Krivokapićevi psi nižu nagrade

Nikšićanin Miloš Krivokapić je prvog psa na poklon dobio još dok je bio u osnovnoj školi. Bio je to njemački bokser. Priznaje da to nije bila ljubav na prvi pogled, ali petnaestak godina kasnije druga rasa pasa za njega skoro da ne postoji. Prije nekoliko dana njegov pas Helios dela Cappastorta (Krivokapićeva odgajivačnica se zove dela Cappastorta) na svjetskoj izložbi pasa njemačkih boksera (Atibox) koji je održan u Slovačkoj postao je vicešampion svijeta u papir razredu.

“Brzo mi se ta rasa bukvalno uvukla pod kožu. Riječ je o temperamentnom psu, privrženom gazdi, veoma inteligentnom, koji brzo uči. Što kažu, jednom bokser, uvijek bokser”, kaže Krivokapić.

Njemačkog boksera, koji je svoj pomalo grubi izgled naslijedio od predaka (nastao je ukrštanjem bavarskih pasmina, a kasnije precima mastifa i muldoga), često nazivaju “psom prelijepe ružnoće”. Možda mu taj opis najbolje odgovara jer na prvi pogled pomislite da je riječ o ružnom psu, ali kada ga upoznate shvatite da se radi o nježnom, razigranom psu, veoma pametnom i privrženom porodici.

“Sjećam se da sam za ručkom porodici kazao da idem u Beograd da kupim psa jer želim da se ozbiljnije bavim njima. U početku mi nijesu povjerovali, sve dok nijesam krenuo za Beograd. Otac je malo negodovao jer imao je druge planove za sina, ali ubrzo su svi stali iza moje odluke i pružili mi podršku. Bez njihove pomoći ne bih ni mogao da krenem u neku ozbiljniju priču”, kaže Krivokapić koji trenutno proširuje odgajivačnicu i radi nove bokseve.

“Ozbiljnija priča” krenula je od Pepite koju je kupio u jednoj beogradskoj odgajivačnici i koja danas ima devet godina. U početku je obilazio izložbe po Crnoj Gori, koje mu i danas služe kao dobra priprema za one po zemljama Evrope.

“Ona je bila matica moga odgoja. Krenula su parenja sa najboljim psima iz inostranstva, vršenje selekcije i ostavljanje najboljih za sebe, odlazak na izložbe. Krenuli su plasmani na godišnjim izložbama po Crnoj Gori, Srbiji, a zatim i uspjesi na evropskim izložbama”, kaže Krivokapić i dodaje da je Pepita, iako u “penziji”, i dalje za njega posebna i nikada nije bila na prodaji. Krivokapić trenutno, pored Pepite, ima još pet pasa, a štenad iz njegove odgajivačnice nalaze se svuda po svijetu - Italiji, Španiji, Njemačkoj, Rusiji, Americi…

“Prve ozbiljnije nagrade su krenule kada sam psa, Arizonu, koji je bio u mom i vlasništvu Dušana Kovačevića iz Kotora, poveo na prvi Atibox, 2010. u Poljsku gdje je osvojio drugo mjesto u svojoj klasi”, prisjeća se Krivokapić.

Prošle godine je njegov pas Calvin Klein osvojio treće mjesto u svojoj klasi. Ubrzo nakon uspjeha pas sa zvučnim imenom je prodat jednoj odgajivačnici iz Finske i nastavio je da bilježi dobre rezultate. Bio je evropski prvak, šampion Skandinavije, najljepši pas na izložbi u Helsinkiju gdje je učestvovalo oko 4.000 pasa.

“To je donekle i moj rad i jako sam ponosan na njegove rezultate. On kod mene ne bi mogao da napravi takvu karijeru kakvu može napraviti kod nekog odgajivača iz svijeta koji ima dosta novca. Svaka izložba puno košta”, objašnjava Krivokapić.

I Helios uskoro napušta Nikšić. Već se za njega interesuju odgajivači iz Španije, Portugala i Italije.

“Biram kome ću da ga prodam, jer pored cijene vodim računa da to bude ozbiljan odgajivač kod koga će moći da nastavi karijeru. Nikada ne želim da psa prodam nekom amateru”, kaže vlasnik vicešampiona svijeta. Nijesu svi psi koje ima za prodaju, jer kada bi se to desilo morao bi da zatvori odgajivačnicu.

Mladi, uspješni odgajivač pasa iz Nikšića već sprema novog psa i možda šampiona Atiboxa koji će se naredne godine održati u Malmeu.

Bokseri dobili ime zbog udarca šapom

Iako nema dokaza mnogi vjeruju da su ovi psi dobili naziv zbog veoma impresivnog lijevog direkta. Imaju običaj da se, prilikom igre, usprave na zadnje šape a prednjim udare naprijed, poput pravih boksera.

Ta rasa je tokom Prvog svjetskog rata bila jedna od sedam pasmina izabranih da pomažu njemačkim vojnicima. U Drugom svjetskom ratu njihovu vrijednost su zapazili i američki vojnici pa su bokseri prenosili poruke i namirnice i pomagali da se pronađu ranjeni vojnici na bojištu.

( Svetlana Mandić )