“Tragom Kašmira”: Kako se obični ljudi nose s neobičnim okolnostima

Roman “Tragom Kašmira” mladog pisca Milisava Rosića nije samo još jedna priča o “odabranom”, ističe Drina Štajnberg (pseudonim književnice Biljane Skorić iz Srbije) u okviru čije izdavačke kuće je ovo nesvakidašnje djelo i objavljeno.

Mračna i originalna saga koja istražuje teme ljubavi, izdaje, erotike i moći u svijetu punom opasnosti i natprirodnog donosi brzu radnju, neočekivane obrte, a mračna atmosfera uz sve to čini ovu knjigu obaveznom za ljubitelje mračne fantastike, poručuje ona u svom kratkom osvrtu.

Milisav Rosić u razgovoru za “Vijesti” predstavlja svoj prvi roman koji je objavila izdavačka kuća “Drina Steinberg Publishing”, a koji je, otkriva on, tek početak zamišljene trilogije.

“Mladi Kejn, naizgled običan mladić, biva uvučen u mrežu tajni i opasnosti kada se zaljubi u fatalnu djevojku u Beogradu. Dok mu njena tajanstvena prošlost i veza sa Redom Crnih Besmrtnika otvaraju vrata u svijet natprirodnog, njegova strast prema njoj postaje sirova i neukrotiva, te budi u njemu praiskonske životinjske nagone koje ne može kontrolisati. Dok se Kejn bori da razumije svoje novo stanje i svoju ulogu u tom mračnom svijetu, suočava se s moćnim neprijateljima koji žele da iskoriste njegove sposobnosti za svoje zle planove. Veliko Vijeće, drevna organizacija koja vlada u sjeni, želi da uništi sve što Kejn voli, a on mora da se odluči hoće li stati na stranu svojih saplemenika i Majke Sjena ili će podleći iskušenju tame”, navodi se u opisu knjige, a Rosić o svemu detaljnije govori za Vijesti.

Krajem prošle godine objavljen je Vaš drugi roman “Tragom Kašmira”. Za početak, šta Vas je inspirisalo, kada je i kako nastajao ovaj rukopis i u koji žanr biste smjestili roman s obzirom na to da kombinuje elemente više njih?

Inspiracija za roman došla je jedne ljetne noći, kada sam u svojoj sobi pio vino i slušao neki dark space ambient. Tada se dogodio taj prvi inicijalni moment gdje se u meni rodila ideja i želja da oživim viziju u svojoj glavi i udahnem joj život. Dvije godine prije samog objavljivanja romana, počeo sam pisati. Proces pisanja trajao je šest mjeseci - prvo na papiru, a onda, kada sam sve završio, prenio sam tekst na računar. Iako mi je pisanje u svesci, na staromodan način, oduzelo dosta vremena, ništa ne može zamijeniti osjećaj olovke i papira i koliko ljepote nosi taj ritual. Ima neku određenu vrstu prednosti. Ni sam nisam znao kuda će me voditi likovi ili kako će se razvijati radnja. Ono što me je iznenadilo, kao nekoga ko se prvi put upušta u pisanje proznog djela, jeste da likovi poslije određenog vremena dobijaju vlastitu volju, a priča tok koji je i mene samog, kao autora, iznenadio.

Žanr kojem pripada “Tragom Kašmira” je dark fantasy, i nije toliko zastupljen žanr na našim prostorima, ali ima svoju čitalačku publiku. Roman je prvi put predstavljen na Sajmu knjiga u Beogradu, na štandu moje izdavačke kuće “Drina Publishing”. Tu sam se družio s čitaocima, potpisivao primjerke u danu koji je bio posvećen mom djelu i samo iskustvo na Sajmu za mene je nešto posebno. Naravno, sve zahvaljujući izdavaču, Drini Štajnberg koja se zaista potrudila za sve nas da to iskustvo bude najbolje moguće. Život romana više nije u mojim rukama, nego u rukama čitalaca, a za sada stižu samo pozitivni komentari i vidim da priča dobija svoj prostor.

O čemu govori “Tragom Kašmira” i koje je značenje samog naslova? Uz to, kako do romana?

