Omiljeni slikar u Rožajama: Na platnu crta ljubav prema gradu
U porodici Kardovića umjetnost je u genima i prenosi se sa koljena na koljeno
Očaranost rodnim krajem Rožajac Omar Kardović izrazio je na stotinama slika koje krase brojne domove sugrađana, kancelarije ustanova, preduzeća i institucija. Iako nije završio likovnu akademiju, jedan je traženijih i omiljenijih slikara u gradu.
“Ponekad imam utisak da sam se rodio sa ljubavlju prema platnu. Jako rano sam na njemu počeo da iskazujem svoje impresije. Još u osnovnoj školi sam slikao, pomno prateći i posmatrajući kako to radi moj otac Adem, takođe, samouki umjetnik“, kazao je Kardović.
Na njegovim slikama preovladavaju pejzaži, objekti iz starih Rožaja, planine u koje je zaljubljen.
Ljubitelji njegovog djela smatraju da se podjednako dobro snalazi i u apstraktnim motivima.
U porodici Kardovića umjetnost je u genima i prenosi se sa koljena na koljeno.
Tako i Omarova djeca Jasmina, Samra i Hamza vole da crtaju.
“Ponosan sam zbog toga jer su u ovom svijetu koji ponekad liči na ruglo, odabrali onu ljepšu stranu. Najtalentovanija je Jasmina, članica Likovnog udruženja Kula. Ponekad se čini da na isti način kao i ja istražuje svijet oko sebe i prenosi ga na platno“, kazao je Omar.
Taj Rožajac imao je više od 10 samostalnih i kolektivnih izložbi.
Rekao je da smatra da život treba udahnuti punim plućima i ne dozvoliti da nijedan dan ne prođe bez nadahnuća. Kako onog u stvaralačkom, tako i u životnom smislu.
A adrenalin, kao sastavni dio svake neizvjesnosti ga posebno inspiriše. Zbog toga naročito voli ekstremne sportove. Prvi je kajakaš koji je prošao kanjon Ibra od njegovog izvora do jezera Gazivode.
“Za kajak sam se odlučio sasvim slučajno. Prije dvije godine vraćajući se iz Podgorice u kanjonu Morače ugledao sam kraj puta kombi stranih registarskih oznaka koji je na krovu imao nekoliko kajaka kojima su planirali da se spuste niz rijeku. To su bili mladi momci do tridesetak godina na kojima se mogao vidjeti i osjetiti adrenalin. Znajući djelimično kanjon Ibra, došao sam na ideju da bi on mogao biti idealan za taj sport“, kazao je Omar.
Objašnjava da je ubrzo nabavio kajak, opremu iz Bosne i počeo da vježba i uči.
“Brzo sam savladao strah i stekao iskustvo. Uspio sam da ostvarim svoj san i da se spustim Ibrom do jezera što sam realizovao u nekoliko etapa. Stekao sam nevjerovatno iskustvo koje se ne može opisati, jer me je kanjon Ibra ostavio bez daha nevjerovatnom ljepotom i zahtjevnom vožnjom gdje bi i najiskusniji kajakaši pozavidjeli na adrenalinskoj avanturi koja se ne zaboravlja”, kazao je Omar.
Rekao je da vjeruje da bi Rožaje moglo da bude fantastična turistička destinacija i za tu vrstu avanture i sporta.
“Grad pod Hajlom je bogom dano mjesto i za razvoj hajkinga i bajkinga i te kapacitete bi trebalo iskoristiti. Obišao sam skoro sve planinske znamenitosti, od Hajle, Štedima, Ahmice, preko rožajskih izletišta Rujišta, Musine jame, pa sve do jezera Gazivode. To je nevalorizovana priroda koja ostavlja bez daha. Umjesto da se na jedan organizovan, pametan i održiv način iskorištava, ona se sve više urniše“, smatra Omar.
Tvrdi da je najviše razočaran maćehinskim odnosom nadležnih prema rijeci Ibar, čija ljepota je značajno narušena velikom količinom otpada.
“Skoro sve najljepše uspomene iz djetinjstva dugujem toj čudesnoj rijeci. Za vrijeme raspusta sa drugovima bih po Ibru hvatao ribe ispod kamenja. Ribe je bilo svugdje. Sjećam se da su odrasli vadili baš veće primjerke pastrmke, što je danas skoro nezamislivo... Kada bi riba krenula na mrijest, mi smo, kao djeca, gledali sa mosta kako pastrmke skaču u slapove vodopada, a kada bi Ibar zaledio, mi smo se sankali i klizali po ledu. U to vrijeme, Ibar je bio zdrava i čista rijeka bogata ribom. Bio je to biser Rožaja. Mislim da kanjon Ibra u donjem toku ima takva mjesta za razvoj sportskog ribolova, da čovjeku koji prvi put zalazi u njih zastaje dah od ljepote krša i zelenila koje se ogleda u vodi. To se ne može opisati, to se mora doživjeti”.
Nesrećnim ga, kaže, čini što sugrađani ne prepoznaju blagodeti Ibra.
“U posljednje dvije decenije naša nemarnost i nebriga dovele su do toga da je Ibar trenutno najzagađenija rijeka u Crnoj Gori. Lokalna uprava do sada nije uspjela da nađe rješenje za ovaj problem iako su u više navrata organizovane akcije čišćenja. Mislim da najveću odgovornost nosimo mi - građani, jer ako mi promjenimo navike prema našem Ibru, to će se stanje popraviti“, kazao je Omar.
Djeca da budu dobri i pošteni ljudi
Osim ljubavi prema slikarstvu, Kardović kaže da na djecu nastoji da prenese očaranost prirodom i zdravim načinom života.
“Naravno, na prvom mjestu se trudim da ih odgojim u dobre i poštene ljude. U tome će mi i te kako pomoći ako u njih usadim prave vrijednosti, kao što su umjetnost i korektan odnos prema prirodi koji se višestruko vraća našem zdravlju, odnosno kvalitetu života. To bi bila i moja poruka drugim ljudima da umjesto dokolice bar dio dana posvete sebi i svom zadravlju”, kazao je Omar.
Rekao je da često vozi bicikl i da nerijetko tim prevoznim sredstvom ode do Berana i nazad, prelazeći tako oko 60 kilometara.
( Aida Skorupan )