Šta je ultraprerađena hrana: Kenedi je naveo kao glavnog krivca za epidemiju hroničnih bolesti u SAD

U pokušaju administracije Donalda Trampa „da učini Ameriku ponovo zdravom“, jedna od najvećih meta je ultraprerađena hrana.

Robert F. Kenedi mlađi, državni sekretar za zdravstvo, naveo je "visoko hemijski obrađenu hranu" kao glavnog krivca za epidemiju hroničnih bolesti u SAD, uključujući bolesti kao što su gojaznost, dijabetes i autoimuni poremećaji.

Ta hrana "truje" ljude, posebno djecu, rekao je Kenedi tokom pretresa u Senatu povodom njegovog imenovanja. Obećao je da će raditi na uklanjanju takve hrane iz federalnih programa kao što je Program pomoći u dopunskoj ishrani ili SNAP.

"Učiniću sve što je u mojoj moći da vratim zdravlje Amerikanaca na pravi put", rekao je on članovima Kongresa.

Ključno za taj cilj moglo bi biti da se pobrine da potrošači razumiju osnovne činjenice o ultraprerađenoj hrani i ulozi koju ona ima u svakodnevnim obrocima.

Od slatkih žitarica za doručak do smrznutih pica za večeru, uz grickalice kao što su čips, gazirana pića i sladoledi, ultra obrađena hrana čini oko 60 odsto američke prehrane. Za djecu i tinejdžere, čak je i veći – oko dvije trećine onoga što jedu.

To je zabrinjavajuće jer je ultraobrađena hrana povezana sa nizom negativnih posljedica na zdravlje, od gojaznosti i dijabetesa do srčanih bolesti, depresije, demencije i još mnogo toga. Jedna nedavna studija je pokazala da konzumiranje ove hrane može povećati rizik od rane smrti.

Nauka o ishrani je komplikovana i većina dosadašnjih istraživanja pronašla je veze, a ne dokaze, u vezi sa zdravstvenim posljedicama ove hrane.

Proizvođači hrane tvrde da prerađivanje povećava sigurnost i zalihe hrane i nudi jeftin i zgodan način za pružanje raznolike i hranljive prehrane.

Čak i kada bi nauka bila precizna, teško je znati koji praktičan savjet dati kada ultraprerađena hrana – prema procjenama iz jedne studije – čini više od 70 odsto zaliha hrane u SAD.

Šta je ultraprerađena hrana?

Većina namirnica se obrađuje, bilo da se radi o zamrzavanju, mljevenju, fermentaciji, pasterizaciji ili drugim postupcima. Godine 2009. brazilski epidemiolog Karlos Monteiro i kolege prvi su predložili sistem koji klasifikuje hranu prema količini obrade kojoj je podvrgnuta, a ne prema sadržaju nutrijenata.

Na vrhu ljestvice koja ima četiri nivoa nalaze se namirnice stvorene industrijskim procesima i sa sastojcima kao što su aditivi, boje i konzervansi koje se ne može kopirati u kućnoj kuhinji, kaže Kevin Hol, istraživač koji se fokusira na metabolizam i ishranu u Nacionalnom institutu za zdravlje.

“To je većina, iako ne sva, upakovana hrana koju vidite”, rekao je Hol.

Takva je hrana često napravljena da bude i jeftina i neodoljivo ukusna, kaže doktorica Nina Prasad, direktorica programa politike hrane u „Bloomberg Philanthropies“.

"Imaju pravu kombinaciju šećera, soli i masti i jednostavno ne možete prestati da ih jedete", kazala je Prasad

Međutim, sam nivo prerade ne određuje da li je hrana nezdrava ili ne, naveo je Hol. Hljeb od celog zrna, jogurt, tofu i formula za bebe su, na primjer, visoko obrađeni, ali su i hranjivi.

Da li je ultraprerađena hrana štetna?

