Oni koji su pucali u Ćuruviju su pobjegli u banku za koju se pričalo da je koristio DB?

Suđenje optuženima za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije nastavljeno je danas u Specijalnom sudu u Beogradu svjedočenjem direktora Studija B u 1999. Dragana Kojadinovića koji je ukazao na razne i brojne pritiske ondašnje vlasti na nezavisne medije.

Kojadinović je rekao da su Ćuruvija, kao i njegova redakcija, bili izloženi tim pritiscima i putem izricanja visokih novčanih kazni.

Kojadinović je rekao i da je Studio B prvi objavio da je Ćuruvija ubijen i da je to javio na redakcijski telefon neko od građana.

"Meni je to kroz vrata (u redakciji) prenio neko iz studija i ja sam zvao novinara Vlada Dinića, vlasnika lista Svedok da provjeri jer je bio na ulici", rekao je on.

Kojadinović je rekao da je Dinić otišao do Svetogorske ulice i da je tu "zatekao u ulazu tijelo Ćuruvije u krvi".

"To mi je javio i ja sam potom objavio vijest", rekao je Kojadinović.

On je rekao da mu je nekog od narednih dana Dinić rekao i da je na mjestu ubistva zatekao samo dva mala Roma.

"Naveo je da su cigančići rekli da su oni koji su pucali pobjegli u Komercijalnu banku, a tada se pričalo da je tu banku koristio DB", rekao je Kojadinović.

Dodao je i da se Dinić u kasnijim razgovorima čudio što je u haustoru zatekao samo tijelo Ćuruvije i što nije bilo ljudi.

On je rekao i da je pozvao Dinića da provjeri da li je Ćuruvija ubijen jer je redakcija Svedoka tada bila u blizini Svetogradske ulice i da mu je Dinić, poslije "pet, šest minuta rekao da je vidio Ćuruviju u lokvi krvi".

Kojadinović je dodao i da ga je, pošto je objavio vijest zvala i Danica Drašković, koja je rekla da je Ćuruvija ubijen.

On je objasnio da je Danici Drašković to prenijela Branka Prpa, koja je s Ćuruvijom bila na mjestu ubistva.

Kojadinović je rekao i da misli da je Ćuruvija ubijen "iz nečijeg kaprica", objasnivši da je za vrijeme ratnog stanja svako od onih koji nije bio po volji vlasti mogao da bude raspoređen na teren van Beograda a njihovi mediji ugašeni.

On je rekao da su ga zvali i urednici drugih medija s pitanjem "da li si čuo da je Ćuruvija ubijen, šta ćeš da radiš..." i dodao da su oni vijest o ubistvu Ćuruvije objavili tek kasnije.

Nije naveo o kojim medijima i urednicima se radi, ali je zapitao na sudu zašto su pozivani da svjedoče on i Dinić koji su profesionalno odradili posao, a ne oni koji nisu odmah objavili da je Ćuruvija ubijen i da se pitaju zašto to nisu uradli.

Prije Kojadinovića svedočio je penzionisani funkcioner DB Miloš Teodorović, koji je od 1994. godine bio na čelu Komisije DB koja je bila zadužena za uništavanje dokumentacije.

On je rekao da je na čelu te komisije bio i poslije petooktbarskih promjena, 2000. godine u vrijeme kada je resorom DB rukovodio Goran Petrović.

Teodorović je rekao i da nije bilo nezakonitog uništavanja dokumentacije DB i da Komsija kojom je rukovodio "nije uništila ni jedan jedini dokument" iz dosijea "Ćuruvija".

Teodorović, inače prvi svjedok odbrane u procesu, koji je bio na čelu pete uprave DB, rekao je i da je poslije objavljivanje dosijea "Ćuran" u medijima kompletnu dokumentacije iz te uprave iznio na "sigurno mjesto".

"To sam uradio samoinicijativno jer sam lično bio zadužen za Petu upravu i nisam želio da mi se dogodi drugi "Ćuran", rekao je on objasnivši da je odluku o tome doneo sam a da je o tome samo obavijestio nadređenog.

Prema njegovim riječima, dokumentacija je prebačena na Banjicu gdje je bilo sjedište centrale DB.

Pravni zastupnik porodice Ćuruvija, advokat Slobodan Ružić je u izjavi novinarima ispred Specijalnog suda ocijenio da je Kojadinovićevo svjedočenje značajno jer je podsjetilo na atmosferu u kojoj su radili nezavisni novinari u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića.

"Svi su već pomalo zaboravili atmosferu koja je tada vladala", rekao je Ružić.

Advokat optuženih Zora Dobričanin Nikodinović rekla je da je za odbranu značajan bio dio Kojadinovićevog svjedočenja koji se odnosio na pronalazak tijela Ćuruvije.

Ona je rekla i da je veoma značajno svjedočenja Teodorovića u vezi uništavanja dokumentacije DB i ocijenila da je taj svjedok "stavio tačku na skoro dvadesetogodišnje medijsko spinovanje" o uništvanju dokumentacije.

Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. u Svetogorskoj ulici u Beogradu, u haustoru zgrade u kojoj je živio.

Za njegovo ubistvo optuženi su načelnik Državne bezbjednosti (DB) Radomir Marković, načelnik beogradskog centra DB Milan Radonjić, bivši glavni inspektor Druge uprave DB Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava DB Miroslav Kurak.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Kurak koji je u bjekstvu, a saučesnik mu je bio Romić koji je, kao i Radonjić, uhapšen u januaru 2014.

Optuženi su tokom prethodnih ročišta odbacili svaku povezanost s tim zločinom.

( Beta )