budžet, pere pare, investira, utjeruje strah ili imenuje ambasadore. Nek je vječna Crna Gora.

( Željko Ivanović )