Mnoga istraživanja ukazuju da je ishrana u kojoj ima mnogo takvih namirnica povezana sa negativnim zdravstvenim ishodima. Ali ta istraživanja ne mogu reći da li je sama hrana uzrok negativnih efekata - ili postoji nešto drugo u vezi sa ljudima koji jedu takve namirnice, a što bi moglo biti odgovorno za probleme.

Ultraprerađena hrana obično ima veće količine natrijuma, zasićenih masti i šećera, a ima manje vlakana i proteina. Nije jasno da li baš ti nutrijenti izazivaju posljedice.

Hol i njegove kolege prvi su sproveli mali, ali uticajan eksperiment, koji je direktno uspoređivao rezultate jedenja slične hrane napravljene od ultraprerađene i od neprerađene hrane.

Objavljeno 2019. godine, istraživanje je uključilo 20 odraslih osoba koje su na mjesec dana otišle živjeti u Nacionalni institut za zdravlje. Imali su ishranu od ultraprerađene i neprerađene hrane, usklađenu po kalorijama, šećerima, mastima, vlaknima i makronutrijentima. To je trajalo dvije sedmice i rečeno im je da jedu onoliko koliko žele.

Kad su učesnici jeli ultraprerađenu hranu, unosili su oko 500 kalorija dnevno više nego kada su jeli neprerađenu hranu, otkrili su istraživači - i dobili su u prosjeku oko jedan kilogram tokom perioda istraživanja. Kada su isto toliko vremena jeli samo neprerađenu hranu, izgubili su oko jedan kilogram.

Hol sada sprovodi detaljniju studiju, ali proces je spor i skup i rezultati se ne očekuju do kraja naredne godine. On i drugi tvrde da su takva istraživanja neophodna.

“Bolje je razumjeti mehanizme pomoću kojih izazivaju štetne zdravstvene posljedice, ako ih izazivaju”, rekao je.

Da li bi ultraprerađena hrana trebala da bude regulisana?

Neki zagovornici, poput Prasad, tvrde da bi veliki broj istraživanja koja povezuju ultraprerađenu hranu sa lošim zdravljem trebao biti više nego dovoljan da podstakne vladu i industriju da promijene politiku. Ona poziva na akcije kao što su povećanje poreza na zašećerene napitke, stroža ograničenja u korišćenju natrija za proizvođače i sprječavanje reklamiranja takve hrane djeci.

„Želimo li rizikovati da se naša djeca razboljevaju dok čekamo da se pojave savršeni dokazi?", pita Prasad.

Prošle godine, bivši komesar Administracije za hranu i lijekove Robert Kalif pokrenuo je ovu temu, rekavši na konferenciji stručnjaka za prehrambenu politiku da je ultraprerađena hrana “jedna od najkompleksnijih stvari kojima sam se ikada bavio”.

Ali, zaključio je, „moramo imati naučnu osnovu, a onda moramo ići do kraja.“

Kako bi potrošači trebali da se odnose prema ultraprerađenoj hrani?

U zemljama poput SAD, teško je izbjeći visoko prerađenu hranu - i nije jasno na koju bi se trebalo fokusirati, kaže Aviva Musikus, naučna direktorica Centra za nauku od javnog interesa, koji se zalaže za politike o hrani.

"Količina ultraprerađene hrane je tako velika", rekla je.

Umjesto toga, bolje je voditi računa o sastojcima u hrani, kaže ona i dodaje da bi ljudi trebali provjeravati etikete na proizvodima i praviti izbore koji su u skladu sa trenutnim smjernicama za ishranu.

“Imamo zaista dobre dokaze da dodani šećer nije dobar za nas. Imamo dokaze da hrana sa visokim sadržajem natrijuma nije dobra za nas”, rekla je ona. “Imamo sjajne dokaze da je voće i povrće koje je minimalno obrađeno zaista dobro za nas.”

Važno je ne klevetati određenu hranu, dodala je. Mnogi konzumenti nemaju vremena ili novca da kuvaju većinu jela od nule.

"Hrana treba da donosi radost i da bude ukusna i ne bi trebalo da uključuje moralno prosuđivanje", kaže Musikus.

( Glas Amerike )