U ponedjeljak presuda optuženima za iznuđivanje iskaza od Boljevića: "Tužiteljka Vuksanović potvrdila navode odbrane"

Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Larisa Mijušković Stamatović za 17. mart najavila je izricanje presude petorici policajaca koji su optuženi za iznuđivanja iskaza teškim nasiljem od Marka Boljevića u istrazi bombaških napada na lokal “Grand” i kuću bivšeg tajnog agenta Duška Golubovića.

Za to krivično djelo odgovaraju policijski inspektori Danilo Grbović, Dalibor Ljekočević, Bojan Vujačić, Ivan Peruničić i Nemanja Vujošević.

Sudi im zbog optužbi da su 25. maja 2020. godine nasiljem iznudili iskaz od Podgoričanina, koji je tada trojicu sugrađana optužio za bombaške napada, a koji su kasnije oslobođeni.

Svjedok oštećeni Marko Boljević kazao je u sudnici da ostaje pri navodima svog pravnog zastupnika i da se pridružuje njegovim završnim riječima..

Tužiteljka Romina Vlahović juče je, prije davanja završnih riječi, izmijenila činjenični opis optužnice u dijelu koji se odnosi na povrede Boljevića.

Nakon toga, citirala je izjave optuženih i svjedoka, uglavnom policajaca, ocjenjujući da su njihovi iskazi nelogični, kontradiktorni, netačni i smišljeni u cilju izbjegavanja krivične odgovornosti.

Apostrofila je djelove iskaza bivših policijskih funkcionera Miloša Vučinića i Srđana Koraća, koji je petorici optuženih bio direktno nadređen.

“Apsurdno je i nelogično da Miloš Vučinić i Srđan Korać nisu znali što rade njihovi službenici, ovdje optuženi”, kazala je ona, dodajući da su iskazi te dvojice svjedoka smišljeni kako bi pomogli optuženima, ali i sa ciljem izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti.

U završnim riječima kazala je da sud treba da povjeri vjeru iskazima oštećenog i njegovog oca, koji je tvrdio da je sina ista noći nakon obrade i saslušanja u podgoričkom tužilaštvu vidio sa povredama, koje su bile vidljive iz aviona.

Ona je predložila sudu da optužene oglasi krivim i izrekne im kazne od po tri godine zatvora.

Punomoćnik Boljevića, advokat Novica Milošević, kazao je da u potpunosti vjeruje iskazu oštećenog, da se pridružuje završnim riječima tužiteljke i postavlja odštetni zahtjev.

Jedan od branilaca okrivljenih, advokat Marko Radović, predložio je sudu da oslobodi petoricu policajaca, navodeći da je tužilaštvo taktiziralo sa tom optužnicom, te da provedenim dokazima nije dokazano da su okrivljeni izvršili krivično djelo koje im je stavljeno.

"Iako smo se u početku protivili supervještačenju, smatram da ste provjerom nalaza i mišljenja vještaka zakucali ekser u ovu optužnicu", kazao je advokat Radović sutkinji Mijušković Stamatović

Istakao je da je tužilaštvo bilo dužno da u činjeničnom opisu krivičnog djela decidno navede u kom svojstvu je oštećeni Boljević dao iskaz pred ODT u Podgorici, te da je taj iskaz upravo posljedica torture koju je navodno pretrpio.

“Isto ovo tužailaštvo je taktiziralo, pa je tek nakon što sud u prvom postupku nije poklonio vjeru spornom iskazu Boljevića i donio oslobađajuću presudu, odlučio da pokrene ovaj postupak, iako je sve do kraja tog postupka optužba sporni iskaz Boljevića tretirala kao istinit i što je važnije pravno valjan. Sporni iskaz Boljevića u tom prvom predmetu sud nije tretirao kao pravno nevaljan, a još manje da je isto ovo tužilaštvo iznosilo primjedbe u tom pravcu. Naprotiv, sud iako je bio dužan da izdvoji ovaj zapisnik iz spisa predmeta kao pravno nevaljan, jer je navodno dobijen torturom i mučenjem, tj. iznuđen, nije to učinio, nego ga je samo cijenio kroz postupak ocjene dokaza i nije mu poklonio vjeru. Dakle, pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici K.br. 505-20 ovaj iskaz je tretiran kao pravno valjan dokaz, pa kod takvog stanja stvari opravdano se postavlja pitanje kako se on sada može tretirati kao iznuđen u u ovom postupku, kao posebno krivično djelo”, rekao je Radović u završnim riječima.

Ustvrdio je i da je više nego očigledno da je oštećeni prijavom spornog događaja htio sebe da opravda pred osobama koja je označio u svom iskazu i za koja je naveo da ima strah od njih.

On je dodao da je Boljevićev iskaz opovrgnut iskazima okrivljenih i drugim provedenim dokazima - svjedočenjem policajaca i poligrafista: “Koji su bili decidni da kod oštećenog prilikom sprovođenja poligrafskog testiranja nijesu bili vidljivi tragovi povreda i stresa, jer on u tom slučaju ne bi mogao biti testiran”.

Radović je rekao da je svojevrsni kuriozitet tog postupka činjenica da je glavni dokaz koji potvrđuje navode odbrane, a opovrgava navode oštećenog i optužbe, iskaz tužioca zaposlenog u istom tužilaštvu Ivane Vuksanović, koja je saslušala oštećenog 25. maja 2020. godine.

Citirajući iskaz te tužiteljke, kazao je da je ona decidno navela da Boljević prilikom davanja svjedočkog iskaza nija imao nikakve povrede: “A kamoli vidne”.

“Niti je bilo sumnje u bilo kakvu torturu, niti se Boljević požalio u tom smislu, te da je upravo svojim potpisom na tom zapisniku potvrdio da je sporni iskaz dao dobrovoljno”.

( Jelena Jovanović )