Priča prati Kejna, naizgled običnog mladića iz Podgorice, koji kreće na sudbonosno putovanje u Beograd. Tamo upoznaje fatalnu Mariju, djevojku sa mračnom prošlošću, koja mu mijenja život iz korijena. Čitaoci će u knjizi zaroniti u složeni natprirodni svijet, gdje se sukobljavaju rasa Crnih Besmrtnika i zloglasno Veliko Vijeće. Ali to je samo početak! Očekuju ih proročanstva, misteriozni familijari, vještice, vukodlaci i još mnogo toga.

Zanimljiva priča krije se iza naslova djela. Prvobitno, moja ideja bila je da naslov bude “Crni Besmrtnik”. Međutim, kada je Manja Topalović, grafička umjetnica iz Beograda, predstavila rješenje za korice, sve se promijenilo. Korice su bile toliko inspirativne da su “nadiktirale” promjenu naslova. “Kašmir” je tako postao novo ime, posvećeno istoimenoj pjesmi “Led Zeppelina” koja se pojavljuje u radnji. Ova pjesma nije samo omiljena protagonistu, već predskazuje i novi talas u njegovom životu. Naslov “Kašmir” krije skriveno značenje, prepušteno čitaocima da ga otkriju.

Knjigu možete naručiti od izdavača Drina Publishing, a uskoro će biti dostupna i u knjižarama. Određeni broj primjeraka već se nalazi u Mojoj maloj knjižari u Podgorici.

Knjiga istražuje teme ljubavi, izdaje, moći, ali i erotike i mistike. Koji od ovih motiva Vam je bio najizazovniji za prikazivanje? Kako isprepletanost tih motiva utiče na likove, ali i čitaoce?

Najizazovniji motiv u pisanju mi je definitivno izdaja, pogotovo jer se tokom procesa pisanja zbližim s likovima. U jednom trenutku osjećam potrebu da poremetim idilu i unesem disbalans u priču. Iako se to možda čini kao nagla i neočekivana odluka, u stvarnom životu izdaja je sveprisutna - u prijateljstvima, porodicama, ljubavnim vezama. Stoga, odluka da se takav čin pripiše liku, posebno onom od kojeg se to najmanje očekuje, predstavlja veliki izazov. Teško je narušiti cjelovitost lika i uvjerljivo prikazati takav postupak. No, budući da je ovo prvi dio planirane trilogije, ta izdaja je namjerno ostavljena pod velikim upitnikom, ostavljajući prostor za razvoj i otkrivanje u sljedećim nastavcima.

U mojoj priči likovi na prvi pogled djeluju nerealno, obdareni posebnim moćima i okruženi natprirodnim zakonima koji nadilaze granice realnog vremena i prostora. Međutim, ta njihova iznimnost ne znači da žive u idiličnoj utopiji. Kroz ispreplitanje fantastičnih i realističnih motiva, likovi su zapravo vrlo slični nama, sa svim svojim vrlinama i manama, unutrašnjim previranjima i životnim iskušenjima.

Maša, Kejn, Marija, Darija, Goran, Vuk, Filip, Adrian i ostali likovi suočavaju se s problemima s kojima se i mi susrećemo u svakodnevnom životu. Intenzitet njihovih emocija, naravno, pojačan je u skladu s narativom priče. Čitalac se tako može poistovjetiti s likovima, prepoznati se u njihovim odlukama i razmišljanjima.

Tragom Kašmira, dakle, istražuje kako se “obični” ljudi nose s “neobičnim” okolnostima, kako se njihove ljudske osobine i mane manifestuju u svijetu natprirodnih pojava. Kroz njihove živote, čitaoci mogu bolje razumjeti vlastite emocije, strahove i težnje.

Prolazi kroz snažan unutrašnji sukob između svojih nagona i svijeta u kojem se našao. Koji je to svijet i kako ste gradili njegov karakter, koliko se njegov put razlikuje od klasičnih priča o “odabranima”?

Kejn se našao u svijetu u kojem životi ljudi koje najviše voli vise o koncu. Pred njim je težak teret odluke i on sam će svojom odlukom biti odgovoran za ishod situacije. Pravedan i lojalan, kako prema porodici, tako i prema prijateljima i ljubavi, Kejn će morati da učini nezamislivo - da izabere čiji je život vredniji. Međutim, njegove odluke nisu jednostavne, jer njime upravlja nevidljiva ruka sudbine koja ga vodi kroz dualnost svjetla i tame. Njegovi nagoni bivaju aktivirani i pojačani samim činom inicijacije u svijet natprirodnog. Iako je uvijek kontrolisao svoje nagone, sada ga ta unutrašnja sila remeti. Zagledan u sopstvenu tamu, javlja se unutrašnji strah da ne postane isti kao ta tama. Kejn definitivno nije klasični odabrani, ali ta njegova specifičnost će biti otkrivena dok budete čitali, veoma je kompleksan lik.

