Vrijeme je da se pređe sa riječi na djela
Konačno, ako ste mislili da će stručni kadar - koji je počeo da djeluje nekako baš u vrijeme kada je Crna Gora bila na pragu faze koja će, upravo zaslugom toga kadra, ostati upamćena i kao najprosperitetnija - tek tako baciti koplje u trnje - grdno ste se prevarili
...provedri mi više Gore Crne,/ uklon' od nje munje i gromove/ i smućeni oblak gradonosni!
Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac
Prevarili ste se ako ste mislili da su presušila sva vrela blistavih vizija što pozivaju na aktiviranje razvojnih potencijala nerazvijenih područja u CG. Pogotovo onih nerazvijenih područja koja posjeduju bogomdane uslove za razvoj - poput Durmitora. I to strogo u funkciji opšteg napretka i boljitka, odnosno opšteg interesa - nikako ne (samo) partikularnih interesa.
Ako ste misli da je vjera u bolje sjutra nešto što ne pripada ovom vremenu - opet ste se prevarili - uz ogradu da je ovdje ipak riječ o vjeri u bolje sjutra potaknutoj strogo vaninstitucionalnim djelovanjem grupe stručnjaka-entuzijasta, koji posjeduju i znanje i iskustvo i volju - a ne djelovanjem u okvirima institucija sistema.
Ako su se u ona davna vremena - u ratom opustošenoj CG - bez zadrške kovale vizije svijetle bodućnosti - koje su, treba naglasiti, u određenoj mjeri bile i ostvarene - zašto ne bismo i mi, danas, u neuporedivo povoljnijim uslovima, imali pravo na tzv. razvojne vizije koje nisu usko vezane za tzv. direktne strane investicije. Zašto se, za promjenu, ne bismo bavili vizijama koje ukazuju na nužnost aktiviranja domicilnog kadra i koje su utemeljene na bitno drugačijim predstavama o nama samima od onih koje imamo - u prvom redu na predstavama o našim potencijalima - odnosno o našoj budućnosti, isključivo u funkciji naših potencijala.
Prevarili ste se i ako ste mislili da u ovim ciničnim, sivim, nerijetko i mračnim vremenima, nema ljudi koji su i sposobni - i voljni, što je od posebnog značaja - da nam besplatno ponude razoružavajuće pozitivne i nadasve smjele vizije, kojih se ne bi postidjela ni političko-privredno-kulturna elita koja je vodila CG - odnosno Republiku CG - u najprosperitetnijem periodu crnogorske "milenijumske povijesti", od kasnih pedesetih pa sve do, recimo, sredine sedamdesetih.
Konačno, ako ste mislili da će stručni kadar - koji je počeo da djeluje nekako baš u vrijeme kada je Crna Gora bila na pragu faze koja će, upravo zaslugom toga kadra, ostati upamćena i kao najprosperitetnija - tek tako baciti koplje u trnje - grdno ste se prevarili. Formula uspjeha je, izgleda, u zajedničkom djelovanju prekaljenog kadra koji pamti bolja vremena - i mlađeg, odnosno najmlađeg CG stručnog kadra, koji teži stručnoj afirmaciji.
Hoću zapravo da kažem da sam pretprošlog petka prisustvovao promociji Zbornika radova - Turizam na Žabljaku pod Durmitorom/ Kojim putem dalje - i da sam još uvijek sam pod vrlo nestandardnim, nesvakidašnjim utiscima.
Recimo da bi se moji utisci sa te promocije mogli svesti na tri ključne konstatacije. Prva bi bila da su rijetki ljudi koji imaju i smjelosti i snage da - u ovoj nimalo inspirativnoj društveno-političko-ekonomskoj konstelaciji - izađu u javnost sa vizijama koje su, sa jedne strane, na granici utopije - a sa druge strane su toliko pozitivno-razoružavajuće, da tu jednostavno nema mjesta bilo kakvoj rezervi. Druga konstatacija bi bila da definitivno vjerujem - uprkos predstavama koje imam o trenutnim prilikama u Državi CG - i u te ljude i u njihove vizije. Treća konstatacija, i najvažnija, odnosila bi se na činjenicu da paralele između Monaka i Crne Gore ipak nisam sklon da shvatim ozbiljno - ali zato u ideju o Durmitoru, odnosno Žabljaku, kao potencijalnom skijaškom centru kojega se ne bi postidjele ni velesile ski-turizma - ni Švajcarska ni Austrija, ni Italija ni Francuska - nekim čudom vjerujem bez ostatka. Vjerujem da je ta ideja ostvariva - ali ipak ne sjutra - nego kad se stvore uslovi, što bi se reklo.
