Crnogorke, ujedinite se!

“Ja smatram svoj dan izgubljenim ako mi se barem jedna žena toga dana ne osmjehne”. Kazanova

I zaista, šta je dan bez žena za jednog muškarca, sem puka gomila utrošenih minuta? Zar danas postoji neka stvar koju muškarci ne rade, samo da bi se dopali onim nježnijim polovinama? Oh, nemojte mi reći da muškarci stavljaju parfem da bi sebi ljepše mirisali. Ili da su kupili skupocjeno odijelo da bi ih prijatelji pohvalili. Ili da su ugradili nove zube da bi ih prkosno pokazali kolegama na poslu. Ili da su kupili onog novog BMW-a da bi udobno putovali do posla. Ili da… Ma, shvatili ste.

Nedavno je u Podgorici održan okrugli sto na temu: “Crna Gora i učešće žena u politici - kako do ravnopravnosti”. I stvarno, kako? Izbornim kvotama? Ne budimo smiješni. Sa druge strane, učesnice su bile više nego kompetentne. Iako, obrazovane, hrabre, prkosne, ni one nisu znale doći do konkretnog odgovora. Priznajem, nejasno mi je bilo učešće predsjednika Skupštine na tom skupu, imajući u vidu da je zbog njega jedna divna žena, usput rečeno - samohrana majka - ostala bez posla. Da, mislim na onu ženu koja je dobila otkaz jer je sakupila hrabrosti da javno progovori o (pravosnažno osuđenim) malverzacijama njegove partije, vezane za zloupotrebu državnog novca u hotelu Ramada.

No, to nije tema ovog teksta. Vratimo se (ne)ravnopravnosti žena. Prije nekoliko sam se obreo u pozorištu na premijeri predstave ‘’Šćeri moja’’, prvi put nakon više godina, na poziv jedne naše mlade glumice. Dugo sam se premišljao da li da idem, sebično misleći da će mi biti dosadno, nadmeno misleći da neću imati šta da vidim, te da je možda ipak bolje izaći na klasično piće, dva. Međutim, uslijedilo je iznenađenje: prepuna sala CNP-a, fantastični glumci, ali i odlična poruka predstave. Što se same predstave tiče, u pitanju je blago humorističan pogled na položaj žena u Crnoj Gori za vrijeme kralja Nikole. Ipak, samo na prvi pogled humorističan.

Položaj žena u staroj Crnoj Gori je bio, blago rečeno, katastrofalan. Primjerice: supruge čuvenog vojvode Mirka i još čuvenijeg kralja Nikole, Stana i Milena, u momentu udaje imale su svega 13 i 16 godina! Ne, nemojte mi reći da je to tada bilo normalno, jer nije. Kako su tada bile tretirane naše ‘’odive’’, možemo vidjeti i u najvećim djelima crnogorske književnosti, poput Gorskog vijenca. Naime, u tom djelu (koje, usputno, držim za najbolje djelo naše istorije) glavne ženske uloge pripale su Sestri Batrićevoj, Snahi Milonjićevoj, te babi-proročici. Zajednička osobina sve tri nabrojane: nijedna nije oslovljena svojim imenom. Ne mora ništa da znači, a opet, sa druge strane, može da znači sve. Bezimene žene kao broj, žene kao mašine za oplakivanje junačke braće, i na koncu: žene kao puki reproduktivni organ.

Za današnji - po mom mišljenju ne mnogo bolji od onomad - položaj žena, koji je zamaskiran kvazievropskim standardima i mahom dekorativnim ulogama u političkim partijama, osim iskompleksiranih muškaraca (poput poslanika DPS-a koji je fotografisao pozadinu poslanice SDP-a onomad), zaslužne su i one - žene. Umjesto da se svojski trude da dokažu, ne jednakost već superiornost, dobar dio njih kao da se trudi da se što jeftinije ponaša, oblači, govori. Za uzore uglavnom imaju starlete, opijaju se gotovo na vikend-bazi, slušaju prostačku muziku, a svoju kratku pamet kao da pokušavaju nadomjestiti još kraćim suknjama. Umjesto smislenih objava, po društvenim mrežama objavljuju fotografije svojih polugolih tijela, vapeći za muškim lajkovima. Uspjeh, sa druge strane, ne mjere, recimo, dobrim ocjenama u školi ili na fakultetu - već brojem pratilaca na Instagramu, a one hrabrije i brojem popijenih koktela prošle večeri. Ako mislite da previše generalizujem i banalizujem, razmislite dvaput. I ja ću, premda bih, kao brat dviju sestara, volio da griješim.

Žene, djevojke, djevojčice: cijenite sebe. Ne poklanjajte sebe i svoju pažnju onima koji to ne zaslužuju. Cijenite muškarce koji vam otvaraju vrata, koji vas pažljivo slušaju, koji vam kažu da lijepo izgledate, koji vam donesu cvijet tek onako. Izborite se za svoj položaj, jer očito niko drugi i neće. Ujedinite se. Ostavite razlike, makar za sada, po strani. Ne dozvoljavajte da vas, doslovce, trpaju u kvotama propisane ženske rezervate. Vi možete bolje od toga. Vi morate bolje od toga. Zbog vas. Za nas.

I ne, niste vi slabiji pol. Pol koji nosi u svojoj utrobi devet mjeseci, pa onda i daruje svijetu novi život, ne može biti slabiji. Može biti samo jači. Stoga, Crnogorke, u pamet se.

Na vama svijet opstaje!

Posvećeno mojim sestrama, ali i svim ženama u Crnoj Gori.

Autor je dipl. ekonomista Univerziteta u Meksiku i magistar Političkih nauka u Beogradu

( Vladislav Dajković )