Posebno mi se urezao u pamćenje komentar jedne čitateljke koja je, opisujući svoje iskustvo s knjigom, duhovito primijetila kako je glavni lik u početku izazivao toliku iritaciju da bi ga najradije “zadavila”. No, kako je priča odmicala, razvila je prema njemu neočekivanu naklonost. Ova reakcija zorno ilustruje kompleksnost i dubinu lika, koji se ne otkriva odmah u svoj svojoj punoći, već postupno, kako se radnja razvija i kako odgovara na iskušenja koja su stavljenja pred njim, gdje njegov karakter biva testiran. Slično kao što se ljudi u stvarnom životu ne mogu uvijek procijeniti na prvu, tako ni književni junaci nisu uvijek crno-bijeli. Moji junaci su definitivno obojeni u sivo, i ništa nije crno-bijelo...

Na osnovu svega toga, kakav je i ko je Kejn u ovoj priči?

Kejn je lik s kojim se svako od nas može poistovjetiti. Njegova priča je univerzalna jer se suočava s vlastitim nesigurnostima i preispitivanjima kroz koja svi mi prolazimo i gdje njegovi principi bivaju stavljeni pred iskušenje. On je izuzetno lojalan prijatelj, partner pun poštovanja i osoba koja cijeni žene. Kejn je duboko povezan sa svojom majkom i vodi se unutarnjim principima i kodeksom. U ljubavi je intenzivan i ne prašta prevaru, ali je istovremeno spreman preći preko nekih stvari i žrtvovati se za voljenu osobu. Često vodi unutrašnje razgovore i preispituje se, što ponekad može biti iritantno. Ali, zar nismo svi mi ponekad takvi u očima drugih?

Red Crnih Besmrtnika i Veliko Vijeće zvuče kao prilično složeni entiteti sa dubokom mitologijom. Da li ste koristili neke stvarne istorijske ili mitološke izvore pri njihovom stvaranju i koji je njihov značaj, uloga?

U svijetu Crnog Reda Besmrtnika, satkanom od niti moje mašte i imaginacije, vlada stroga hijerarhija i pravila. Majka Sjena, nevidljiva ruka koja upravlja ovim redom, obavijena je velom misterije, ali njena moć i autoritet su neosporivi. Ona djeluje kroz odabranu ženu, svoju zemaljsku predstavnicu, koja vjerno izvršava njenu volju.

Veliko Vijeće, tvorevina moje imaginacije, odražava današnji svijet u svoj svojoj kompleksnosti i manama. Korupcija, nevidljive ruke moćnika, pohlepa za vlašću i novcem, sve to pronalazi svoje mjesto unutar zidina Vijeća. No, prava moć ne leži u materijalnom bogatstvu i političkom uticaju. Ona se krije u ljubavi, porodici i prijateljstvu, vrijednostima koje Veliko Vijeće, u svojoj beskrajnoj pohlepi, nastoji uništiti.

Crni Besmrtnici, u ovoj borbi za očuvanje istinskih vrijednosti, stoje kao svjetionik nade. Oni su ti koji se suprotstavljaju Velikom Vijeću, štiteći one koji su im dragi i braneći principe na kojima se temelji njihovo srce. Njihova borba nije samo protiv korupcije i pohlepe, već i za očuvanje ljubavi, prijateljstva i porodice, vrijednosti koje čine srž ljudskog postojanja.

Centar radnje, pa tako i natprirodnih dešavanja je Beograd. Kako ste oblikovali grad da bude dio ove mračne fantastike i zbog čega baš Beograd? Svakako, tu su i neki crnogorski gradovi...

Beograd zauzima centralno mjesto u priči prvenstveno zbog Demije - misterioznog, skrivenog lokala koji je epicentar većine događaja. Inspiracija za ovo mjesto pronađena je u stvarnom, davno zaboravljenom beogradskom lokalu - Akademiji, smještenom ispod jednog od fakulteta. Ovaj lokal, interno nazvan Demija, poslužio je kao osnova za fiktivnu verziju koja doživljava svoju obnovu u priči.