Iza pomenutog Zbornika radova, kao i iza promocije - koja je bila upriličena u prostorijama NVO Zeleni CG u Tološima (zgrada Mjesne zajednice Tološi) - stoji NVO Zeleni Crne Gore (NGO Greens of Montenegro).
Radovi publikovani u Zborniku su zapravo polazište, supstrat teze da "Durmitor, sa bližim i širim okruženjem, predstavlja najvrijedniji evropski planinsko-turistički resurs, južno od Alpa" - ni više, ali ni manje od toga.
Okupljenima na promociji prvi se obratio Radosav Rako Nikčević - po vokaciji inžinjer šumarstva, svestrana ličnost, spiritus movens projekta i veliki poznavalac i planina i planinskog, odnosno skijaškog turizma, ekspert koji je dao stručni doprinos izradi Prostornog plana Crne Gore i mnogih drugih prostornih planova. Nikčević je predstavio svoj rad "Postojeća turistička osnova (Žabljaka, Durmitora - op.a.) i najnovije projekcije razvoja".
"Dominantna osnova za ovaj rad", rekao je Nikčević, "bila je bogata naučna i stručna literatura, mahom autorskog karaktera, iza koje stojimo moji prijatelji i ja. Obišli smo i obradili cijelu Crnu Goru i kvantifikovali smo da je turistički kapacitet na planinama Crne Gore reda veličine 700.000 ležajeva - isto koliko imamo ležajeva na obali."
Pored Nikčevića, na promociji su govorili: Filip Velimirović - magistar arhitekture, profesor Mihailo Burić - inžinjer geologije, Husein Vuković - inžinjer hidrotehnike i Željko Vidaković - inžinjer agronomije.
Posebno mi je bilo zanimljivo Vidakovićevo izlaganje. Vidaković je vlasnik Preduzeća Ekoplant koje se bavi proizvodnjom sadnica, a ujedno je i naučnik - koji je počeo kao istraživač na Biotehničkom institutu (danas je to Biotehnički fakultet) u Podgorici. Ovom prilikom je predstavio svoj rad naslovljen "Projekcija razvoja agrokomplementarne proizvodne strukture durmitorskog područja".
Vidaković se, pored tema u domenima svoje struke - u što spada razvoj ekološke (organske, biološke) poljoprivredne proizvodnje koja bi bila oslonjena na porodična poljoprivredna gazdinstva, odnosno na domicilni živalj koji bi bio do u tančine upućen u savremene sisteme proizvodnje, te organizovan u kooperative - osvrnuo i na poraznu demografsku strukturu područja Durmitora, u kontekstu potrebe da se, u prvom redu, organizuje poljoprivredna proizvodnja koja bi, za početak, u punom obimu pratila razvoj turizma na Durmitoru.
"U Švajcarskoj i Austriji postoji maksima", rekao je Vidaković, "koja kaže da onima na planini treba dati sve što traže, kako bi ostali gore da žive i rade - jer ako ti ljudi jednoga dana riješe da siđu sa planine, nikad više niko neće uspjeti da naseli gore bilo koga, pod bilo kojim uslovima."
U kojoj mjeri je Država CG spremna i sposobna da utiče na zaustavljanje, ili barem ublažavanje, negativnih trendova raseljavanja stanovništva sa Durmitora (i ne samo za Durmitora) pokazuje statistika. Od sredine pedesetih godina prošlog vijeka broj stanovnika Opštine Žabljak konstantno opada. Opština Žabljak je na popisu 2011. imala 3.569 stanovnika, a na popisu 2003. godine 4.204. stanovnika.
Razvoja turizma i komplementarnih djelatnosti je u tom kontekstu od krucijalnog značaja. Teško da bi bilo što drugo moglo da rezultira pozitivnim efektima po pitanju vezivanja stanovništva za prostor Durmitora.
Dakle, u jednom trenutku ćemo morati preći sa riječi na djela. Koliko je taj trenutak daleko - zavisi od nas.
Viziju imamo...
Galerija
( Borislav Vukićević )