Odluka da se radnja smjesti u grad koji mi nije u potpunosti poznat proizašla je iz želje za istraživanjem i otkrivanjem novih, zanimljivih detalja. Tokom procesa pisanja, dogodila se i jedna anegdota vrijedna spomena. U jednom dijelu radnje, protogonista putuje od autobuske u Beogradu do Novog Beograda, a ja sam, nehotice, naveo nerealno vrijeme putovanja. Srećom, moja urednica, Drina Štajnberg, uočila je ovu grešku i ispravila je. Ovaj smiješan propust poslužio je kao podsjetnik na važnost temeljnog istraživanja, pogotovo kada se radi o mjestima koja nam nisu u potpunosti poznata, kako bi se izbjegle greške koje mogu narušiti vjerodostojnost priče.

Pored Beograda, u priči se pojavljuju i drugi gradovi i predjeli, poput Mojkovca, Žabljaka, Podgorice, tu su i Prokletije, kao i država Rumunija.

Da li na nečemu trenutno radite i kako povezujete interesovanje za književnost, video produkciju u kojoj ste se oprobali i sferu političkih nauka?

Uvijek radim na novim projektima, ali nikada ne govorim o njima niti ih najavljujem dok ne budu spremni za objavljivanje. Smatram da se energija rasipa kada se o nečemu priča unaprijed, te da se sam proces stvaranja prekida i “izbaksuzira”. Stoga, od mene se može očekivati sve ili ništa (smijeh). Ipak, mogu otkriti da će “Tragom Kašmira” dobiti svoj nastavak, jer priča nije zaokružena i ima još mnogo toga za ispričati. Tek smo zagrebli površinu, a mnoga pitanja ostala su bez odgovora. Čitaoci me već pitaju kada će nastavak, ali vjerujem da će on doći u pravo vrijeme, kada bude predviđeno.

Jako sam ponosan na performans “Pletilja” koji sam realizovao s pjevačicom Oliverom Bjelić i vjerujem da će njegovo vrijeme tek doći. To je nešto skorije od mene, u sferi performansa.

Što se tiče video produkcije, ona mi je bila od velike pomoći prilikom marketinga knjige, kao i izrade trailera za roman, zajedno sa Drinom. Taj dio mene je neizostavan. S druge strane, političke nauke su više uticale na moju poeziju nego na prozu, konkretno predmet filozofija. Ipak, taj sam fakultet, nažalost, morao ostaviti po strani zbog obaveza, za sada.

Da li biste nešto dodali?

Još jednom želim da izrazim svoju zahvalnost za ova izuzetno inspirativna pitanja. Bilo mi je zadovoljstvo i čast da podijelim svoje misli i iskustva sa Vama. Na ovom mjestu, na kraju našeg razgovora, želim da se zahvalim svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da roman “Tragom Kašmira” ugleda svjetlost dana. Prije svega, želim da se zahvalim svom izdavaču, Drini Štajnberg, koja je iz mene izvukla ono najbolje i koja je, prvesntveno, veliki čovjek i izuzetna umjetnica. Hvala ti, Drina, na tvojoj podršci i viziji. Želim da se zahvalim i Matiji Gubezu, Oliveri Bjelić i Mileni Žbogar, umjetnicima koji su me inspirisali, svako na svoj način, i čiji se tragovi mogu osjetiti na nekim mjestima u priči. Hvala vam na inspiraciji i kreativnoj energiji. Posebnu zahvalnost dugujem Manji Topalović, Vladimiru Petroviću, Goranu Radojičiću i Centru za kulturu Mojkovac. Hvala vam na podršci i pomoći u realizaciji ovog projekta. Želim da se zahvalim i osobi koja stoji iza profila @pedja_reads, čiji je prikaz mog romana privukao publiku da čita “Tragom Kašmira”. Hvala ti na prepoznavanju i promociji moje knjige. I na kraju, ali ne i najmanje važno, želim da se zahvalim svojoj porodici, mjestu gdje pronalazim najveću zahvalnost i podršku. Hvala vam što ste uz mene na ovom putu. Nadam se da će “Tragom Kašmira” pronaći put do srca čitalaca i da će im pružiti inspiraciju i uživanje u čitanju.

Uzvišenost i mrak ljubavi i erotike

Ljubav je snažan motiv u romanu. Kakva je ljubav u pitanju i u kojoj je funkciji?

U središtu moje priče je ljubav, ali ne ona površna i toksična, već duboka i uzvišena. To je ljubav koja se temelji na lojalnosti, odanosti i bezuslovnoj podršci. Ljubav koja pobjeđuje sve prepreke i nedaće, dajući našim životima svrhu i snagu.

Iako je ljubav prema partneru dominantna, ona nije jedina. Moja priča istražuje i druge oblike ljubavi: prijateljsku i porodičnu. Svaka od njih ima svoju važnost i ljepotu. No, što se događa kada se te tri ljubavi nađu na vagi? Što je važnije i mogu li se uopće uspoređivati? To je pitanje koje postavljam svojim likovima i čitateljima.

Moja priča je svojevrsna utopija, vizija svijeta u kojem je ljubav dominantna sila. Iako ne bi trebali da dozvolimo da to bude utopija nego stvarnost, svjestan sam da je donekle realnije da moja vještica iz priče oživi, nego svijet koji se temelji na istinskim vrijednostima. Znam da je takvih ljubavi sve manje, ali nikada neću odustati od vjere u nju i uvijek će biti moj glavni motiv.

Ljubav je spas u mojoj priči. Zbog ljubavi, likovi su spremni žrtvovati vlastite živote. Ljubav je njihova pokretačka snaga, izvor njihove hrabrosti i snage.

Vaš roman otvoreno dotiče i erotske teme. Kako to korespondira sa radnjom?

Dio s erotikom, moram priznati, bio je najteži dio pisanja. To je moje prvo upuštanje u takav sadržaj i donekle sam se pitao kako će biti prihvaćeno. No, ono što je ključno za pisce jeste da pišu za sebe i ne smiju se obazirati na druge i njihova očekivanja. Kada sam to razriješio sam sa sobom, prepustio sam se da erotika teče iz mene bez filtera.

Jako je teško koristiti se tim motivom jer moramo zadirati u najintimnije djelove sebe. A znamo da će to kasnije čitati naši roditelji, prijatelji i poznanici, koji nas vjerovatno ne zamišljaju u takvom svjetlu. Jer, donekle, svi mi erotski dio sebe držimo kao intimu, ali obaveza pisca je da izađe iz zone komfora.

Najzanimljiviji komentari bili su upravo o tome, s neizbježnim pitanjem je li djelo autobiografsko.

No, sam moment erotike ima svoju svrhu. Erotika je sredstvo inicijacije u svijet Crnih Besmrtnika i neizostavni je dio priče. Kroz seksualni čin, Kejnov DNK biva promijenjen i on ulazi u svijet Crnih Besmrtnika. No, nagon koji se budi u njemu predstavlja i mračnu stranu erotike. Važno je napomenuti da erotika nije predstavljena samo kroz niske strasti, već i kroz uzvišenost samog odnosa koji je dotaknut najdubljim emocijama ljubavi.

Poezija je riječ srca, a proza unutrašnji pejzaž duše

Za Vama je i zbirka poezije. Koliko Vam je proces pisanja romana bio izazovan i drugačiji u odnosu na pisanje pjesama?

Razlika između pisanja poezije i proze je značajna, a samo iskustvo pisanja ova dva književna oblika je sasvim drugačije.

Pisanje poezije ne podliježe našoj kontroli. To je iskonska potreba duše koja ne izvire uvijek iz najljepših emocija. Poezija je kanalisanje najdubljih osjećanja, često onih skrivenih i potisnutih. Muza inspiracije se javlja iznenada, na najneobičnijim mjestima, a proces pisanja je spontan i nepredvidiv. Mi smo samo kanal kroz koji se poezija izlijeva.

S druge strane, pisanje proze zahtijeva prisustvo imaginacije i mašte. Ovaj dio nas ima najveći uticaj na pisanje proze i na to koliko smo spremni da udahnemo život likovima. U prozi, likovi nakon nekog vremena počinju da žive svojim životom, nezavisno od nas. Pisanje proze zahtijeva ljubav, ali i veliku disciplinu. Svaki dan se mora odvojiti određeni period vremena za pisanje kako se ne bi izgubio kontinuitet priče. Takođe, pisanje proze zahtijeva žrtvovanje u privatnom životu. Poezija je, ukratko, riječ srca, dok je proza prikaz unutrašnjih pejzaža naše duše.

( Jelena Kontić )